Festival plesa i neverbalnog kazališta: Tijela koja se zbližavaju i udaljavaju

Vanesa Begić

28. srpanj 2015 08:50

U Kaštelu se zapaženim nastupom predstavio Zagrebački plesni ansambl u konceptu i koreografiji Daniela Abreaua pod naslovom »Anything«

SVETVINČENT I treće je večeri 16. Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu ponudio zanimljiv i bogat program za ljubitelje ove umjetnosti. Program je počeo u Loži nastupom austrijsko-španjolskog dua Arnulfo Pardo Ravagli i Dolma Jover Agullo, koji su autori, koreografi i izvođači točke – performansa naslovljene »One by one«. Dva tijela nalaze se u istom prostoru nastojeći se sjetiti što su nekada izgubila, tražeći načine da se približe, načine dodira, igrom udaljenosti i blizine te zbilje i mašte. To jest na neki način i nedovršeno sjećanje koje pokušava izroniti kroz svjesno osluškivanje.

Veliki dio performansa temeljen je na istraživanju, i to su dvije slike koje se podudaraju, a žive u različitim prostorima i trenucima, a ta igra, taj mozaik različitih fragmenata spaja se upravo u naslovu performansa »One by one«.  U 15-minutnom nastupu izvođači se nadopunjavaju, uspijevajući stvoriti dojmljivu simbiozu raznih vidova neverbalnoga izričaja.Arnulfo Pardo Ravagli je kolumbijski umjetnik, istraživač plesne umjetnosti, izvođač i plesni pedagog koji živi i radi u Austriji. Svojim projektima sudjelovao je diljem svijeta. Dolma Jover Agullo magistrirala je suvremeni ples, a kao profesionalna plesačica radila je s ponajboljim svjetskim kompanijama. Bavi se i pedagoškim radom.

Potom se u Kaštelu zapaženim nastupom predstavio Zagrebački plesni ansambl u konceptu i koreografiji Daniela Abreaua pod naslovom  »Anything«. Izvođači su bili Aleksandra Mišić, Petra Chelfi, Martina Nevistić, Petra Valentić, Ognjen Vučinić i Nina Lilek.

Predstava je na trenutke apstraktna, a onda ponovno konkretna u jednoj dojmljivoj, sugestivnoj simbiozi lirskog i epskog, prikazujući da se u vremenu od našeg rođenja pa do smrti može dogoditi bilo što. Priča nema klasičnu strukturu, nema likove, a radnja se odvija kroz niz slika smještenih između jave i manje stvarnog života, pokazavši – kao što je to u biti i svojstveno za ples – da sve proizlazi iz tijela. U opisu predstave navedeno je da je »već samo tijelo u pokretu priča za sebe, jer mišići pamte sve što nam se dogodilo u životu«.

Predstava počinje sa ženom koja može dati novi ljudski život, a završava s muškarcem. Između njih se može dogoditi bilo što, od ljubavi i sreće, do tuge i razdvajanja, a sve je to prikazano vrlo emotivno i nadahnuto.

Treći festivalski dan završio je na trgu predstavom »Pledging foot« Eleonore Valere Lachky u izvedbi Liberdancea. Ta je predstava bazirana na fizičkoj vještini svakog pojedinog plesača koja graniči s virtuoznošću.