Hrvatska agencija za hranu je provela istraživanje o učestalosti konzumacije posebnih vrsta soli, svjesnosti o sadržaju joda u tim vrstama soli te o važnosti konzumacije jodirane soli, koje je pokazalo da 11,2 posto stanovnika Hrvatske konzumira posebne vrste soli, od kojih trećina svakodnevno. U takve posebne vrste soli koje nisu jodirane, a nalaze se na našem tržištu, ubrajaju se himalajska sol, cvijet soli, crna sol te još deset vrsta soli. Uočeno je kako su čak 70 posto konzumenata posebnih vrsta soli žene, od kojih najveći broj pripada dobnoj skupini od 25 do 34 godine. »Budući da su te žene u fertilnoj dobi, tijekom trudnoće i dojenja izložene su većem riziku od poremećaja uzrokovanih nedostatnim unosom joda. Zabrinjava podatak kako čak 90 posto konzumenata nejodiranih soli smatra da je važna konzumacija jodirane soli te nisu svjesni kako soli koje konzumiraju ne sadrže jod. Sve ovo ukazuje na potrebu za informiranjem potrošača o sadržaju joda u pojedinim vrstama soli i o opasnostima koje uzrokuje deficit joda«, navode iz Hrvatske agencije za hranu.

Ugroženi trudnice i djeca

Nedostatan unos joda, upozoravaju, uzrokuje brojne funkcijske i razvojne poremećaje, od kojih je najvažnije zaostajanje u psihomotornom razvoju. Najosjetljivije skupine su trudnice, dojilje i mala djeca. U svjetskim razmjerima, jodna deficijencija je najvažniji uzrok oštećenja mozga, upravo kod spomenutih skupina, te jedini uzrok oštećenja koji se može jednostavno prevenirati. Glavni izvori joda u hrani su morski plodovi, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi te jodirana sol. Jodiranje soli je u svijetu najčešće korištena metoda za kontrolu i eliminaciju poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda. Hrvatska je u prošlosti bila područje s izrazitim nedostatkom joda uz pojavu kretenizma. Zbog prisutnosti blagog do umjerenog nedostatka joda, 1996. je uveden Naputak o jodiranju kuhinjske soli, koji propisuje jodiranje s 25 mg kalijeva jodida po kilogramu soli, zahvaljujući čemu je Hrvatska postigla dostatan unos joda, potvrđen istraživanjem 2009. Prekomjeran unos soli je štetan za organizam, napominju u Agenciji za hranu, dodajući da na svjetskoj i europskoj razini postoje inicijative za smanjenje unosa soli na najviše 9,3 grama dnevno. Niti smanjeni unos soli ne može, međutim, prouzročiti manjak joda, za razliku od vrsta soli koje nisu jodirane.

Nipošto industrijska

Prema Pravilniku o soli iz 2011. godine, sol mora biti morskog ili kamenog porijekla, nipošto industrijski proizvedena, a mora i sadržavati joda u količini od 15 do 23 miligrama po kilogramu. Na tržište je dopušteno stavljati i sol kod koje jodiranje nije moguće, ili koja je namijenjena posebnim vjerskim ili nutritivnim skupinama kod kojih jodiranje nije prihvatljivo, odnosno ako jodiranje može imati suprotan učinak zbog interakcije s drugim sastojcima. U takve se soli ubraja 13 vrsta soli, između ostalih crna, siva i košer sol, solni cvijet, himalajska ili primjerice organska sol. Vrlo popularna himalajska sol je jedna od najčišćih, i najčešće kupovanih alternativnih soli, podrijetlom iz kamena, kojoj se pripisuje velika ljekovitost kod reume, astme, alergija i različitih kožnih bolesti, kod problema sa sinusima, upale grla, astme ili bronhitisa, ali i povoljno djelovanje na organizam općenito. Činjenica je, međutim, da nije jodirana, što znači da bi oni koji konzumiraju nejodiranu sol, jod trebali nadomjestiti na neki drugi način.