Ana Hušman u riječkom Malom salonu / Snimio Vedran KARUZA
Autorica na izložbi predstavlja višekanalnu video i audio instalaciju pod nazivom »Skoro ništa«– inspirativnu kombinaciju dokumentarnog filma i animacije
RIJEKA Samostalnom izložbom koja se večeras u 20 sati otvara u Malom salonu riječkoj će se publici predstaviti Ana Hušman, eksperimentalna video i filmska umjetnica. Autorica na izložbi predstavlja višekanalnu video i audio instalaciju pod nazivom »Skoro ništa« – inspirativnu kombinaciju dokumentarnog filma i animacije nastalu iz promišljanja o odnosu prema prostoru i utjecaju turizma na otočku zajednicu.
Rad je nastao u okviru projekta »Skoro ništa« Multimedijalnog instituta MaMa u Zagrebu, što ga je inicirao Petar Milat kao hommage istoimenom djelu francuskog skladatelja Luca Ferrarija. Njegovo najpoznatije djelo nastalo je od zvukova snimanih u svitanje zore za boravka skladatelja u Veloj Luci na Korčuli 1968. godine. Ana Hušman u radu kreće od ideje pejzaža i pitanja koliko je krajolik koji doživljavamo kao netaknuti prirodni okoliš i s njime se identificiramo kroz osjećaj pripadnosti određenom prostoru uistinu od čovjeka nedirnuta priroda.
– U poimanju krajolika najčešće ne razmišljamo o tome koliko je sve ono što doživljavamo kao netaknutu prirodu zapravo oblikovano različitim planiranim procesima uvjetovanim ekonomskim, zdravstvenim i drugim politikama. Prva palma u Veloj Luci posađena je 1925. godine i to iz ideje da se mjesto učini pomodnim i privuče turiste. Do tog trenutka nije bilo moguće čuti šuštanje palmi, nego je zvuk prirodnog okoliša bio šum hrasta crnike kao autohtone vrste tog podneblja u kojem izvorno nije bilo ni mirisa borova, kaže umjetnica .
Snimajući zvukove vjetra u dodiru s različitim vrstama biljaka, Ana Hušman je pokušala rekonstruirati zvučnu sliku Vele Luke početkom stoljeća i pokazati kako se ona u vremenu mijenjala, ovisno o modi ili ekonomskim prilikama.
Uz prirodne ambijente i zvukove, autorica u radu prikazuje i apartmane za iznajmljivanje turistima, kao opreku netaknutoj prirodi i primjer devastacije prostora. No, oni su, ističe, istodobno pokazatelj egzistencijalnih problema ljudi u otočkoj zajednici koji nemaju od čega živjeti jer su svi resursi od kojih su živjeli privatizacijom nestali. Snimkama apartmana pridružen je zvučni zapis s opisom vjetrova, a na dvije projekcije mogu se vidjeti slajdovi s frotažima samoniklog raslinja i naputcima za katastarska mjerenja iz 1820. godine. Izložba će biti otvorena do 6. srpnja.