ZAGREB » U povodu 45. godišnjice smrti velikana dramske scene Bojana Stupice, u foyeru Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu održano je sjećanje na ovog velikog redatelja i scenografa koji je svojim kazališnim radom obilježio pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća u hrvatskom kazalištu.

   Radeći u zagrebačkom HNK-u 1950-ih, omogućio je zagrebačkoj Drami izlazak iz krize, realiziravši repertoar kojim je dramski ansambl ponovno došao u središte zanimanja, potvrđujući svoju vrijednost na domaćim i inozemnim scenama.

   Uz fotografije iz svih četrnaest zagrebačkih Stupičinih predstava te emitiranje dijelova iz radijskih i televizijskih dokumentarnih emisija snimljenih o Bojanu Stupici, o njegovu značaju govorili su intendantica Dubravka Vrgoč i ravnatelj Drame Ivica Buljan, dok je glumica Daria Lorenci Flatz pročitala pismo zahvale koje je uputila Bojanova supruga, poznata dramska glumica Mira Stupica.

   Intendantica Dubravka Vrgoč naglasila je kako je dužnost Hrvatskoga narodnog kazališta prisjećati se velikih umjetnika koji su ostavili trag u povijesti HNK, a posebno generacijama koje nisu imale mogućnost vidjeti Stupičine predstave te je uvjerena kako se prisutnost Mire i Bojana Stupice i danas osjeća u svim kazališnim prostorima.

   Ravnatelj Drame Ivica Buljan u duljem se obraćanju prisutnima osvrnuo na kratkotrajno ali iznimno značajno djelovanje Bojana Stupice u zagrebačkom kulturnom miljeu. Njegov dolazak u Zagreb uslijedio je nakon što je Branko Gavella s većom grupom glumaca napustio nacionalno kazalište i osnovao Dramsko kazalište u Frankopanskoj. Stupica se preselio u Zagreb, zajedno sa suprugom velikom glumicom Mirom Stupicom i njihov je dolazak primljen s velikim očekivanjima. Odmah po dolasku Stupica je postao jedna od najzanimljivijih osoba kulturnoga života grada, okupljajući oko sebe sve svrste umjetnika, intelektualaca i mladih ljudi, studenata Akademije dramske umjetnosti gdje je radio kao profesor glume i režije. U kratkom je razdoblju pomladio ansambl, osmislio prestižni repertoar unutar kojega su nastale neke amblematskih preedstava ovog kazališta. Vodeći računa o vizualnom aspektu kazališnog čina Bojan Stupica angažirao je umjetnike svih profila, ostvarujući sa svima visoko profesionalne i prijateljske odnose.

   Bojan Stupica rodio se 1. kolovoza 1910. u Ljubljani gdje je studirao arhitekturu. Godine 1931. sudjelovao je u amaterskoj kazališnoj družini kao glumac, redatelj i scenograf, što ga je usmjerilo prema radu u kazalištu. Tijekom karijere radio je u Ljubljani, Beogradu i Zagrebu. Godine 1942. uhićen je i odveden u logor u sjevernoj Italiji. Od 1945. do 1949. režirao je u Ljubljani, a od 1949. bio je jedan od glavnih organizatora Jugoslovenskoga dramskog pozorišta u Beogradu. Kao redatelj i kao scenograf ostvario je opsežan repertoar domaćih i svjetskih pisaca (Držić, Cankar, Krleža, Marinković, Moliere, Goldoni, Brecht). Bavio se i filmom te je režirao filmove »Jara gospoda«, u kojemu je bio i scenarist i glumac, i »U mreži«. Predavao je i na kazališnim akademijama u Ljubljani, Beogradu i Zagrebu. Umro je 22. svibnja 1970. u Beogradu.