Dvadeset godina nekada možda i može stati u jednu fotografiju. U redove ljudi koji stoje na pozornici, nasmijani nakon koncerta, dok reflektori još gore, a publika se polako razilazi. Ali kada je riječ o Pjevačkom zboru mladih Josip Kaplan, tih dvadeset godina ne stane ni u jednu dvoranu, ni u jednu partituru, ni u jedan koncert.

Priča o Kaplanovcima nije samo priča o glazbi, već i odrastanju, o disciplini i emociji, generacijama koje su u zbor dolazile kao djeca, a iz njega izlazile kao odrasli ljudi. O prijateljstvima, ljubavima, putovanjima, suzama, pobjedama, krizama i povratcima, o jednom kolektivu koji je tijekom dva desetljeća postao mnogo više od običnog amaterskog zbora. A sve je počelo gotovo slučajno.

– Zbor je nastao prije 20 godina i nastao je na inicijativu nekolicine roditelja, članova jednog drugog zbora koji se tada ugasio, a koji sam vodila i koji su željeli da njihova djeca nastave dalje s bavljenjem zborskim pjevanjem – prisjeća se umjetnička voditeljica i predsjednica zbora Doris Kovačić.

– Nazvali su me, rekli da bi voljeli da se osnuje novi zbor i da se njihovoj djeci pruži prilika da nastave pjevati. Htjeli su da ja vodim taj zbor i tako smo zapravo krenuli u cijelu priču – dodaje Kovačić.

Doris Kovačić

SKROMNO I POLAKO

Taj početak nije imao veliku strategiju ni ambiciozne planove o međunarodnim natjecanjima i priznanjima. Nije bilo ni velikog broja članova. Na prvim probama okupilo se svega sedam ili osam mladih pjevača.

– Krenuli smo skromno i polako. Nismo znali što će vrijeme donijeti ni kako će se sve razvijati. Nismo imali nekakve velike ambicije, nego jednostavno pružiti djeci priliku da pjevaju i druže se kroz glazbu- govori Kovačić.

Prva proba održana je 2. svibnja 2006. godine, datum koji Kaplanovci i danas smatraju svojim pravim rođendanom. Zato svake godine upravo u svibnju obilježavaju obljetnicu rada.

Uz Doris Kovačić među osnivačima zbora bili su pokojni Josip Jurasić, njegova supruga Katica Jurasić, Đurđa Brižan i Dorotea Šajatović, ljudi bez kojih, kaže, cijela priča možda nikada ne bi zaživjela.

– Osnovali smo udrugu i onda smo razmišljali kako bi se zbor trebao zvati. Htjeli smo ime koje će biti ozbiljno, vezano uz glazbu i mlade, ali koje će predstavljati i naš grad i naš kraj. Tada se obilježavala deseta obljetnica smrti profesora Josipa Kaplana.

Bio je zborovođa, skladatelj i čovjek koji je puno radio s djecom i mladima. Puno je radio kao nastavnik i kao dirigent. I zapravo je onda pala odluka da uzmemo njegovo ime – objašnjava Kovačić dodajući kako Kaplan slovi za jednog od važnijih autora hrvatske zborske glazbe i čovjeka koji je velik dio života posvetio radu s djecom i mladima.

No, ime se nije moglo uzeti bez pristanka obitelji.

– Stupili smo u kontakt s njegovim sinom, pokojnim doktorom Damirom Kaplanom. Prezentirali smo mu ideju i on se konzultirao s bratom i sestrom. Svi su s velikim oduševljenjem pristali i rekli da su počašćeni što će jedan zbor nositi ime njihovog oca koji je toliko zadužio hrvatsku glazbu, pogotovo onu za zborove – nastavlja Kovačić.

EMOCINALNA TEŽINA

Danas, dva desetljeća kasnije, Kaplanovo ime među članovima zbora ima gotovo emocionalnu težinu.

– Mnogi naši članovi možda nisu ni znali tko je Josip Kaplan prije dolaska u zbor. Ali kroz repertoar upoznaju njegov opus. I mene uvijek iznenadi koliko ga sve generacije rado pjevaju i koliko poštuju njegov rad, a naša je dužnost da kao zbor koji nosi njegovo ime promoviramo i njegovu glazbu – poručuje.

Kaplanovci danas djeluju kroz tri sekcije: dječji, djevojački i mješoviti zbor. U dječjem zboru pjevaju osnovnoškolci, u djevojačkom srednjoškolke i studentice, dok mješoviti zbor okuplja starije studente i odrasle članove. Ukupno danas imaju oko 60 aktivnih pjevača, a kroz zbor je tijekom 20 godina prošlo više od 300 ljudi.

– To je ogroman broj ljudi i jako sam sretna što postoje članovi koji su još uvijek tu praktički od samih početaka. Naravno da ljudi dolaze i odlaze. Netko se odseli, netko se oženi, dobije djecu, promijene se životne okolnosti. Ali postoji jezgra ljudi koja je ostala – i upravo ta jezgra, smatra Kovačić, stvorila je ono što Kaplan danas jest.

– Uvijek kažem da smo postali obitelj. I to nije fraza. To su mladi ljudi koji su u zboru proveli jedan od najintenzivnijih perioda života, od puberteta do odrasle dobi. Neki od njih u zbor su došli kao petnaestogodišnjaci. Danas imaju više od trideset godina. Kad pogledate taj period, to je vrijeme u kojem su se najviše mijenjali kao ljudi i kao pjevači. Tu su se događale sve moguće životne situacije: Ima tu ljubavnih veza, brakova, kumstava, najboljih prijateljstava. Svašta se događalo kroz ovih 20 godina – govori kroz smijeh, pa dodaje: ali bilo je i manje lijepih trenutaka, što je normalno kada imate kolektiv koji je toliko emotivno povezan.

Teške situacije, napominje, nisu ih razdvojile nego učvrstile.

– Uvijek kažem svojim pjevačima: kad god ulažemo emocije u nešto, događaju se i lijepe i teške stvari. Bitno je samo da iz tih manje dobrih situacija izađemo jači. I mislim da se upravo to dogodilo Kaplanu – zaključuje.

Jedna od velikih prekretnica dogodila se 2012. godine kada su Kaplanovci nastupili u prvoj sezoni HRT-ova showa »Do posljednjeg zbora«.

– Do tada smo bili lokalni zbor. Osvajali smo nagrade i prije toga, ali to je uglavnom ostajalo unutar zborskih krugova. Kad smo se pojavili na televiziji, sve se promijenilo. I danas mi ljudi znaju prići i čestitati na pobjedi. To pokazuje koliko je televizija snažan medij – smatra Kovačić.

VRIJEME ZA ŠALU, VRIJEME ZA RAD

Nakon toga stigli su novi članovi, novi nastupi i nova vidljivost. No iza svega, naglašava Kovačić, stoje i čvrsti principi rada.

– U našem zboru postoji vrijeme za šalu, veselje i zafrkanciju, ali postoji i vrijeme kad se radi. Nastojim biti stroga, ali pravedna. Nikad ne idem grubo na svoje pjevače jer za tim nema potrebe. To su divni mladi ljudi koji izdvajaju svoje vrijeme da bi bili ovdje. Ali, bez discipline nema zbora. Zbor se sastoji od mnoštva pojedinaca, svaki sa svojim karakterom i osobnošću, i sve to treba posložiti u jednu skladnu cjelinu – napominje Kovačić.

U vremenu u kojem se, kako kaže, društvo sve više okreće individualizmu, upravo je zbor možda jedno od posljednjih mjesta na kojem mladi uče funkcionirati kao tim.

– Stalno govorim pjevačima da nisu solisti. Važni su i njihov trud je važan, ali moraju naučiti funkcionirati u grupi. Mislim da je zbor danas možda posljednja linija obrane timskog rada u umjetnosti – govori Kovačić, osvrnuvši se i na kontekst u kojem živimo, dakle vrijeme društvenih mreža, ubrzanog života i generacija koje paralelno imaju desetke aktivnosti.

– Nekad su zborovi imali po 80 članova. Danas, ako imate 30 ljudi, već govorimo o velikom zboru. Zato imamo jasan sustav rada, ali vidimo i da postoje dvije vrste pjevača. Oni koji dođu, vide kako se radi i odustanu. I oni koji ostanu jer žele raditi i napredovati – objašnjava.

Mobiteli tijekom proba nisu dopušteni osim za note i pjevači dobro znaju pravila, njih se drže, marljivo rade dva puta tjedno, a pred natjecanja i velike nastupe, i po četiri puta tjedno. Kovačić ističe da to svakako nije lako jer su svi ili učenici ili studenti koji pritom često i rade, ali uspijevaju se organizirati.

Sav taj rad vidljiv je i kroz repertoar. Kaplanovci pjevaju gotovo sve – od renesansnih skladbi do suvremenih obrada pop-hitova, od duhovne glazbe do gospela i tradicijskih pjesama.

– Program uvelike ovisi o tome za što se pripremamo. Ako je natjecanje, onda biram program koji će najbolje predstaviti zbor. Ako je koncertni program, onda i pjevači imaju svoje želje. Volimo šarati. Pjevamo umjetničke skladbe od renesanse do 21. stoljeća, gospel, duhovne skladbe, pop-obrade, ali ipak u središtu ostaje Kaplan, njegove skladbe su nezaobilazne i uvijek ih rado izvodimo – naglašava Kovačić.

Uz brojne domaće nastupe, Kaplanovci su tijekom godina intenzivno putovali. Nastupali su u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Češkoj, Slovačkoj, Makedoniji i diljem Hrvatske.

– Putovanja su nam jako važna jer se kroz njih pjevači još više povezuju. Nedavno smo bili u Lisabonu i Calelli u Španjolskoj gdje smo osvojili zlatne plakete. Djevojački i dječji zbor prošle su godine bili u Lucci u Italiji i osvojili srebrne plakete – ističe Kovačić.

SLAVLJENIČKI KONCERT

Ipak, koliko god međunarodne pozornice bile važne, postoji jedan koncert koji članovima zbora posebno znači.

– Vjerujem da bi svi moji zboristi rekli da im je najdraži koncert 26. prosinca, na blagdan Svetog Stjepana. To je naš domaći teren, naša publika, naš najtopliji koncert – priznaje.

Upravo zato poseban značaj ima i veliki slavljenički koncert koji će se 23. svibnja održati u velikoj dvorani Baptističke crkve Rijeka. No Kaplanovci nisu željeli napraviti običnu retrospektivu, naime, za 18. obljetnicu imali su koncert najvećih hitova, a sada su odlučili da moraju napraviti korak dalje. Koncert će zato biti podijeljen u nekoliko tematskih cjelina: prvi dio bit će posvećen Josipu Kaplanu i obilježavanju 30 godina od njegove smrti, a zatim slijedi središnji dio koji interno u zboru zovu »emotivni blok« u kojem će kroz pjesme i fotografije na videozidu prikazati život zbora – uspone, padove, putovanja, sve ono što su prošli zajedno.

Na koncertu će prvi put izvesti i »Viva la Vida« grupe Coldplay, pjesmu koja, kako kaže, simbolično govori o usponima i padovima kroz koje svi prolaze. Posebno za ovu obljetnicu pripremljen je i medley pjesama Parnog Valjka koji je aranžirao bivši član zbora i današnji suradnik Matko Basara. Na kraju koncerta slijedi veliki zajednički finale.

– Na scenu će zajedno izaći dječji, djevojački i mješoviti zbor, uz glazbenike i goste. Završit ćemo jednom veselom i rasplesanom pjesmom, ali koja je to pjesma – to još neću otkriti, govori Kovačić, dodavši kako zbor nastoji pomaknuti i vizualne granice zborskog koncerta.

– Ljudi često imaju predrasudu da zbor mora biti statičan i ozbiljan. Mi želimo pokazati da zborska glazba može biti moderna, emotivna i spektakularna. Imat ćemo veliki videozid, posebnu rasvjetu, live show… puno radimo na produkciji – pojašnjava.

Na koncertu će sudjelovati i brojni suradnici i prijatelji zbora – voditeljica programa Matea Krmpotić, udaraljkašica Anita Primorac, gitarist Damjan Brnić, klavijaturist Matko Basara, korepetitor Marijan Rugani te harmonikašica Karla Sorčić.

BREND RIJEKE

Iako je riječ o velikoj produkciji, ulaz na koncert bit će besplatan.

– Dugo smo raspravljali treba li naplaćivati ulaznice. Postoji taj psihološki moment da ljudi nekad misle kako besplatno znači manje vrijedno, ali mi smo htjeli ovaj koncert pokloniti gradu i publici, što nije bila jednostavna odluka. Ovo je veliki financijski izazov za jednu neprofitnu udrugu. Zato nam je jako važna podrška Grada, Županije i sponzora JGL d.d. koji su stali iza nas – ističe Kovačić.

No, najveći teret organizacije ipak nose sami članovi zbora.

– Postoji organizacijski tim ljudi koji ulažu svoje vrijeme, znanje i ljubav prema zboru bez ikakve naknade. Leana Paladin, Margareta Širola, Lea Rac, Marina Ribarić, Kelly Sabolović i Maja Šajatović uz našu tajnicu Doroteju Šajatović odrađuju ogroman posao u organizaciji, PR-u i svemu što treba da bi koncert, putovanje ili neki projekt uspio. To su izuzetno sposobni i vrijedni mladi ljudi. Iskreno sam zahvalna što ih imam uz sebe – naglašava.

A nakon obljetnice? Nema velikog odmora ni sentimentalnog zatvaranja poglavlja.

– Čim koncert prođe, nastavljamo dalje. Pripremamo nove projekte, nova natjecanja, nova putovanja – kaže Kovačić, a možda je upravo u toj rečenici sadržana cijela priča Kaplanovaca. Jer za njih 20 godina nije završetak jednog puta. To je samo još jedna etapa jednog zbora koji je tijekom dva desetljeća postao dio identiteta grada i dio života stotina mladih ljudi.

– Nadam se da je Kaplan postao jedan lijep brend Rijeke i da ostavljamo trag – kaže nam Kovačić na kraju razgovora pa zaključuje: A ja ću se, zajedno sa svim svojim ljudima, potruditi da tako bude i sljedećih 20 godina.