Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 22° 23° 12
16. srpnja 2018.
Premijera kazališta Ulysses

"Odisej": Mali Brijun kao simbolički povratak na Itaku

Foto Ivica TOMIĆ
Foto Ivica TOMIĆ
Autor:
Objavljeno: 21. srpanj 2012. u 19:39 2012-07-21T19:39:13+02:00

Redatelj Aleksandar Popovski i dramaturginja Dora Delbianco prepoznali su u tekstu Stefanovskog prostor za ironijski odmak od mita, za parodiju, farsu, pa i burlesku. 

MALI BRIJUN Predstavom »Odisej«, prema tekstu makedonskog dramatičara Gorana Stefanovskog, Kazalište »Ulysses« kao da se simbolički vraća svojem ishodištu. I u samom nazivu teatra zrcali se ideja odisejade, istoznačnica za dugotrajna i mukotrpna putovanja, na koja su zbog rata na prostoru bivše Jugoslavije bili prisiljeni i mnogi umjetnici koje je Kazalište »Ulysses« tijekom svojih dvanaest sezona iznova okupilo u predstavama na Malom Brijunu, njihovoj Itaci. 

Slična je i sudbina dramskog pisca Gorana Stefanovskog, koji krajem devedesetih godina odlazi u Veliku Britaniju. Autor izvrsnih dramskih tekstova (»Divlje meso«, »Let u mestu«, »HI-FI«, »Duplo dno«, »Tetovirane duše«...), u svoga je »Odiseja« utkao osobno iskustvo, a kroz motiv Trojanskoga rata i nesreću koja je raspadom bivše države zadesila i ove prostore. 

Lik Odiseja, koji je vrlo česta inspiracija za umjetnička djela, kod Stefanovskog je zaživio na novi način, u sjajnoj reinterpretaciji klasičnoga mita koji se dovodi u dijalog sa suvremenošću. U toj svojevrsnoj postmodernističkoj igri poznatim motivima, Goran Stefanovski učinio je likove Homerove »Odiseje« životnima i bliskima današnjem iskustvu. 

Snažna simbolika

Makedonski redatelj Aleksandar Popovski i dramaturginja Dora Delbianco prepoznali su u tekstu Stefanovskog i prostor za ironijski odmak od mita, za parodiju, farsu, pa i burlesku. Predstavu »Odisej« stoga nije jednostavno žanrovski odrediti – ona je neka vrsta persiflaže »Odiseje«, koja ironizira tragički patos, a istodobno zadržava dramsku tenziju problematizirajući teme rata, genocida, silovanja žena u ratu, poslijeratnog kaosa, civilizacijske propasti prouzročene ratnim pustošenjima... 

Snažnu simboliku sadrži već i scenografska dosjetka grupe Numen i Ivane Radenović, koji su golemu glavu antičkoga kipa do pola ukopali u zemlju (kiparske radove potpisuju Miljenko i Ana Sekulić). Ovaj scenografski detalj, postavljen između stabala maslina i borova ispred Tvrđave Minor, istodobno su i otoci na kojima se Odisej zatekao na svojim putovanjima, i njegova splav, i žuđena Itaka – simbol zavičaja, nostalgije i povratka. 
U uvodnom prizoru na tom skučenom prostoru postupno se okupljaju sudionici predstave – glumci i glazbenici s trošnim putnim kovčezima, plastičnim izbjegličkim vrećicama i uokvirenom slikom spašenom iz napuštenog doma. Prizor je to koji priziva ne tako davne slike rata i mnogih malih, privatnih odiseja ljudi koji su izgubili svoje domove ili morali iz njih otići, osuđeni na lutanje i potragu za novim identitetima. 

Na jednoj razini »Odisej« se može iščitati i kao »predstava u predstavi«, jer glumci svojim prerušavanjima u različite likove kao da igraju predstavu u kojoj je glavni protagonist Odisej. I rekviziti koje pritom koriste tipično su kazališni, od drvenih mačeva i Posejdonova trozuba u obliku metle, do recimo jednookog kiklopa Polifema koji je prikazan kao svjetleći reflektor. U prizoru u kojemu Odisej ubija Penelopine prosce, oni su svedeni na šačicu zemlje koju će sluškinja naprosto pomesti. 

Tamna strana herojstva

Odabir glumačke i autorske ekipe za »Odiseja« također je znakovit. Naime, i ova predstava okupila je umjetnike s raznih prostora bivše države, unijevši u uprizorenje i njihova različita jezična, glumačka, izvedbena, ali i osobna iskustva. 
Ulogom Odiseja zagrebački glumac Ozren Grabarić iznova je pokazao svoje umijeće glumačke transformacije. U njegovoj interpretaciji Odisej više nije junak antičkoga mita, nego umoran, čak već i pomalo starački senilan sredovječni muškarac, koji se nakon dvadeset godina, što ratovanja što lutanja, jedino želi vratiti svojoj Itaci i obitelji. U pristupu ovome liku, kojega demitologizira, Stefanovski razotkriva i tamnu stranu herojstva. U tom smislu ključna je scena Odisejeva silaska u Had, gdje se susreće s nekim od svojih žrtava koje ga optužuju da im je oduzeo život. No, i tu je prisutan ironijski odmak, jer žrtve se pojavljuju kao začudni kor bakica s pletaćim iglama. 

U ovoj reinterpretaciji »Odiseje« istaknuti su ženski likovi, koji su prikazani kao osobe od »krvi i mesa«, svakodnevne i vrlo prepoznatljive. Ulogu vjerne Penelope, kojoj je Stefanovski dao dozu emancipacije, utjelovila je Anita Mančić. U ovoj verziji i božica Atena dobila je mnogo ljudskije obrise. Nju, kao zaljubljenu ženu sa ženskim slabostima, tumači Nataša Matjašec Rošker. Glumica Jasna Đuričić ulozi Kalipse pridala je humornu crtu, a upečatljiva je i u ulozi Odisejeva psa, kojega također nije mimoišla ratna trauma. Nekoliko ženskih likova, sluškinju Melantu, Nausikaju, Kirku i Hekubu, u stilu parodizirane erotičnosti odigrala je Dijana Vidušin.  

U interpretativnom smislu možda je za nijansu jači bio muški dio glumačke ekipe. Ulogama Zeusa i Menelaja izdvojio se Svetozar Cvetković, koji je mitske likove sveo u okvire svakodnevice. U ulogama Pjevača i Tiresije sugestivan je Nikola Ristanovski, a Posejdona i Nestora utjelovio je Boris Isaković. Solidan je i Franjo Dijak u ulogama Prosca, Dječaka s Ismara, Kiklopa i Astijanaksa. Odisejeva sina Telemaha tumači Branko Jordan

Suvremena interpretacija

Jedan od važnih elemenata predstave je i glazba grupe »Foltin«, koja dinamički prati zbivanja, a ponekad je i u funkciji komentara. Kostimi Marite Ćopo nisu vremenski definirani – ona koristi detalje antičkoga dekora u kombinaciji s izbjegličkim »dronjcima« i istrošenom odjećom. 

Predstava »Odisej« suvremena je interpretacija klasičnoga predloška, koja na novi način slaže i uobličuje arhetipske teme, čineći ih aktualnima i živima. Premda su epizode iz »Odiseje« pročitane u parodijskom »ključu«, predstava Aleksandra Popovskog istodobno je i dobar podsjetnik na ovo kanonsko djelo svjetske književnosti i kulture. Premijerna publika ispratila je glumce i autorsku ekipu dugotrajnim pljeskom i ovacijama. Dodajmo i da je riječ o predstavi koja je nastala u koprodukciji Kazališta »Ulysses«, GK Gavelle Zagreb, Ateljea 212 Beograd, Festivala Sterijino pozorje Novi Sad, Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad, SNG-a Maribor i Teatra na navigatorot Skopje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Iskoristite do 50% niže cijene
Nova ljetna Zaks kolekcija

Iskoristite do 50% niže cijene