Borba s rakom

Dijagnoza maligne bolesti čeka čak pola populacije, ali šanse preživjeti rak su sve realnije

Ljerka Bratonja Martinović

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin

U Hrvatskoj svaka četvrta osoba oboli od neke zloćudne bolesti, a smrtnost od raka viša je od europskog prosjeka. Razlog je u tome što kao narod nismo skloni zdravom ponašanju i prevetivnim pregledima ali i činjenici da kasni primjena novih terapija



Šanse za preživljavanje raka, jedne od najtežih bolesti modernog doba, danas su dvostruko veće nego što su bile prije četiri desetljeća. Unatoč tome što je preživljenje nekad bilo bitno rjeđe nego danas, samo u Velikoj Britaniji više od 170.000 ljudi, kojima je u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća dijagnosticiran rak, i danas žive.


Govore to podaci novoobjavljene studije britanske agencije Macmillan Cancer Support, koja se, osim preživljavanjem, bavi i trajnim posljedicama kemoterapije. Lijekovi protiv raka, naime, mnogima spašavaju život, ali određenom postotku oboljelih ostave trajne posljedice.


Prema podacima iste agencije, incidencija raka raste tolikom brzinom, da će do 2020. godine gotovo svaki drugi Britanac razviti neku vrstu raka tijekom života, ali će i stopa preživljavanja biti viša nego danas. Procjenjuje se da će 47 posto populacije u nekom razdoblju života dobiti dijagnozu maligne bolesti. Dobra je vijest pritom da će postotak onih koji će zbog takve dijagnoze prerano umrijeti biti sve manji. Udio oboljelih koji će preživjeti rak bit će 38 posto, dok je 1992. godine bio samo 21 posto.




Teške i agresivne terapije koje su pacijenti prisiljeni primati, jer medicina danas ne poznaje bolji način za borbu s malignim bolestima, ostavljaju međutim trajnog traga na zdravstveno stanje pacijenta. U Velikoj Britaniji oko 625.000 ljudi suočava se s drugim oboljenjima ili smanjenim sposobnostima nakon što su prošli kemoterapiju ili zračenje. Dugoročne posljedice kreću se, primjerice, od bolnog oticanja nogu do emocionalnih trauma kod žena koje su preboljele rak dojke. Ukupni broj oboljelih od raka u toj zemlji danas se kreće oko 2,5 milijuna, a do 2030. godine dosegnut će čak četiri milijuna oboljelih.


Procjenjuje se da svaki četvrti oboljeli od raka iskusi teške posljedice terapije koju je primio. Tako u Britaniji računaju da među skupinom od 170.000 onih koji su preboljeli rak 70-ih godina, njih 42,5 tisuće danas živi s dugoročnim posljedicama terapije.


Zdrav život


Dugotrajno je praćenje bolesnika i u nas pokazalo da su osobe koje su jednom u životu oboljele od raka sklonije nakon izlječenja ponovno razviti rak, te da obolijevaju od niza drugih bolesti izazvanih terapijom koju su primili, potvrđuje prof. Igor Aurer, hematolog s Rebra.


– Za osobe koje su preboljele rak, rizik od ponovnog obolijevanja raste za jedan posto na godišnjoj razini, što kroz razdoblje od 15 godina taj rizik povećava za 15 posto. Rizik raste zbog kemoterapije i zračenja, koji su nažalost toksični, a moguće je da osoba ima i prirođenu sklonost za rak. Ipak, činjenica da su izliječeni od primarne maligne bolesti nadmašuje sve negativne posljedice liječenja – naglašava Aurer.


Premda se možda čini da pacijent koji je primio kemoterapiju ili zračenje ne može učiniti mnogo da mu se stanje popravi, liječnici tvrde suprotno. Može se učiniti mnogo, ako se bolesnici drže zdravog načina života, ne puše, tjelesni su aktivni i nisu predebeli.


– Važno je, na primjer, da oboljeli ne puši ako je tijekom liječenja zračio prsni koš, što je slučaj kod limfoma ili raka dojke. Treba se hraniti zdravo, jesti voće i povrće, manje masno, ali to ne znači da treba izbjegavati meso, i redovito se kretati ili vježbati – nabraja Aurer. Rak dojke javlja se češće nakon zračenja prsnog koša, pa žene koje su takvo zračenje prošle morale bi se ranije testirati.


Posljedice terapija za rak su i bolesti srca, no i tu pacijenti mogu učiniti mnogo za sebe. Debljina, pušenje, nekretanje, rizični su faktori za razvoj srčanih bolesti, a osobe koje su izliječene od raka morale bi ranije voditi računa o tome, jer bolesti srca mogu razviti i 10 godina ranije od ostatka populacije svoje dobi.


Kemoterapija i zračenje smanjuju plodnost, što se kod muškaraca može relativno jednostavno riješiti zamrzavanjem sperme, dok kod žena nema jednostavnog pristupa. To je, kaže Aurer, sve veći problem, jer žene rađaju sve kasnije, a ako se rak dogodi u dobi od 40-ak godina, velike su šanse da žena nikada neće moći imati djece.


Veća smrtnost 


Hrvatskoj svaka četvrta osoba oboli od neke zloćudne bolesti, a smrtnost od raka viša je od europskog prosjeka. Broj novooboljelih prešao je 21.000 godišnje, a polovina od tog broja, oko 12,5 tisuća ljudi, svake godine umre od raka. Raste i broj novooboljelih i smrtnost od raka, što je različito od razvijenih zemalja koje bilježe porast broja oboljelih ali i smanjenje smrtnosti, upozoravaju onkolozi.


Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), incidencija raka u Hrvatskoj od 1968. do danas se udvostručila, osobito kod najčešćih vrsta raka. Broj oboljelih od raka dojke od 1968. do 2010. povećao se dva i pol puta, broj muškaraca umrlih od raka prostate u istom se razdoblju utrostručio, a broj oboljelih od iste vrste raka učetverostručio. U odnosu na drugu polovinu 20. stoljeća, danas je triput veći i rizik obolijevanja od melanoma, zloćudnog raka kože izazvanog Sunčevim zračenjem. Danas je po učestalosti na prvom mjestu karcinom pluća, od kojega godišnje umre 3.000 osoba, zatim karcinom debelog crijeva s više od 2.000 umrlih te na trećem mjestu karcinom dojke koji odnese više od 1.000 života godišnje.


Iako nam je smrtnost viša nego u Njemačkoj ili Italiji, hematolog Aurer ne smatra da bitno zaostajemo za zapadnom Europom. – Povećana smrtnost od raka u našoj zemlji posljedica je više uzroka. Prvo, kao narod smo manje skloni zdravom ponašanju, preventivnim pregledima, možda i zato što nam se čini da je zdravstvo besplatno i manje cijenimo ono što sami možemo učiniti za sebe – kaže Aurer. Drugi je razlog, dodaje, činjenica da postoji raskorak u vremenu u kojem se neka nova terapija pojavi u zemljama zapadne Europe i kod nas. »Odmak zna biti i nekoliko godina, zbog čega bolesnici koje ne možete izliječiti, ali biste im mogli produljiti život, kod nas žive kraće. Riječ je o novim, skupim lijekovima, a HZZO raspolaže ograničenim sredstvima. Ipak smrtnost i kod nas i u ostatku EU vrlo dobro korelira s BDP-om po glavi stanovnika, pa su naši rezultati čak i nešto viši od razine BDP-a i bolji nego u Mađarskoj, pa i Češkoj ili Slovačkoj, koje imaju nešto viši BDP od našeg – ilustrira Aurer.