U gotovo petnaest godina djelovanja udruga LP Rock napravila je niz kapitalnih iskoraka kako bi riječkoj rock-sceni šezdesetih godina osigurala mjesto koje zaslužuje – ne samo u gradskim, regionalnim i nacionalnim okvirima, nego i na europskoj razini. Godinama je percepcijom riječke rock-scene dominirao stav da je sve počelo krajem sedamdesetih, a osobito tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

I doista, riječ je o razdoblju iznimne brojnosti i kvalitete glazbenika, no riječki rock nastao je mnogo ranije – još u prvoj polovini šezdesetih godina, kada su Uragani postali prvi rock-bend u cijelom socijalističkom bloku. To je podatak od velike važnosti ne samo za europsku, nego i za svjetsku glazbenu povijest.

Velike zasluge što su te činjenice napokon dobile pravo građanstva, kako u svijesti Rijeke tako i mnogo šire, pripadaju upravo LP Rocku.

Udruga je okupila tisuće poklonika i nekoliko stotina članova, organizirala brojne koncerte, među kojima i nastup na otvorenju Europske prijestolnice kulture, kao i bezbroj događanja zbog kojih je postala nezaobilazan čimbenik riječkog kulturnog života.

Iako sam kao tajnik svih ovih godina aktivno sudjelovao u radu udruge, moj izbor za predsjednika označava i novo poglavlje.

Ambicija mi je da LP Rock postane pokretač pozitivnih promjena koje će Rijeku ponovno vratiti na staze nekadašnje slave rock-prijestolnice. Nakon fantastičnih 25 godina iz druge polovice prošlog stoljeća, vrijeme je za otvaranje nove riječke glazbene ere, poručio je Damir Komnenović, novi predsjednik udruge LP Rock.

Foto: Nikola Blagojević

PREMIRNA LUKA

Kao i uvijek, baš kao i na pozornici dok s Whiteheadsima izvodi monumente rock glazbe – Damir Komnenović i u razgovoru djeluje uvjerljivo, strastveno i potpuno predano onome o čemu govori.

Njemu je nekako… ma nemoguće mu je ne vjerovati. Komnenović se, naime, nikada nije mirio s prosječnošću niti s projektima koji se pokreću tek kako bi opravdali povlačenje proračunskih sredstava iz danas popularnih fondova za »razvoj urbane kulture«.

Upravo zato njegova vizija korjenitih promjena umorne Rijeke, premda na trenutke zvuči ambicioznije od očekivanog, ni tijekom razgovora ne djeluje nerealno.

– Gledajte, imam neku godinu. To vam je s jedne strane dobro jer iskustvo omogućava brže i lakše donošenje zaključaka, no s druge strane u mojoj se dobi značajno smanjuje »voljni moment«.

U pravilu se ljudi zadovoljavaju održavanjem onog što su postigli. Na neki način, uz sve pohvale koje sam LP Rocku izrekao na početku našeg razgovora, držim da se našao u jednoj, pa i ne samo na glazbenoj sceni, pretjerano mirnoj luci.

Sve što se radi je kvalitetno i sve nas veseli, ali preuzeo sam mjesto predsjednika kako bih na relevantnim gradskim adresama, u prvom redu na onoj Korzo 16, pronašao potporu u postavljanju Rijeke na pijedestal nove prijestolnice, dominantno rock glazbe.

Želja mi je organizirati najmanje jedan veliki open-air festival godišnje, i to višednevni, jer kada se već postavljaju velika pozornica i vrhunsko ozvučenje, nema smisla da sve počne i završi u jednoj večeri.

No, još važnije od toga jest želja da na svaki mogući način pomognemo stvaranju nove velike riječke scene, kako bi stasala nova generacija glazbenica i glazbenika. Rijeka je nekoć, među svim glavnim gradovima tadašnjih republika – Slovenije, BiH, Srbije i Hrvatske – bila jedini grad koji je imao jednako moćnu, ako ne i impresivniju glazbenu scenu, jasan je Komnenović.

NISAM ZADOVOLJAN

Takvi stavovi, dakako, nisu nastali jučer niti tek njegovim dolaskom na čelo LP Rocka. Razgovori s Komnenovićem posljednjih su se godina često vodili u sličnom smjeru – uz neizostavno podsjećanje na razdoblje koje je Rijeci priskrbilo kultni status rock-grada, ali i na činjenicu da riječkom scenom i danas dominantno vladaju bendovi upravo iz tog vremena, najčešće s repertoarom nastalim prije nekoliko desetljeća.

Istina, hitovi tog razdoblja i dalje snažno rezoniraju, ne samo s generacijom koja je uz njih odrastala – premda je nje danas sve manje na koncertima – nego i s milenijalcima. No, čim se razgovor usmjeri prema novim bendovima i suvremenim autorskim pjesmama, početni ushit naglo splašnjava.

– Svi se nekako zadovoljavaju prosječnošću. LP Rock vam tako koncem svibnja, konkretno u četvrtak 28. svibnja organizira svoj tradicionalni festival Old rock.

Osim bendova koji participiraju unutar naše udruge, gost u Exportdrvu gdje se održava festival za koji se ne naplaćuju ulaznice, je i jedan od najvećih gitarista koje je Hrvatska ikad imala – Vedran Božić sa svojim bendom Rock Masters.

Koliki je značaj Božića dovoljno govori činjenica da je riječ o jedinom glazbeniku iz Hrvatske koji je svirao s Jimijem Hendrixom, po mnogima najvećim gitaristom rock glazbe svih vremena.

Festival su nam pomogli financijski Grad Rijeka, PGŽ i TZG Rijeke, riječ je o ukupno istinski nevelikom iznosu iako je riječ o festivalu koji, kako bi što je više moguće ispunio i svoju kulturnu misiju, ne naplaćuje ulaz.

Ne, dakako da u ovom konkretnom slučaju ne krivim bilo kog od aktera ove priče, ali ja se ubuduće kao predsjednik LP-ja neću zadovoljavati s takvom situacijama.

Priče će morati biti znatno slojevitije, velike i moćne, baš onakve kakve moraju biti da bi Rijeka postala zanimljiva velikom broju poklonika dobrih glazbenih događanja u krugu od nekoliko stotina kilometara, pojašnjava nam Komnenović.

Komnenović na stejđu, Foto: Facebook

SPEKTAKL NA KANTRIDI

Komnenović pritom ne govori bez pokrića. Rijeka je nekoć bila u samom vrhu glazbene scene prostora koji je politički obuhvaćala tadašnja Jugoslavija, odnosno njezin najveći dio.

Danas, zahvaljujući i znatno povoljnijem položaju Hrvatske unutar Europske unije, taj bi se kulturni i tržišni krug mogao proširiti barem na prostor nekadašnje Austro-Ugarske.

Kad bi postojalo dovoljno strateškog razumijevanja da Kvarner, uz status turističke autodestinacije, kroz nužan razvoj riječke zračne luke dobije i status prave aviodestinacije, otvorio bi se prostor za snažniji dolazak publike iz Velike Britanije i skandinavskih zemalja. U takvim okolnostima okvir za kulturni iskorak Rijeke i njezino novo pozicioniranje bio bi gotovo savršen.

– Da, baš savršen jer i potencijali prostora koje imamo su takvi. Exportdrvo se već etabliralo, ali s obzirom na to da su za renoviranje zajamčeni veliki iznosi europskih sredstava, jasno je da će neko vrijeme biti izvan funkcije.

Upravo stoga, kao i zbog činjenice da o stadionu Kantrida skrbi gradska tvrtka Rijeka sport, spremni smo uz suradnju Grada organizirati veliki trodnevni rock spektakl na tom kultnom mjestu Rijeke.

U planu nam je prvu večer posvetiti najstarijoj generaciji riječkih rock glazbenika, drugu pak onima koji su nas svojim radom zadužili osamdesetih godina. Svi bi mi imali i goste izvan Rijeke dok bi treća večer bila u znaku neke od svjetskih veličina. Konkretno, u kontaktima sam s Deep Purpleom, jednim od najvećih rock bendova sedamdesetih.

Rijeka se ne smije zadovoljavati s prosječnošću i tek s odrađivanjem pojedinih koncertnih aktivnosti. Rijeka mora imati velike, tisućama privlačne koncerte te se tako upisati na kartu najznačajnijih mjesta ovog dijela Europe. S obzirom na to da ne bismo bili udruga od jednog događaja, velika značajna imena spremni smo dovoditi i u Teatro Fenice, a ima u Rijeci još mnogo prostora na kojima se mogu organizirati jako dobri koncerti.

K tome nismo žanrovski isključivi, u fokusu nam je i ozbiljna glazba. Sve imamo, ali moramo mijenjati mentalni kod koji se danas zadovoljava prosječnošću.

Znate li gdje je bio Šibenik prije četvrt stoljeća? Bio je grad propale industrije s jako lošom gospodarskim i svakom drugom perspektivom. Znate li tko na jednoj od njegovih znamenitih, obnovljenih tvrđava gostuje ovog ljeta? Ni manje ni više nego Robert Plant, po meni najbolji rock vokal svih vremena.

Zbog čega onda Rijeka ne bi mogla, zbog čega biti zadovoljan tek s »mrvicama« gradsko-županijskog novca za jedan istinski dobar koncert. Pojednostavljeno rečeno – novac se mora ulagati u dobre ideje jer se onda višestruko vraća, siguran je u uspjeh svojih i ideja LP Rocka Komnenović.

PRORAČUNSKI NOVCI

Ideje novog predsjednika LP Rocka u velikoj se mjeri reflektiraju i na širu gospodarsku sliku Rijeke. Komnenović, naime, dolazi iz sektora »hiperrealne« ekonomije – svijeta u kojem ili uspijevaš ili završavaš u dugovima i propadanju – zbog čega su mu birokratski obrasci razmišljanja potpuno strani.

Upravo zato zanimljivo je promatrati, odnosno zasad još slušati, njegov pogled na modele razvoja grada kroz kulturu.

– Nikad u životu nisam živio tako da čekam proračunske novce, bilo kao plaću ili kao dotacije koje su tako popularne u samoj kulturi, mada ni vi u medijima niste na njih imuni, nego sam uvijek znao da imam samo ono što zaradim, te da nitko, posebno to neće banke od kojih pozajmiš novac za poslovanje, čekati ili ti, kao što je to slučaj s »državnim« tvrtkama, oprostiti dugove.

Nikada. I kad ističem kako ću učiniti sve da na Kantridi napravim – po prilici za godinu dana, možda početkom lipnja 2027. godine – open air, ja to neću činiti sa stavom da mi novac »mora« dati društvena zajednica, dok mene nije briga koliko ću ulaznica prodati i hoću li zaradom pokriti troškove.

I dakako zaraditi kako bih jednostavnije mogao financirati nove slične projekte. Pa neka u Rijeci godišnje na raznim adresama bude deset velikih međunarodnih koncerata, neka ljeti svi hrle u Rijeku kako bi uživali u dobrim koncertima!

Kad u ovom slučaju kažem »riječki proračunski novac« – mislim sve ono što Grad može učiniti da bi u refleksu takve priredbe zaradio na – turizmu.

Nemam ja stav – dajte mi jer svima dajete i ne pitajte me kakva je od toga korist za Rijeku i njezine stanovnike! Ne, suprotno – uložite, ja ću vam podastrijeti točnu projekciju koristi za grad.

Nakon što prođe open air, napravit ćemo analizu, zbrojiti i oduzeti i vidjeti jesam li bio u pravu. A bit ću jer ne bih se, kako sam već i istaknuo, prihvaćao predsjedničke uloge da ne mislim kako ću u svom mandatu uspjeti u vraćanju Rijeke na staze rokerske slave.

Učinit ću sve da se iz Verone, Udina, Klagenfurta, Maribora i Ljubljane, čitave Hrvatske i BiH, iz Beograda ili Novog Sada putuje u Rijeku na nekoliko dana kako bi se uživalo u velikim koncertima, kao i svemu drugom što pruža i što će u skoroj budućnosti pružati još i više.

SAMOPOUZDANJE

Damir Komnenović.

Ma da i ne uspije u svemu što najavljuje i planira, morate priznati da ga je lijepo čuti i čitati o onom što govori. On naprosto svojim mislima vraća samopouzdanje Rijeci i njenim stanovnicima. A to je svakako prvi korak prema uspješnoj budućnosti. Tko god došao svirati, vidimo se na Kantridi.

– Znam da je Kantrida prije svega pojam nogometa i »Rijeke« koje toliko volimo. Nakon onoga što planiram, bit će to pojam i za istinski značajne koncerte i nove doze uživanja, zaključio je Komnenović.

Moćnih misi kakav mu je i glas kad sa svojim Whiteheadsima stupi na scenu. E pa Damire – izgleda da je to ključno ime u kontekstu Kantride – Damir Mišković, Damir Čargonja, Damir Komnenović – neka je s uspjehom.

MOSTU KOD KONTA NAZIV DARIO OTTAVIANI

“Ne mogu reći da sam politički indiferentan, da ne pratim procese koji se oko nas događaju, da i u tom smislu nisam maksimalno fokusiran na Rijeku.

Ali nikad me u preokupacijama koje imam prema unaprjeđenju kvalitete grada ne vode, kod naših političara toliko popularne, povijesno-političke rasprave i sve što one donose.

Ono što bih između ostalog htio, a što smo i formalno-pravno pokrenuli je da 2020. godine preminuli Dario Ottaviani, istinski pionir riječke i hrvatske rock scene dobije adekvatan spomen u svom gradu, da konkretno jedan od mostova dobije naziv po njemu.

U gradu koji se toliko ponosi svojom glazbenom ostavštinom naprosto je nepojmljivo da tog refleksa nema i u nazivima ulica i sličnim točkama gradske memorije. Službeno smo se obratili komisiji za imenovanja”, pojašnjava nam prijedlog Komnenović.

»Dario Ottaviani bio je začetnik rock djelovanja u našem gradu početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća,kada osniva prvi takav sastav ne samo u Rijeci, Hrvatskoj, bivšoj državi Jugoslaviji nego u cijeloj jugoistočnoj Europi!

Volimo reći da je Rijeka grad rocka?

Rock u Rijeci nije počeo sedamdesetih kroz Novi val, već upravo tih šezdesetih godina kada i datira djelovanje predložene osobe. Dario Ottaviani je kroz djelovanje u Uraganima (kultna »Školjka«), kasnije i kroz trio Neda, Miljenko i Dario ostavio neizbrisiv trag predstavljajući naš grad na domaćim festivalima, a kroz » njegove » Uragane prošla je cijela plejada priznatih i poznatih glazbenika – Dalibor Brun, Aleksandar Saša Sablić, Ira Kraljić, Andrej Baša…

Otvarao je prve plesnjake u Rijeci, bolje rečeno sušačkom dijelu Rijeke – na Tenisu na Pećinama, u Sušačkom neboderu, u prostoru V. C. Emina, ali i na zapadnoj strani, popularnoj Nafti!

Upravo iz tog razloga, povezujući – u prošlosti dva grada – naša je zamisao da bi najbolja potvrda i priznanje ovom velikom glazbeniku bilo davanje imena jednom od riječkih mostova koji spajaju, kao i njegova glazba, i gradove i ljude.

Naša inicijativa nije samo puka zamolba već i senzibiliziranje riječke javnosti o, po nama potrebnoj realizaciji, stoji u dopisu koji u ime udruge LP Rock potpisuje njezin predsjednik Damir Komnenović dodavši kako 22. svibnja s gradonačelnicom Ivom Rinčić, kojoj će tada uručiti i člansku iskaznicu s više nego znakovitim rednim brojem 9, imaju iscrpne razgovore o suradnji na bliskoj glazbeno-kulturnoj, svakako i s nemalim turističkim refleksijama, budućnosti Rijeke.