Za razliku od SAD-a gdje djeca obolijevaju od dijabetesa tipa 2, izravno povezanog s pretilošću, kod djece u Europi, pa i u Hrvatskoj, dominantan je dijabetes tipa 1
Svakih pet sekundi po jedna osoba u svijetu dobije dijabetes. Od šećerne bolesti danas boluje oko 350 milijuna ljudi, dvostruko više nego prije 30 godina, kada je ovom bolešću bilo pogođeno 153 milijuna ljudi u svijetu. Drastična progresija dijabetesa povezuje se sa sjedilačkim načinom života, prehranom, pretilošću, stresom…
Svoj danak modernom načinu života, koji očito pogoduje širenju dijabetesa, neminovno plaćaju i djeca, koje je među oboljelima od šećerne bolesti sve više. Svake godine 70.000 djece mlađe od 15 godina razvije dijabetes tipa 1 ili dijabetes melitus, čija učestalost raste otprilike za tri posto godišnje.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj od dijabetesa boluje između 120 i 190 tisuća ljudi. Većina oboljelih su odrasli s dijabetesom tipa 2, ali broj djece oboljele od dijabetesa tipa 1 iz godine u godinu raste. U posljednjih desetak godina godišnja incidencija ove vrste dijabetesa kod djece povećala se sa 8,8 na 10 novooboljelih na 100.000 djece godišnje.
Brz razvoj bolesti
– To znači da u Hrvatskoj danas od dijabetesa tipa 1 svake godine oboli od 100 do 120 djece u dobi do 14 godina. Pravi se uzrok toj bolesti ne zna, no činjenica je da su debljina i ubrzani rast djece faktori rizika koji mogu pospješiti razvoj dijabetesa – kaže Gordana Stipančić iz Klinike za pedijatriju Kliničke bolnice Sestara milosrdnica.
Dok su djeca u visokorazvijenim državama, osobito u SAD-u, sve više izložena dijabetesu tipa 2, koji podrazumijeva otpornost na inzulin i direktno se povezuje s pretilošću i nezdravom prehranom, kod djece u Europi, pa i u Hrvatskoj, dominantan je dijabetes tipa 1. To je autoimuna bolest koja se očituje nesposobnošću gušterače da izluči dovoljno inzulina. Ovaj tip dijabetesa inače u ukupnoj populaciji dijabetičara zauzima tek 10 posto oboljelih.
U SAD-u dijabetes tipa 2 čini od osam do čak 45 posto dijabetesa u djece. U Njemačkoj i Austriji, primjerice, od 1996. do 2003. godine, postotak tipa 2 utrostručio se u djece. U Europi i Hrvatskoj dijabetes tipa 1 ipak ima 98 posto oboljele djece, dok dijabetes tipa 2 zauzima svega dva posto ukupnog broja oboljele djece.
Dijabetes tipa 1, koji predstavlja autoimunu bolest, karakterizira vrlo mala količina inzulina u organizmu, do koje dolazi zbog imunološkog poremećaja u kojem vlastite imunološke stanice prepoznaju tkivo gušterače kao strano tkivo.
Zbog nedostatka inzulina, glukoza ne može iz krvi ući u stanice, nego se nakuplja u krvi i počinje se izlučivati mokraćom. Kako šećer za sobom povlači i vodu, mokrenje postaje obilnije i učestalije, a bolesnik sve više žeđa i pije.
Djeca koja su do tada kontrolirala mokrenje, često se nekontrolirano noću pomokre u krevet. Kako se izlučivanjem veće količine šećera mokraćom gubite kalorije, unatoč dobrom apetitu oboljeli mršave. U djece, osobito male, nije rijetkost ni gubitak apetita.
Geni i virusi
Šećerna bolest najčešće se otkrije u dobi između 10 i 13 godina. To je, kaže naša sugovornica, doba puberteta kada je fiziološka potreba za inzulinom zbog djelovanja hormona, zbog rasta i drugih promjena, veća nego inače.
– To je doba povećane potrebe za inzulinom i bilo koji proces može voditi u deficit inzulina. Iako određene poveznice debljine i ovog tipa dijabetesa postoje, vezu između debljine i bolesti teško je definirati. Ipak, ako je dijete prekomjerno teško, ima predispozicije da mu se u doba puberteta dijabetes prije javi nego da je normalne tjelesne težine – kaže Stipančić.
Jednaka povezanost utvrđena je i kod djece koja ubrzano rastu, koja su viša i bolje razvijena od vršnjaka. Takva konstitucija djeteta ne znači da će dijete dobiti dijabetes, ali ima veće šanse da oboli u odnosu na svoje prosječno razvijene vršnjake.
Nakon što se bolest dijagnosticira, kad je riječ o šećernoj bolesti tipa 1, jedini lijek koji pomaže jest inzulin. Uz to, važno je pridržavati se pravilne prehrane, provoditi tjelesnu aktivnost i samokontrolu, kako bi se izbjegle komplikacije, upozoravaju stručnjaci. Uz dobru kontrolu bolesti, djeca s dijabetesom mogu rasti jednako aktivno i bezbrižno kao i njihovi vršnjaci.