Darko Pavičević i Stjepan Vrhovec / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Deset farmera zadruge »Proizvodi sela« zapošljava 36 ljudi, obrađuje tisuću hektara, ima 1.300 životinja i proizvodi 12.000 litara mlijeka dnevno
Obitelji Vrhovec, Jurkas, Pandek i njih još sedam s područja Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije te Grada Zagreba, do prije nekoliko godina bili su farmeri koji su mlijeko svojih kravica prodavali industriji mlijeka za sitan novac, jedva preživljavajući.
Što je cijena mlijeka više padala, oni su bili sve zaduženiji i očajniji, bez ikakve nade u oporavak.
Na kraju, mnogi su od njih odlučili staviti ključ u bravu te krave prodati no, kupivši »grunt« u blizini Zaprešića, u susjedstvo im je stigao bivši HŽ-ov sindikalac Darko Pavičević, probao njihovo, kako kaže, »ekstra djevičansko mlijeko«, s farmerima se sprijateljio te ih na kraju i – spasio.
Priča iz okolice Zaprešića pokazuje što može učiniti zajednička ideja iako je izgledalo da nema izlaza / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Prije tri godine ih je udružio u zadrugu »Proizvodi sela« čija proizvodnja otad samo raste pa danas broje ukupno 1.300 životinja na farmama, proizvode 12.000 litara mlijeka dnevno, koje više ne prodaju industriji već u vlastitim mljekomatima na tržnicama u Zagrebu, Zaprešiću i ostalim mjestima u trima županijama. Uskoro će i na more.
S prvim danom srpnja zadruga će petkom, subotom i nedjeljom prodavati sireve na tržnici u Novom Vinodolskom, te u Crikvenici, ali šest dana u tjednu. Za prijevoz svježeg mlijeka more je predaleko, no tko zna, možda i to krene jednoga dana.
Deset farmera zadruge "Proizvodi sela" zapošljava 36 ljudi / Foto Davor KOVAČEVIĆ
U »Prozvodima sela« svatko mlijeko proizvodi za sebe, i ima svoje mljekomate, kao i proizvodnju sireva, jogurta i sličnog, koje također prodaju direktno – kako u automatima, tako i u malim trgovinama hrane koja dolazi sa obiteljskih gospodarstava. Iako svatko radi za sebe, nastup na tržištu im je zajednički pa tako i marketing, nabava ambalaže, nastupi na sajmovima. Troškovi su im tako značajno smanjeni, proizvodni proces efikasniji i brži, a prodaja svega što proizvedu sigurnija.
Doveo bankare na farme
– Te su farme bile na izdisaju, makar je njihovo mlijeko savršene kvalitete, jer krave pasu na okolnim pašnjacima, i nikakvog razloga da propadnu nije trebalo biti. Proizvodnja litre mlijeka farmere košta oko tri, tri i pol kune, a od mljekarske su industrije u jednom trenu počeli dobivati dvije kune, to je bilo neodrživo. Ja sam na farme doveo bankare, posjeo ih ovdje, pokazao im sve, uvjerili su se sami u potencijale i ljudima dali povoljne kredite zahvaljujući kojima su farme oživjele. Mljekomat košta 125 tisuća kuna no investiciju je moguće vratiti kroz samo četiri mjeseca.
Moderno hrvatsko zadrugarstvo pokrenuto je 2011. donošenjem zakona o zadrugarstvu te je trenutačno aktivno 1.218 zadruga, najviše poljoprivrednih, ali i u građevini, trgovini, uslužnim djelatnostima, najmanje, njih 39, u ribarstvu. Iako malobrojne, ribarske zadruge ipak imaju velike prihode, 270 milijuna kuna u 2015. godini, u kojoj su sve zadruge zajedno imale prihod od 1,6 milijardi kuna i preko dvije i pol tisuće zaposlenih. Najviše je zadruga u Splitsko-dalmatinskoj županiji, njih 200, pri čemu najviše poljoprivrednih, dok ih u Primorsko-goranskoj županiji, primjerice, ima 38, sa 134 zaposlena radnika i prihodom u 2015. od preko sto milijuna kuna.
– Nažalost, zadrugarstvo u Hrvatskoj još uvijek izaziva neke negativne konotacije, makar sa zadrugarstvom iz vremena socijalizma nema nikakve veze. Ovdje su ljudi vlasnici svoje proizvodnje, koji se udružuju radi zajedničkog nastupa na tržištu, kako bi imali manje troškove i da bi im ulaz bio lakši, pojašnjava Pavičević. U Sloveniji, kažu podaci, čak 85 posto poljoprivredne proizvodnje dolazi upravo iz zadruga, u Francuskoj 40 posto, u Finskoj, primjerice, 96 posto mlijeka i mliječnih proizvoda ima »zadrugarsku« etiketu. Zadruge su dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima, kaže definicija ovog udruživanja u Hrvatskoj, zadrugari dijeljenjem usluga unapređuju svoje pojedinačne interese. Svrha zadruge je ostvarivanje i promicanje gospodarskih interesa članova zadruge, a ne samo stjecanje profita, kao što je slučaj u društvima kapitala. U čitavom svijetu, podatak je Međunarodnog zadružnog saveza, zadruge zapošljavaju preko sto milijuna ljudi, 20 posto više nego multinacionalne kompanije, pritom samo u Europi oko šest milijuna u preko 250 tisuća zadruga, koliko ih u EU ima.
Danas farmeri iz zadruge svoje mlijeko prodaju na mljekomatima za šest kuna, od čega im, kad se pokriju svi troškovi, ostaje kuna do kuna i pol po litri, profit kojeg dalje mogu ulagati, i ulažu. Osim mlijeka, te farme danas proizvode još 30 vrsta proizvoda, opskrbljujući ovdašnje stanovništvo, ali i hotele, toplice, priča Pavičević na farmi Stjepana Vrhovca u selu Luka pored Zaprešića, koja broji 150 grla i ima dnevnu proizvodnju od oko 1.200 litara mlijeka.
– Naravno da nam ide puno bolje otkad smo u zadruzi. Ja sam četvrta generacija farmera u svojoj obitelji, no prije par godina se činilo da je sve gotovo. Danas imamo vlastite mljekomate, proizvodnju stočne hrane na 140 hektara zemlje, i stalno se proizvodno širimo“, priča nam Stjepan, čiji radni dan, kao i dan njegove sedmeročlane obitelji, traje od četiri ujutro do 23 sata. Predaha tu nema, kao ni odlaska na more duljeg od dva dana, ali je zadovoljstvo, kaže nam, veliko, i zahvaljujući zadruzi, radi se lakše. Njegovu suprugu Božicu zatičemo na jutarnjoj mužnji krava, koja traje po tri sata, a kravice se ovdje itekako drže reda. Na red za mužnju dolaze na samo jedan poziv, i pristojno izlaze kad ih se zamoli da se vrate u staju na svoje mjesto. Nakon mužnje, pušta ih se na ispašu na obiteljske zagorske brege. Božica krave ovdje muze već 17 godina, iako bi joj čovjek dao tek koju više od toga, i veseli se, kaže nam, robotu za mužnju kojeg planiraju nabaviti sredstvima EU fondova. Neće ni onda vrijeme baš trošiti na manikuru i pedikuru, smije se, ali će biti lakše.
Povlačenje novaca iz EU fondova
Ima tu i konja, kokoši, poslao ko’ u priči, zbog čega je obitelj, otkad je u zadruzi, zaposlila još četiri radnika. Zatičemo ovdje i veterinara, koji dolazi u redovitu kontrolu, kao i Lovru Benčevića, savjetnika za povlačenje sredstava iz EU fondova, kojeg zadrugari također »dijele«.
Zadrugari zajedno kupuju i mehanizaciju za rad pa ju dijele, primjerice strojeve za silažu, kombajn, traktore; knjigovodstvo im vodi isto poduzeće, marketinški nastupaju zajedno, jednako tako i prema medijima, za što je sve zadužen Pavičević, upravitelj ove zadruge. Deset farmera »šera«, doznajemo na farmi Vrhovec, i rasplodne bikove, pa je i taj trošak manji nego što bi bio da svatko specijalne usluge gospodina bika mora financirati sam. Na ovim farmama ni jedna krava nije uvezena već se cijeli životni ciklus odvija upravo ovdje. Na jednom dijelu farme živi telad s majkama, pored su gospođice junice, na drugom dijelu stelne krave, buduće majke, iznad, malo uzbrdo, krave muzare koje će nakon perioda laktacije ovdje zamijeniti druge »mame«.
Na farmama zadrugari imaju šest malih sirana u koje dolazi najsvježije moguće mlijeko, odmah s mužnje, a ne, kao što je slučaj u industriji mlijeka i mliječnih proizvoda, već nekoliko puta obrađeno mlijeko.
– Ovdje je proces potpuno zatvoren, pa mlijeko s mužnje odmah odlazi u mljekomate, iz kojih se može piti i sirovo, ili u sirane. Laž je da se mlijeko mora pasterizirati ili prokuhavati, to je izmišljotina industrije mlijeka, pa svi smo na selima odrastali na sirovom kravljem mlijeku. Naša djeca na putu u škole na mljekomatu natoče čašu mlijeka, uzmu pecivo i idu dalje, kaže Pavičević. Zadrugarsko mlijeko počele su otkupljivati, kaže, i neke poznate slastičarnice u Zagrebu, prezadovoljne što kolače konačno mogu praviti od svježeg, punomasnog, a ne više od mlijeka u prahu.
Deset farmera iz zadruge zapošljava 36 ljudi, i obrađuje gotovo tisuću hektara, na njima proizvodeći hranu za svoju stoku, čije je mlijeko prvoklasno, sa preko četiri posto masti i gotovo toliko bjelančevina. U četiri sata ujutro dostavna vozila na svim zadrugarskim farmama pokupe mlijeko i voze ga u grad, najviše Zagreb, u mljekomate.
– To je mlijeko kakvo smo svi nekad pili, vrhunske kvalitete i zdravstvene ispravnosti, koja se stalno kontrolira. Kako je Ministarstvo poljoprivrede objavilo i natječaj zahvaljujući kojem bi svježa hrana u najkraćem mogućem roku trebala dolaziti u škole i vrtiće te druge javne ustanove, to je prilika ne samo za našu zadrugu, već sve male proizvođače u Hrvatskoj. Samo u Zagrebu ima 90 tisuća djece u vrtićima i 55 tisuća u školama, i nema baš nikakvog smisla da svi oni imaju ugovor s najvećim trgovačkim lancem, ili pak da hrana u ove naše županije dolazi iz, primjerice, Splita, pojašnjava Pavičević.
Nova shema ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića predviđa zato da sami ravnatelji škola i vrtića ubuduće odabiru lokalne dobavljače pa će se, kaže Pavičević, i ova zadruga širiti na proizvodnju mesa, ali i primati nove proizvođače – voća i povrća, dok im se već pridružio i proizvođač krumpira, luka i bučinih koštica i ulja iz okolice Čakovca. Bivši HŽ-ovac, magistar zaštite na radu, Pavičević je menadžer zadruge koji kuca na vrata gdje god treba, i zasad mu se ona samo otvaraju. Mljekomati su nabavljani i uz pomoć sredstava županija, farme su povukle i velike iznose iz fondova EU-a pa je primjerice farma Vrhovec opremljena po najvećm europskim standardima.
