RIJEKA » U produkciji Posve moguće družine iz Rijeke, u Filodrammatici je izvedena predstava »Oda mladosti«. Tema ove crne komedije je gorući problem nezaposlenosti u Hrvatskoj.

Statističke činjenice govore da je Hrvatska treća zemlja po nezaposlenosti u Europskoj uniji, sa 44,8 posto nezaposlenosti, računajući samo među mladima. Autorica teksta i songova Jelena Tondini polazi od miljea koji joj je najpoznatiji – onog umjetničkog i kulturnjačkog, a temu proširuje na širi društveni plan i nezaposlene različitih profila.

   Kao paradigma uzeti su menadžerica »za sve i svašta« i glazbenik, koje su utjelovili Dubravka Tintor i Zoran Josić. Na kraju predstave oni izlaze iz svojih uloga i predstavljaju se privatno – kao diplomirani glumci u potrazi za poslom. Pri ulasku u dvoranu Filodrammatice publika zatiče protagoniste u pornografskom prikazu vlastite prodaje radi uhljebljenja, a zatim se obraćaju gledateljima s pitanjem tko je od njih dobio posao preko veze?

   U svojem ironičnom tekstu, začinjenom satiričkim »treš« songovima, Jelena Tondini prokazuje sustav i mentalitet u kojemu je posao moguće dobiti na nekoliko načina: preko članova obitelji koji imaju veze s Partijom, učlanjivanjem u stranku, »preko kreveta« ili putem »gej lobija«. Premda se u natječajima za zaposlenje traži čitav niz referenci, u praksi se pokazuje da su natječaji često obična farsa.

   U svojoj glumačkoj suigri, po rubovima glume i fizičkog teatra, Dubravka Tintor i Zoran Josić kredom ispisuju želje u 2015. godini, a jedna od njih je otići iz zemlje u kojoj se ne može pronaći posao. Taj odlazak simboliziraju putni kovčezi iz kojih glumci u publiku odašilju papirnate aviončiće s natpisima »Reference« i »Molba«. Za velik broj mladih stanovnika Hrvatske jedini je izlaz pronaći posao negdje u inozemstvu, ali dilema »ostati ili otići« ipak ostaje. Oni koji ostaju snalaze se na razne načine: osnivaju udruge, pišu modne blogove, izrađuju nakit… No, sve je to daleko od njihovih pravih kvalifikacija i tek je puko preživljavanje. Jelena Tondini ironična je i prema udrugama, koje se nerijetko pokreću da bi se izmišljanjem nekakvih maglovitih projekata izvukao novac iz europskih fondova.

   Naslov predstave »Oda mladosti« ironijski se referira na »Odu radosti«, pozivajući kroz kritički intonirane songove Jelene Tondini i zvučnu pozadinu Vladimira Wölfla na pobunu protiv nastalog stanja. Predstavi, koju su zajednički režirali Jelena Tondini, Zoran Josić i Dubravka Tintor, možda nedostaje jača režijska i dramaturška ruka, no kad se uzme u obzir da je »Oda mladosti« nastala iz čistog entuzijazma, onda se taj prigovor može i zanemariti. Važnija je tema koju ova predstava otvara i koja postaje sve veći problem hrvatskog društva, naročito u segmentu besperspektivnosti mladih.