Psihoterapija košta i traje puno dulje pa u situaciji gdje treba štedjeti maksimalno, antidepresiv je znatno brži. Dakle pristup je pogrešan. Do dijagnoze trebao bi trebao doći specijalista iz tog područja i odrediti terapijski plan, kaže prof. dr. Gordana Rubeša s Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka
Studija koja je nedavno objavljena u stručnom časopisu Psychotherapy and Psychosomatics pokazala je da je na uzorku od 5.000 pacijenata u Americi kod kojih je dijagnosticirana depresija gotovo dvije trećine njih bilo lažno pozitivno na ovu bolest i nije udovoljavalo glavnim kriterijima za utvrđivanje depresije. Razlozi takvih pogrešnih dijagnoza su razni, a jedna od posljedica koja nije vezan isključivo za Ameriku svakako je i porast potrošnje antidepresiva za koje se samo u SAD-u procjenjuje da ih koristi svaka deseta odrasla osoba. Kad je riječ o ženama u 40-im i 50-im godinama ta je brojka još veća pa je procjena da antidepresive u Americi koristi svaka četvrta žena.
Distinkcija
Da je potrošnja antidepresiva porasla i kod nas, govore i podaci prema kojima u Hrvatskoj godišnje troši oko milijun kutijica antidepresiva. Znači li to da je depresija među Hrvatima sve češća bolest? Iako u Hrvatskoj ne postoje točni podaci, prof. dr. Gordana Rubeša s Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, tvrdi da ne treba brzati s takvim zaključcima jer su antidepresivi lijek izbora i za brojne druge psihijatrijske poremećaje i krizna stanja.
– Depresivnost je simptom i može biti uključena u čitav niz drugih poremećaja. Depresivnost je vezana uz sve poremećaje vezane uz stres. Sve stresne situacije traže period prilagodbe. Netko se lakše prilagođava, a netko razvija poremećaje koje nazivamo poremećaji vezani uz teški stres. To su obično neke krizne situacije – gubitak posla, smanjenje plaće, neizvjesnost i najave neizvjesnosti, ukratko vrlo ružne emocije – ističe prof. dr. Rubeša.
– Potrošnja antidepresiva je porasla i to je točno. No, treba raspravljati zašto je ona porasla i je li potrošnja antidepresiva povezana s porastom depresije. Tu distinkciju treba strogo napraviti. Depresija je, naime, vrlo teška bolest koja u jednom od kriterija za utvrđivanje kaže da dolazi do značajnog ili potpunog gubitka radne i socijalne funkcionalnosti čovjeka. Kad bi podaci koji se donose, a to je da je svaki deseti Amerikanac koristi antidepresive, svi bi mi bili u blokadi. To kao prvo znači da bi Amerika bila u blokadi jer bi im svaki deseti radno sposoban Amerikanac bio na bolovanju. Dakle, vjerujem da je porast uporabe antidepresiva samo jednim dijelom povezan s brojem porasta depresije, ali treba znati da i antidepresivi nisu lijekovi koji se propisuju isključivo za liječenje depresije.
Moram priznati da bi mene kao kliničara na neki način i veselilo da kod uporaba antidepresiva raste jer su dugo vremena, kod nas, odmah iza lijekova za hipertenziju i kardiovaskularne bolesti bili anksiolitici. Oni su se davali šakom i kapom, nekontrolirano. Kao psihijatar znam da su to pomoćni lijekovi, odnosno lijekovi za akutno stanje – objašnjava prof. dr. Rubeša dodajući da takvi lijekovi nikad nisu bili lijek izbora za probleme anksioznosti i anksioznih poremećaja već upravo antidepresivi. Zbog toga porast potrošnje antidepresiva ona gleda tek jednim dijelom kroz porast pojavnosti depresije, a jednim i kroz porast drugih poremećaja.
Sve do suicidalnosti
Prema njezinom mišljenju, u ovom trenutku društvo u kojem živimo je bolesno. Ono je u ozbiljnoj krizi, posebno ekonomskoj krizi koja je pogodila veći dio društva i samim tim za očekivati je da ćemo imati više problema.
– Pravog registra po kojem bih mogla reći da postoji stvaran porast kod nas nema. No, ono što svakodnevni rad na klinici pokazuje jest da u našim ambulantama imamo porast pojavnosti kriznih situacija koje idu sve do suicidalnosti. Takvi slučajevi u svojoj anamnestičkoj priči često donose primjere gubitka posla ili potpune socijalne degradacije cijele obitelji. Rekla bih i da sve to, uz porast depresije koji jest prisutan, vuče porast raznih anksioznih poremećaja. Osim toga, naši liječnici opće prakse sve su bolje educirani i znaju da se sami anksiozni poremećaj liječi antidepresivom jer to lijek koji ne liječi samo depresiju već i čitav niz drugih poremećaja. Prema tome, porast uporabe antidepresiva nije isključivo vezan za porast depresije. Velik broj antideprsiva otiđe na liječenje kriznih situacija – kaže prof. dr. Rubeša.
Kako tvrdi prof. dr. Gordana Rubeša, mnoge su se stvari danas u psihijatriji promijenile. Uz bolju dijagnostiku, promijenio se i stav društva prema duševnim bolesnicima i poremećajima. Iako smatra da se stigme nad duševnim bolestima nećemo nikad riještiti jer ona predstavlja urođen ljudski strah od gubitka kontrole nad sobom, indikativnim joj se čini porast depresija kod muškaraca.
– Muške depresije također bilježe porast. Naime, smatra se da se depresija javlja dvostruko puta češće u žena. Porast pojavnosti depresije u muškaraca tumačim na način da i oni sada češće traže pomoć. Žena primjerice u sebi ima naučenu bespomoćnost i može svoju slabost priznati. S druge strane, mužjak koji je bio ratnik i išao u lov, nije smio biti slab i to priznati. Sada se to ipak mijenja – govori prof. dr. Rubeša.
Normalno da se postavlja pitanje je li uvijek opravdano sve te slučajeve liječiti u startu s antidepresivom. Riječka psihijatrica kaže da nije te da bi njihova uporaba svakako mogla biti racionalnija. Antidepresive iz skupine koja podiže serotonin mogu propisivati i liječnici opće prakse i vjerojatno jedan veći dio pacijenata koji pate od depresivnosti kao simptoma i ne dođe do psihijatra, završi pod lažnom dijagnozom depresije jer se, kako kaže prof. dr. Rubeša, mora nešto šifrirati.
Brza rješenja
– Koliko ljudi posežu za brzim rješenjima? Ovisi o strukturi čovjeka. Mislim da danas svi želimo brza rješenja jer brzo živimo. Nemamo vremena odžalovati nešto. Ako smo izgubili posao, nemamo to vremena odžalovati jer trebamo nešto raditi i trebamo čarobni lijek, nešto što ćemo progutati i taj će nam čarobni lijek vratiti osmijeh, volju i energiju u naš organizam. No, svaki lijek ima i svoje neželjene reakcije, iako farmaceutska industrija proizvodi sve modernije lijekove koji imaju sve manje nuspojava – kaže prof. dr. Rubeša dodajući da je, primjerice, žalovanje prirodni proces, a antidepresiv u takvim slučajevima je kontraindiciran i nije lijek za taj prirodan proces. Daleko je bolje pristupiti s psihoterapijskim tehnikama, smatra prof. dr. Rubeša i dodaje da u aktualnoj situaciji štednje gdje treba naći rješenje koje je što brže i sa što manje troška izbor uglavnom pada na antidepresiv.
– Psihoterapija košta i traje puno dulje pa u situaciji gdje treba štedjeti maksimalno, antidepresiv je znatno brži. Dakle pristup je pogrešan. Do dijagnoze trebao bi trebao doći specijalista iz tog područja i odrediti terapijski plan. Osim toga, neka se svatko zapita prođe li tjedan da u njemu jedan dan nije depresivan? Je li to depresija? Nije. Trebaju li mu antidepresivi? Ne. No, činjenica je da je puno toga oko nas prilično je depresivno, svud oko nas su depresivne vijesti, loše prognoze i teško je izbjeći negativne emocije, strah i neizvjesnost te činjenica da ne znamo što će biti sutra – zaključuje prof. dr. Rubeša.
