Danas ima mnogo osoba koji su alergični na crkvinu ( pelud spada u jake alergene) i koji imaju velikih problema u vrijeme cvatnje i to u rano proljeće te od kraja kolovoza do listopada. Sjećam se našeg člana udruge zdrav život koji je napade alergije dobio na našim druženjima u udruzi kada sam govorio o crkvini. Njemu su odmah počele suziti oči i nos. Znao je reći da ne smije ni pomisliti na nju, kao i da je ne smije pogledati kad u prirodi naiđe na nju. Na njegov upit da li i on može provjeriti narodnu izreku « klin se sa klinom – izbija », misleći na pijenje čaja od crkvine, obrazložio sam mu detaljno terapiju desenzibilizacije u kojoj postepeno na kapaljku pije čaj iz dana u dan. On je to učinio i sa veseljem je znao reći da poslovica ima čarobnu moć. Moči ljekovitog bilja i hrane u liječenju raznih bolesti, zaista su nepredvidljive, ali zato možemo poslušati i primijeniti iskustva onih koji su pokušali i uspjeli povratiti izgubljeno zdravlje.

Druga imena crkvine su štirenica ili ščirica, već više stoljeća se koristi u tradicionalnoj pučkoj medicini, gdje se rabila u liječenju bolesti bubrega i mokraćnih putova, a primjenjuje se i danas.

Cijela biljka je dlakava, sa jajasto duguljastim nasuprotnim listovima, sjajnim i na dugim peteljkama. Stabljika naraste i do 1 m visine. Sitni zelenkasti cvjetovi smješteni uz stabljiku i lisne peteljke čine loptaste cvatove. Korijen biljke je jak i dug.

Cvate od svibnja do rujna. Okus joj je gorak.

Talijanski naziv erba dei muri, u prijevodu biljka kamenja, govori nam da ju vrlo lako možemo prepoznati i naći. Raste oko crkva, na kamenjarima, starim zidnim ruševinama uz putove, smetlišta, i na vlažnom zemljištu u šumi.

Beremo mlađe biljke u cvatu i to nadzemni dio. Sušimo biljne snopiće obješene na toplom prozračnom mjestu u sjeni. Osušenu biljku rukama usitnimo i pohranimo. Svježe mlade listove možemo odmah rabiti za uporabu.

Djelotvorna travka

Još kao dijete upoznao sam ščiricu u igri sa listovima, koje smo stavljali na lice i odjeću praveći razne figure. U našem Primorju crkvinu nazivaju, ščirica, koja se tradicionalno rabi za liječenje kamenca u bubregu i bolesti mokraćnih puteva.

Današnja medicina je cijeni kao dobar diuretik te se i preporučuje kod svih vodenih bolesti, ali je ne koristi u liječenju pijeska i kamenaca u bubrega i mjehuru, jetre i žuči, srca, pluća i kože. Njen učinkovit i djelotvoran učinak vidljiv je u razbijanju i rastvaranju kamenca u bubregu i mjehuru te žuči. Moja iskustva govore da kod sitnih ili manjih kamenaca ili pijeska dovoljno je piti čaj od crkvine. Za kamence koji su veći od 0.3 cm potrebno je najprije uzimati čajnu mješavinu biljaka koje rastvaraju kamence (na primjer; smola ariša; troskot, pirika, trputac, stolisnik itd.), a terapija traje 1-3 mjeseci, nakon čega ultrazvukom možemo provjeriti učinak. Nakon smanjivanja kamenaca možemo uzimati čajnu mješavinu za izbacivanje kamenca jer ne prijeti opasnost da se oni zaglave u mokraćnim ili žučnim kanalima. Dakako da terapija za razbijanje kamenaca sadrži i obaveznu uporabu limunske kiseline (1-3 limuna dnevno), kao i propisanu dijetu. Ono što je bitno za osobe sklone stvaranju kamenca da nakon izbacivanja kamenca sa čajnom mješavinom ili operacijskim zahvatom, za piće se mora rabiti čaj od šipka koji sprječava stvaranje kamenaca.

Ljekovito djelovanje

– Kod bolesti bubrega i mjehura, kod kojih na prirodan način pročišćava mokraćni sustav, kod infekcija raznim bakterijama u mokraćovodu, kao što su cistitis, E. coli, a pogotovo kod katara mjehura, te kod bolesti zadržavanja mokraće (oligurija), kao i kod pijeska i kamenca u bubregu i mjehuru;

– Kod insuficijencije srca, vode oko osrčja, te u kombinacijama sa drugim biljkama kao kardiotonik;

– Kod ascitesa jetre, edema, oteklih nogu, reume i reumatskih tegoba, artritisa, astme, katara pluća i dišnih organa, suhog kašlja

Kućna biljna ljekarna