Od prekrasnih melodioznih linija do žestoka zvuka koji je ispunio čitav teatar, riječki je orkestar pod vodstvom Ville Matvejeffa muzicirao kao korpus vođen rukom znalca i poznavatelja
RIJEKA Koncert kojim je riječki HNK Ivana pl. Zajca predstavio publici gosta-dirigenta sezone, izveden je u srijedu pred prepunim gledalištem, koje je pred početak žamorilo iščekivanjem. Mladi, dvadeset i osmogodišnji Finac – Ville Matvejeff – iznenadio je odmah na početku, obraćajući se publici na hrvatskom jeziku, objašnjavajući program te ističući da mu je velika čast što prvi put svira s vrhunskim hrvatskim violinistom, k tomu Riječaninom, Marcom Grazianijem.
Ville Matvejeff svoje je obraćanje pročitao s lista papira, ali angažman koji je u to uložio, točnost akcenata i trud oko izgovaranja kompleksnih nakupina suglasnika – nagovjestili su da pred sobom imamo čovjeka kojem je izuzetno stalo da večer kojojom ravna – bude za pamćenje.
O tome je svjedočio u prvom redu program koji nije podilazio publici poznatim koncertnim djelima, ali je svako predstavljalo neki od autorskih vrhunaca.
Senzibilni violinist
Uslijedio je prvi violinski koncert Sergeja Prokofjeva – djelo koje je imalo mukotrpan put do praizvedbe u Parizu, gdje 1923. godine baš i nije dočekano odobravanjem. Za razliku od francuske publike koja je preferirala neukrotivu baletnu glazbu Sergeja Prokofjeva, a Prvi violinski koncert smatrala previše romantičnim, ruska je publika mislila upravo obrnuto.
Marco Graziani, senzibilni violinist superiorne tehnike, dokazao je doraslost ovom teškom djelu još na prvoj godini Akademije, kada je za izvedbu s Zagrebačkom filharmonijom, pod ravnanjem Vjekoslava Šuteja, 2007. dobio godišnju nagradu Fonda Stjepan Šulek!
Na riječkom je koncertu nastupio suvereno, svirao virtuozno, vrhunski muzikalno, s velikim smislom za dinamičku gradaciju, a orkestar ga je pratio suptilno i točno. S prekrasnim pijanima, kakva se rijetko čuju…
Bio je pravi užitak osjetiti one nevidljive silnice koje su strujale iz dirigentske ruke prema orkestru i solistu, proizvodeći bajkovitu muzičku priču, koja je tako oduševila publiku da je Graziani morao odsvirati dodatak: Eugene Ysaye – Allemanda – iz 4. Sonate za violinu solo.
Čista glazba
Od prekrasnih melodioznih linija do žestoka zvuka koji je ispunio čitav teatar, riječki je orkestar pod vodstvom Ville Matvejeffa muzicirao kao korpus vođen rukom znalca i poznavatelja.
Koncert-majstor Krunoslav Marić predvodio je raspjevani štrajh koji je dinamički i ritmički pulsirao poput uzgibane vode; horne su zvučale mekano i ujednačeno, oboe su u kombinaciji s flautama plijenile preciznom suptilnošću tona. Ništa u tom velikom zvuku nije stršalo – prema publici se sa scene slijevala – čista glazba…
Oduševljenje je nakon koncerta bilo golemo – publika je već na prvom poklonu počela skandirati, nije predstajala ni kod pojedinačnih podizanja solista i nakon trećeg izlaska na poklon dirigent je odlučio – ponoviti treći stavak.
Večer je završila povicima »bravo!« iz gledališta, nasmijanim i zažarenim licima glazbenika na sceni te širokim osmijehom mladog dirigenta koji je u Rijeci nastupio na najbolji mogući način!
