Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. studenoga 2019.
Splitsko ljeto

Sjajni Figaro, Rosina i Bartolo: Ovacije "Seviljskom brijaču" Krešimira Dolenčića

Sjajni Figaro, Rosina i Bartolo: Ovacije "Seviljskom brijaču" Krešimira Dolenčića
Sjajni Figaro, Rosina i Bartolo: Ovacije "Seviljskom brijaču" Krešimira Dolenčića
Autor:
Objavljeno: 17. srpanj 2017. u 12:36 2017-07-17T12:36:30+02:00

Dikcijom u kojoj se razumije svaka riječ, a bogatim, lepršavim i virtuoznim koloraturama koje naprosto pršte glasovnim vratolomijama, Diana Haller (Rosina) u blistavom je finalu arije pokazala domete mladog, ali raskošnog glasa tehnički potpuno spremnog za svaki izazov

SPLIT Iako se radi o režiji »Seviljskog brijača« koju je već postavljao u operama zagrebačkog HNK-a i ljubljanskog SNG-a, Krešimir Dolenčić u Splitu je ostvario predstavu koja je završila ovacijama. Za tako dobar prijem aposlutno su zaslužni izvrsni pjevači, lepršav te precizan orkestar pod dirigentskim vodstvom Ive Lipanovića, ali i niz režijskih dosjetki koje je splitski ansambl donio lakoćom i suverenošću.

Splitsko ljeto, koje je ove godine otvoreno popularnom Rossinijevom operom, najčešće svoje predstave igra pod zvijezdama, kako i priliči mediteranskom gradu u vrućim ljetnim noćima. I »Seviljac« je pripreman za premijeru u Meštrovićevom kašteletu, ali je loša prognoza s očekivanim udarima bure ubacila predstavu u kazališnu zgradu. Što je bilo vrlo dobro rješenje, jer preciznoj muzičkoj partituri trebaju uvjeti u kojima se čuje svaka otpjevana riječ. A u Splitu je premijerne večeri bura fijukala gradom do sitnih sati.

Predstava je započela energičnom uvertirom, koja je nagovijestila visoku spremnost orkestra, ali i donekle konfuznom i nespretnom prvom scenom u kojoj muški zbor na pozornicu stiže iz gledališta – činilo se da u polumraku pjevači više gledaju gdje će stati nogom nego što slušaju orkestar i prate ruku dirigenta. Ni pojava dosta bojažljivog Almavive (Mark Milhofer) nije popravila prvi dojam, ali je zato Figaro (Ljubomir Puškarić) lijepim zapjevom odmah odredio smjer i zavrtio zamašnjak igre, koja se od toga trenutka počela živo kretati.

Poseban polet

Izlazak Rosine (Diana Haller) i njeno precizno vokalno i glumačko tumačenje arije »Una voce poco fa« nagovijestio je da ćemo te večeri gledati izvrsnu solističku podjelu. Čistom dikcijom, u kojoj se razumije svaka riječ, a bogatim, lepršavim i virtuoznim koloraturama koje naprosto pršte glasovnim vratolomijama, Diana Haller u blistavom je finalu arije pokazala domete mladog, ali raskošnog glasa tehnički potpuno spremnog za svaki izazov. A kada se spomenutom dvojcu pridružio izvrsni Ozren Bilušić (kao Bartolo) – bariton lako pokretljiva glasa i vrhunskih glumačkih predispozicija, na sceni smo imali dobitnu kombinaciju oko koje je samo trebalo razvijati radnju.

Poseban polet predstava je dobila u drugom činu, u kojem se prštava Rossinijeva glazba izmjenjivala s redateljskim doskočicama. Jedan od najboljih trenutaka Dolenčićeve režije je kada se Lindoro (kako ga Bartolo ne bi vidio) zavlači pod Rosininu halju dok ona pjeva ariju i škaklje ju u jeku njenih koloratura. U ovom je prizoru Diana Haller postigla savršenstvo glume očima i glasom. Pa i ako je početak opere bio izvedbeno pomalo nedorečen, sve je to kasnije prekrila suverena igra u kojoj se razmahao u prvom redu Lindoro/Almaviva, pa smo Marka Milhofera vidjeli u sasvim drugačijem svjetlu; Basilio (kojeg tumači Ivica Čikeš u prvom je dijelu nedostatnom lakoćom pokušavao ritmički »sustići« poznatu ariju »La calunia«), ali je u drugom »uskočio« u komiku situacije i sasvim solidno ju pratio do kraja. Antonia Teskera u maloj ulozi Berte ravnopravno se nosila pjevački i scenski s »veteranima« komike, da bi se nametnula kao izlaz namagarčenom Bartolu.

Smijeh

Ono što je smetalo (barem u kazališnom uprizorenju, možda se takav dojam nije dobio u TV-prijenosu) jest što je razigrani orkestar često prekrivao ansamble – duete, kvartete – što je prava šteta jer upravo su oni vrhunac Rossinijeve invencije i najteži zalogaj za soliste.

A publika je bila razgaljena i spremna na smijeh i prije početka predstave. Kada su u uvodnim rečenicama prije otvaranja Splitskog ljeta najavljeni uglednici koji nazoče predstavi, najdužim pljeskom ispraćeno je ime novog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, primjeren aplauz dobila je i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović te ministrica Nina Obuljen Koržinek, dok je spominjanje imena zagrebačkog gradonačelnika Milanda Bandića – koji se sasvim neočekivano našao u središnjoj loži s uzvanicima – popraćeno grohotnim smijehom punog gledališta. Ludog li grada! – rekao bi Smoje.

Bio je to pravi uvod u zaplete i barufe kojima će jedan spretni mladić iz puka u jednom mediteranskom gradu provesti svoje smicalice što teže pravdi i služe ljubavi, a namagarčiti pohotne i podmitljive vlastodršce, koji su se svima već popeli na glavu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.