RIJEKA   Tajanstveni potnecijalni ulagači koji ovih dana obilaze pogone Diokija i Dine u Zagrebu i Omišlju idućeg bi tjedna trebali obznaniti svoje namjere, najavio je predstečajni povjerenik dviju tvrtki Mladen Janiška.

Kada donesu konačnu odluku o eventualnom ulasku u vlasničku strukturu Diokija i Dine, o svemu će obavijestiti hrvatsku vladu, ali i građane, na konferenciji za novinare, kaže Janiška koji do tad ne želi u javnost izlaziti s identitetom mogućih investitora.

– Zamoljeni smo za diskreciju dok traje njihova procjena, tako da jedino mogu reći kako je riječ o međunarodnom konzorciju sa sjedištem u Londonu, koji ima osiguran kapital, kao i sirovinsku bazu iz Kazahstana, te tržište za petrokemijske proizvode u Europi. Zanima ih proizvodnja, i to u višestruko većem obujmu od sadašnjeg kapaciteta Dine i Diokija, a potencijalno su zainteresirani i za LNG terminal. Naravno, treba vidjeti na koji način se mogu uključiti, s obzirom na stečaj Diokija i predstečajnu nagodnu Dine, ali ukoliko se odluče na ulazak u te tvrtke žele što prije pokrenuti proizvodnju, rekao je Janiška, dodavši kako je »vrlo zadovoljan kako se stvari za sad razvijaju.

Misteriozni ulagači u međuvremenu nastavljaju obilazak postrojenja u Diokiju i Dini, čiji je direktor Fabio Giacometti najavio kako u idućih nekoliko dana očekuje i dolazak nove delegacije, nakon čega bi se ulagači trebali izjasniti o svojim planovima.

Iako su pokazali interes, ipak ostaje niz otvorenih pitanja. Kao prvo, cijela priča o bogatom konzorciju koji se pojavljuje kao »deus ex machina« kako bi vrećom novca razriješio sve probleme i enormne dubioze obiju tvrtki Roberta Ježića, zvuči pomalo nestvarno, čak i za najveće optimiste. Posebno kada se pogleda unatrag, na listu svih dosadašnjih »spasitelja« Diokija i Dine. Bili su tu redom umirovljeni general Ivan Čermak, odnosno njegov Crodux plin, pa Terra nova, pa Kermas Danka Končara, turski Caliskan i na kraju opet Čermak. Od cijele te liste jedino s Caliskanom su potpisani ugovori, a čak i taj dogovor je završio tako da su Turci otišli ne pokrenuvši proizvodnju na Krku, ali zato naplativši državnu garanciju od pet milijuna eura. U stvarnosti, s pet milijuna eura novca svih građana Hrvatske pokriven je dio dugova tvrtki Roberta Ježića. Zbog toga i nove »spasitelje« treba promatrati s debelom dozom rezerve, naročito dok se stotinama milijuna eura razmeću tek verbalno, i to preko posrednika.