Napad na klaunove

Riječanka Marina Vladić koja se klaunoterapijom bavi već dva desetljeća: ‘Nije mi svejedno zbog ovoga što se događa’

Slavica Mrkić Modrić

Kao Karmelino izlazim iz kuće u svako doba dana i večeri,  prolazim cestama i cesticama i nikada me do sad nije bilo strah reakcije ljudi, ali sad mi nije svejedno. Nikad ne znaš što netko nosi u glavi i kad će se ta negativnost, koju uostalom potenciraju i neki mediji, klaunu obiti o glavu, kazuje nam Marina Vladić



Lov na Pokemone u Hrvatskoj više nije »in«. Pokemone s vrha liste, vjerovali ili ne, potjeraše zli klaunovi. Nazivaju ih još i strašni ili jezivi klaunovi, a njihovo je poslanje tjerati strah u kosti svima oko sebe. I oni, baš kao i štošta uvrnutog na Stari kontinent stigoše iz SAD-a. Avionom, brodom ili…?


Ma, baš. Prijevoz im bi mreža svih mreža, potpomognuta svim ostalim medijima. Preko noći se iz Južne Karoline, u kojoj je sredinom kolovoza začeta klaun-strava, pomodarstvo proširilo diljem svijeta, osvajajući zemlje i kontinente kao od šale. Zli klaunovi su osvanuli u Kanadi, Australiji, a o Velikoj Britaniji i Njemačkoj da i ne govorimo. Nije im dugo trebalo pa da jezom zajeze i poneki dio Hrvatske, primjerice Zagorje, Podravinu, Slavoniju i Dalmaciju.



Klaunicu Karmelino ili Marinu Vladić mnogi nazivaju mama Marina. Osim svojih kćeri i sina, ima Marina još »brdo« djece. Jedan od njih je i Elvis Vaupotić, klaun i mađioničar kojeg mnogi znaju iz hrvatskog Supertalent showa. Marina ga je upoznala kao klinca i kako reče – odmah u njemu vidjela klaunovski potencijal.




– Ne znam ni sama na koliko sam dječjih rođendana bila, koliko djece upoznala, ali svima kažem – javite mi se kad me sretnete. I javljaju se, sad već mnogi od njih dečki, cure, oženjeni, udane… Strašno me veseli ta moja velika obitelj i ne dopuštam nikakvoj histeriji, bila ona i svjetskih razmjera, da uništi ljepotu klaunskog poziva. I njegovu svrhu, a svrha je – širiti sreću!



Može biti da su još negdje na području Lijepe Naše viđeni, a i ako nisu – uskoro će jer glupost je neuništiva. Uglavnom, u Americi se po ovom pitanju oglasila čak i Bijela kuća, kazavši kako je policija situaciju shvatila poprilično ozbiljno, ili u prijevodu »jezivim klaunovima bavi se čak i FBI«. Britanci pak imaju dvostruku muku. Osim što policija po Suffolku, Newcastleu, Northumbriji, u gradovima kao što su London, Manchester, Norwich i mnogi drugi mora loviti zle klaunove, mora pod kontrolom držati i skupine građana koji se putem društvenih mreža organiziraju u grupe i kreću u obračune s jezivim inačicama klauna.


Zamolila je građane da ne uzimaju pravdu u svoje ruke, a na ulice je poslala naoružane policajce sa psima. Sve u svemu, ovu pojavu koju nazivaju »clownpocalypse« shvatili su itekako ozbiljno. I naša se policija oglasila po tom pitanju, pa preporučila građanima da se ne daju uznemiravati, te da na svaki pokušaj klaun-zastrašivanja nazovu 192. Uslijedile su i prve prekršajne prijave i to trojici maloljetnika i 23-godišnjaku koji su »fore radi« maskirani u klaunove mjestom Beničanci kraj Donjeg Miholjca vriskom i neartikuliranim glasanjem uznemiravali stanovništvo. Kod nas još ne, ali u Americi su pale i prve zabrane, pa je, primjerice, u okrugu Mississippi u državi Arkansas zabranjeno nošenje klaunovskih kostima do 1. studenog.


Gadosti


A što rade klaunske zlice? Mame djecu u šumu pa ih šumom natjeravaju, u mrkloj mrklini izlijeću pred vozače i šetače, nerijetko naoružani noževima, čekićima, batovima, pa čak i motornim pilama. Ganjaju prolaznike po ulicama, straše djecu na igralištima i školskim dvorištima, a poneki klaunovsku masku i cijelu ovu situaciju koriste i da bi provaljivali u kuće i krali.



Je li ova klaun-histerija rezultat oponašanja skupine obješenjaka koji su u proljeće 2014. godine na YouTube kanalu DmPranksProductions počeli snimati podvale s jezivim klaunovima u glavnoj ulozi, pa za snimke brojili i više od deset milijuna pregleda ili oni s tim oponašateljima nemaju nikakve veze, pitanje je na koje je teško odgovoriti, kao što je teško znati krije li se iza maske jezivog klauna samo osoba sklona neslanim šalama, običan trendseter ili psihički poremećena osoba.


Rijetki imaju hrabrosti ne dati petama vjetra, već ostati i saznati. Koji put je, uistinu, bijeg bolja polovica hrabrosti, a poziv na 192 najbolje rješenje.



S kojim ciljem je začeta ova klaunojeza? E, to nitko ne zna. Neki su mišljenja kako je sve krenulo u službi reklame za neki horror film ili seriju pa se otelo kontroli. Drugi pak misle da iza svega stoji neka suluda organizacija, a treći da nitko ništa nije smišljao, već se samo dogodila današnjica u kojoj muha u čas postane slon. Neovisno koji razlog bio, uspio je klaunovima diljem svijeta suziti osmijeh na licu, jer kako reče Dieter Seeger, predsjednik njemačkog saveza cirkuskih trupa – klaunove treba povezivati s veseljem, ludiranjem i smijehom, ali zbog ovih napada oni sve više u percepciji mnogih ljudi postaju izvor straha.


S njim se u potpunosti slaže Marina Vladić, ili klaunica Karmelino, jedan od zaštitnih znakova grada na Rječini. – Strašno je to što se događa. Mišljenja sam da je to smišljeni napad na ovu prekrasnu profesiju. O tome koliko nam štete sve to nanosi, ne samo u svakodnevnom radu, već i po pitanju duševnog mira, da i ne govorim. Gledajući na netu te gadarije, zgrozila sam se. Danima mi je sve to pred očima – kaže Marina koja nije slučajno odabrala zanimanje klauna. Ona je klaunima i cirkusom fascinirana od malih nogu. Niti jedan dolazak cirkusa u ovaj kraj svijeta nije izostavila, i to sve zbog točke klauna.

– Još kao dijete više me je zanimalo jesu li ti klauni tako veseli i sretni i kad operu lice, nego kako njihovo lice izgleda kad skinu masku ili šminku. Ne mogu objasniti svoju fascinaciju klaunovima, ali mislim da je u suštini nje pozitiva i ta silna dobra vibra koju šire oko sebe. Uglavnom, igrom slučaja 1982. godine kad je šetnjom tri karnevalske skupine Korzom začet Riječki karneval, bila sam sudionica jedne od njih – karnevalske skupine »Lako ćemo«. Kako sam baš ja bila zadužena za ideju i osmišljavanje maske s kojom ćemo izaći u javnost, nije moglo biti drugačije nego da se na Korzu pojavimo kao »Cirkus Lako ćemo«, kao i to da ja budem klaun. Upravo tad se rodio Klaun Karmelino.


Osmijesi i zagrljaji


Ubrzo je Karmelino postao samostalan pa se pojavljivao na raznim zbivanjima u Rijeci. – Je, bilo me je i ima me svugdje. Svi prepoznaju moje raširene ruke i moj osmijeh. Mnogi i besplatni zagrljaj, a uz moje su klaunovske vratolomije generacije i generacije mališana proslavile rođendan, kao što su ih upoznala i brojna djeca na liječenju u bolnicama, rehabilitacijskim centrima i drugim ustanovama. Dio sam ekipe koja radi klaun terapiju i to me čini vrlo sretnom – priča Marina koja je u taj iscjeliteljski klaun svijet ušla na mala vrata, radeći s bosanskim izbjeglicama, a ona velika 1998. godine otvorio joj je susret s volonterima Udruge »Za bolji svijet«.

– Te davne 1988. godine vodila sam kreativne radionice u udruzi »Jen« sa ženama iz Bosne i tad sam upoznala ekipu humanitaraca na čelu sa Stephenom koja je za prognanike dopremala humanitarnu pomoć iz Italije. Ono što me je osvojilo su njihovi osmijesi, toplina i otvorenost. Ti mladi ljudi ubrzo su postali moja druga obitelj, a ja dio njihove The Familly International volonterske Udruge »Za bolji svijet«. Upravo me je Stephen usmjerio ka klaun terapiji. Jednog dana mi je rekao da imam poseban osmijeh i dar za klaun terapiju. Da imam taj Božji dar. Do tog trenutka nisam ga bila svjesna, no krenuvši na njihov tečaj za spomenutu terapiju, shvatila sam da je bio u pravu. Od onda svoj osmijeh, ne štedeći ga, darujem svima, a razveseliti nekog i izmamiti mu osmijeh na lice, za mene je postalo svakodnevno poslanje.


Jedan od zaštitnih znakova Rijeke, klaunica Karmelino izmamila je mnoge osmijehe, a sa svojom klaun bratijom posjetila brojne ustanove za djecu i odrasle. Navest ćemo samo neke – Dam dom Udruga udomitelj, Dnevni boravak osoba s psihičkim problemima na Potoku, u Vojniću su posjetili Centar za rehabilitaciju Nada, u Opatiji Udrugu invalida, Dom za nezbrinutu djecu »Mira Raduna Ban« na Potoku, lovranski Dom za nezbinutu djecu, Kuću utočišta sestara milosrdnica, Dom za starije i nemoćne u Nedešćini, pazinsku Udrugu invalidnih osoba, Forticu Kraljevica, Cen