RIJEKA » Polaznici sveučilišnog preddiplomskog studija »Gluma i mediji« Sveučilišta u Rijeci održali su u Filodrammatici ispitnu predstavu »Antigona« iz kolegija glume. U dramaturgiji profesora Rade Šerbedžije i docentice Lenke Udovički studenti i studentice uprizorili su zanimljivu verziju Sofoklove tragedije, koja otvara uvijek aktualno pitanje odnosa pojedinca i vlasti.

   U prvom prizoru kor je postavljen na balkon Filodrammatice, a dvije glumice na lice stavljaju različite maske – bijelu i crnu. Jedna utjelovljuje buntovnicu Antigonu, a druga njenu kolebljivu sestru Ismenu. U toj novoj interpretaciji klasične starogrčke tragedije četrnaestero glumaca i glumica izmjenjuje se u ženskim i muškim ulogama, umnažajući i zrcaleći likove Antigone i Ismene, Kreonta i Hemona. Svi oni istodobno predstavljaju i kor, iz kojeg se izdvajaju kao likovi.

   Tragedija počinje Antigoninim prijestupom – unatoč zabrani kralja Kreonta odlučila je pokopati svoga brata Polinika, Edipova sina koji je stradao u borbi protiv brata Eteokla. Kreont, novi tebanski kralj, dao je pokopati Eteokla sa svim počastima, dok je Polinik – napadač vlastita grada – izložen divljim zvijerima, pod prijetnjom kazne svakome tko ga bude htio pokopati. Antigona se suprotstavlja zabrani, a u Kreontovim očima ona je buntovnica već i samim time što je žena koja se usudila dići glas protiv vlasti.

   U vrijeme kad je »Antigona« nastala (442. p.n.e.), tema zabrane ukopa Grcima je bila važna – politika je takvim barbarskim običajem zastrašivala protivnika, a takva zabrana značila je posezanje politike i njezinih moćnika protiv humanosti. U tom smislu – kako objašnjava Siegfried Melchinger – Sofoklovo političko kazalište postaje zagovornik ljudskog dostojanstva u ime »nepisanih zakona«.

   Kreont, koji traži potpunu poslušnost žene vladaru i mužu, kaznit će prijestupnicu Antigonu, čiji je životni kredo: »Živim zato da volim, a ne da mrzim«. Na kraju Kreont odluči ispraviti učinjeno, no već je kasno: Hemon i Antigona su mrtvi…

   Ovi poznati motivi u studentskoj »Antigoni« se ponavljaju u različitim varijacijama i u drugačijim glumačkim interpretacijama. Osim na glumačke tehnike, studenti i studentice bavili su se i pokretom, radom s maskama i ritualnim elementima, a ono na čemu bi još trebalo poraditi je scenski govor. U predstavi su nastupili Frano Barunčić, Ella Bogadi, Nika Ivančić, Lovro Ivanković, Lara Lalić, Nika Levak, Jurica Marčec, Emir Mulalić, Marina Musulin, Nikola Nedić, Maja Ožegović, Mirta Polanović, Tena-Antonija Torjanac i Tijana Trošelj.

   Asistentica na ispitnoj »Antigoni« je glumica Jelena Lopatić, glazbu su osmislili studenti i prof. Nigel Osborne, korepetitorica je Valnea Žauhar, scenski pokret potpisuje Ivana Kalc, oblikovatelj svjetla je Marin Lukanović, a kostime i rekvizitu kreirala je Ivana Butković, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Zahvale idu Primorsko-goranskoj županiji, HNK Ivana pl. Zajca i »Molekuli«.