Temeljni autor hrvatskog dramskog stvaralaštva: HDP uz 80. rođendan Ive Štivičića

Foto: Davor Kovačević

Potpuno je nevjerojatno da Štivičić ima tek dvije objavljene knjige – »Ratnike« iz 1968. i »Antologijske drame« koje su došle nakon 48 godina neobjašnjive izdavačke pauze, a njegov rad mogao bi biti ogledni primjer televizijskog pisanja mladim dramatičarima

ZAGREB Televizijski dramski opus Ive Štivičića fundamentalna je točka u hrvatskom televizijskom dramskom stvaralaštvu i programu. No iako je njegov dramski izraz nadrastao vrijeme u kojem je stvaran, on je nedovoljno prepoznat – istaknuo je književni kritičar i leksikograf Velimir Visković na skupu koji je Hrvatsko društvo pisaca upriličilo u čast 80. rođendana svojega člana, uvaženog dramskog pisca Ive Štivičića. Visković je sažeto prošao kroz njegov impresivni opus, od njegovog dolaska na Televiziju Zagreb 1958. gdje je bio urednik Dramskoga programa do danas.

– Štivičić je ima istančan osjećaj za televizijski izraz koji ne trpi patetiku i bujicu riječi. Majstorski je prilagodio Krležu televizijskom mediju, a da ga nije banalno simplificirao. Kada je pak o autorskim dramama riječ, nezaobilazna je kultna serije »Kuda idu divlje svinje« koja je svojevrsni slavonski film noir, kazao je Visković skačući iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća u devedesete (od)kada je autor na Hrvatskoj televiziji, najblaže rečeno, zanemarivan.

Skromna bibliografija velikog pisca

– Krajem devedesetih Štivičić odlazi u mirovinu, no to ne znači kraj njegove karijere, nastavlja Visković, spominjući njegovu suradnju s Teatrom Ulysses gdje su odigrane dvije njegove drame – »Pijana noć 1918« i »Shakespeare u Kremlju«.

Drago Kekanović, dugogodišnji Štivičićev televizijski suradnik, osvrnuo se na njegovu prvu knjigu drama »Ratnici« objavljenu 1968. godine. Ona mu je bila prvi susret s Ivom Štivičićem koji je dotad, od 1959. do 1967., napisao 36 originalnih televizijskih drama i 12 adaptacija. »Ratnici«, kako kaže Kekanović, i skoro pola stoljeća od objave sadržajniji su, aktualniji i subverzivniji nego ikada, valja ih stoga čitati, no »Ratnici« su i bibliografski raritet.O skromnoj bibliografiji velikog pisca govorila je i spisateljica i urednica Marina Vujčić te naglasila da joj je čast što je urednički potpisala njegove »Antologijske drame« koje čine četiri Štivičićeve ratne drame – »Apel« (1965), »Kokošari« (1968), »Puška u cik zore« (1981) i »Tamburaši« (1982). – Potpuno je nevjerojatno da autor ovakvog opusa ima dvije objavljene knjige – »Ratnike« iz 1968. i »Antologijske drame« koje su došle nakon 48 godina neobjašnjive izdavačke pauze. Apsurdna je ta praksa, tim više što bi njegov rad mogao biti ogledni primjer televizijskog pisanja mladim dramatičarima i dramaturzima, upozorila je Vujčić. Književnik Branislav Glumac nazvao se najstarijim Štivinim profesionalnim suputnikom i prisjetio se njegovog angažman u Studentskom listu gdje je objavljivao izvrsne filmske kritike.

Epohalni tekst

– Moralna je sramota što nitko s HRT-a ne prati ovaj skup o čovjeku koji je neizmjerno zadužio tu kuću. Štivičič je jedan od stupova televizije, nije donio samo novi vjetar u dramaturgiji, već i značajne novce – ukazao je Glumac na maćehinski odnos matične kuće prema ovom dramskom bardu.

Pisac i publicist Igor Mandić ponajvše je govorio o njegovim kazališnim komadima, odnosno o »Shakespeareu u Kremlju« kojim je ovaj autor ušao u – svjetsku književnost. Taj komad smatra epohalnim tekstom naše dramske literature. Tu se Štivičić hrabro upustio u analizu totalitarnog režima i despotizma na kremaljskom dvoru o kojem nitko u literaturi nije pisao na taj način, kazao je Mandić.

Ivo Štivičić rođen je u Rešetarima kraj Nove Gradiške 1936. godine; 1958. dolazi na Televiziju Zagreb gdje je do 2000. radio kao scenarist, dramaturg i urednik. Vrhunac svoga stvaralaštva doživljava 1970. kao scenarist serije »Kuda idu divlje svinje«, jedne od najboljih hrvatskih serija. Valja spomenuti i tv scenarije – »Svadba«, »Gola cesta«, »Vučjak«, »Pijana noć«, »Kokošari«, »Puška u cik zore«, »Tamburaši«, »Uskrsnuće nade«… Dobitnik je Nagrade za životno djelo »Ivan Šibl« za televizijski rad, Nagrade Grada Zagreba te Nagrade »Vladimir Nazor«.