Nanočestice su posvuda, ali ne znamo koliko su opasne

Problem je u tome što je to područje posve neistraženo. Ušlo se u strašnu proizvodnju, a ne znamo kakve će to posljedice imati – kaže toksikolog Franjo Plavšić

ZAGREB  Nanomaterijali u medicinskim proizvodima i opremi ponovno su pod lupom Europske komisije. Znanstveni odbor za nove i novoutvrđene zdravstvene rizike (SCENIHR) izdao je preliminarne smjernice za određivanje potencijalnih zdravstvenih rizika  primjene nanomaterijala u medicinskim proizvodima i dao ih na javnu raspravu u znanstvenoj zajednici, koja će potrajati do listopada.

U odboru očekuju da će od europskih znanstvenika dobiti dodatne ideje o tome što i kako kontrolirati da se izbjegnu neželjene posljedice primjene nanomaterijala u medicini.

Faze evaluacije

Riječ je o relativno novim materijalima koji imaju široku primjenu u liječenju ljudi, pa Europska komisija inzistira na praćenju mogućih rizika nove tehnologije po ljudsko zdravlje. U smjernicama su nanomaterijali podijeljeni u više kategorija, ovisno o stupnju rizičnosti. Prva uključuje neinvazivne medicinske proizvode, primjerice one koji dolaze u dodir s kožom, a druga različite implantate, dentalne ispune, koštani cement, antibakterijska sredstva za rane…

U prvoj fazi evaluacije, kako stoji u smjernicama, ispitivali bi se nanomaterijali kod kojih postoji rizik otpuštanja čestica tijekom nošenja. U drugoj fazi utvrđivat će se sposobnost otpuštenih nanočestica da se šire i zadržavaju u tkivima. U slučaju neinvazivne primjene, ispitivali bi se rizici ulaska nanočestica u krvotok, odnosno toksičnost u direktnom kontaktu s tkivom, a kod invazivnih proizvoda rizici ulaska nanočestica u specifična tkiva i njihova toksičnost. Treća faza obuhvaća selektivne testove toksičnosti izlaganja organa nanočesticama. Osim lokalnih reakcija, posebno će se ispitivati imunološke reakcije, citotoksičnost, genotoksičnost, poticanje diobe stanica. Tek nakon što se prikupe svi takvi podaci, moći će se predvidjeti djelovanje nanočestica na čovjeka i utvrditi stvarni rizik. U Odboru su svjesni kako će takva istraživanja potrajati.   

– željezni oksid ili zlatni nanomaterijali u hipertermiji, alternativnoj terapiji protiv raka– nano-srebro kao antibakterijsko sredstvo za obradu rane i prevenciju infekcije– nano-hidroksiapatit kod ugradnje zubnih implantata – ugljikove nano-cijevi u kateterima– nanočestice u ortopedskim implantatima

Djelovanje nanočestica na ljudski organizam nije dovoljno istraženo, a unatoč tome njihova primjena u zadnjem desetljeću dramatično raste. Njihova je primjena u medicini tek manji dio u odnosu na ogromne količine nanočestica kojima je čovjek danas izložen u svakodnevnom životu, upozorava toksikolog Franjo Plavšić, koji tvrdi da su ljudi u tom području potpune neznalice.

Neistraženo područje

– Stalno smo izloženi djelovanju nanočestica, gotovo da nema proizvoda koji ih ne sadrži, od sredstava za pranje automobilskih stakala ili sredstava za impregnaciju, do odjeće. Problem je u tome što je to područje posve neistraženo. Ušlo se u strašnu proizvodnju, a ne znamo kakve će to posljedice imati – smatra Plavšić.Europska je komisija, kaže, još prije deset godina započela s projektom ispitivanja toksičnosti nanočestica, ali do danas nisu objavili jasne procedure kojima se ispituje njihova toksičnost. »Zna se da se nanočestice ne otapaju u vodi, a samim tim svi su stari testovi nedovoljni«, veli Plavšić. Dok Europa traži odgovore, industrija nema prepreka za stavljanje takvih proizvoda na tržište, a posljedice po ljudsko zdravlje, obzirom da se manifestiraju nakon 15 do 30 godina izlaganja, mogle bi se već vidjeti, upozorava ovaj toksikolog.   