Čak i oni koji preziru sladunjavu nostalgičarsku zagledanost u tobožnje »bolje jučer« osjetit će komešanje sjete kad uđu u HDLU i zateknu se, kao u svijetu iza ogledala, okruženi pomno probranom kulturom i pop-kulturom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Neki dirljivi, naivni optimizam osjeća se posvuda: na golišavim naslovnicama Starta, u primjercima ondašnje mode, obilježene nesklapnim pretjerivanjem, u »nabrijanom« dizajnu krvavocrvenog plakata s Titovim portretom. 

   Događaj koji najavljuje taj plakat – 9. kongres Saveza komunista Hrvatske – zaključna je točka kronologije koju pokriva izložba »Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne« u HDLU-u. Polazna je točka, pak, smrt Josipa Broza 4. svibnja 1980. godine. 

   Iako je tek otvorena, za ovu se izložbu već sad može reći da predstavlja vrhunac prvog polugodišta u likovnosti. Golemo zanimanje publike koja se u »Džamiji« i pred njom okupila na otvorenju u prošli petak, potvrđuje da su autori – publicist i kustos Branko Kostelnik te Feđa Vukić – pogodili temu za koju je široka javnost zainteresirana življe nego ikad prije.

Stvar je, između ostalog, u dobrom tajmingu: »Osamdesete« se lijepo nadovezuju na pomamu za osamdesetima koju je probudila HTV-ova serija »Crno-bijeli svijet«, a ova će tema u domaćoj kulturi živjeti i dalje: posvećen joj je, na primjer, izložbeni projekt »Socijalizam i disco kultura 1977-1983« koji za lipanj pripremaju Galerija Greta, Galerija SC i Hrvatsko dizajnersko društvo. 

  NBA tim

– Na ideju za ovu izložbu došao sam istu noć kada sam kao koautor i producent otvorio izložbu omotnica ploča u zagrebačkoj galeriji Forum u prosincu 2006. I publika i kritika odlično su reagirale i ja sam ohrabren time u nekom polusnu te noći odsanjao izložbu o osamdesetima… Od tada je prošlo devet godina! Bilo je tu svega: podmetanja i nerazumijevanja, ali nisam htio odustati.

A onda su me podržali ljudi koji su postali taj jaki autorski/stručni ili, kako ih ja volim zvati, NBA tim – svi ti autori tekstova u katalogu, od Borisa Dežulovića, Željka Kipkea i Jurice Pavičića preko Krešimira Rogine, Feđe Vukića, Krešimira Bagića do Tomislava Brleka, Ivice Buljana, Jagne Pogačnik i Tvrtka Jakovine. I onda je sve bilo lakše – priča Branko Kostelnik, koji za miniranje projekta proziva ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt Miroslava Gašparovića koji je, nakon što je navodno oduševljeno prihvatio ideju o postavljanju ove izložbe u MUO-u, bez ikakvog objašnjenja držao projekt u ladici punih pet godina. 

   Na kraju, možda je i dobro ispalo da je projekt, na kojemu je Kostelnik okupio suradnički tim od osamnaest zvučnih imena, sazrio tek ove godine. 

   – U međuvremenu sam vidio dvije izložbe u Londonu koje su mi dale vjetar u leđa: jedna je izložba »Panic Attack! Art In The Punk Years« u Barbican Gallery 2007. autorskog tandema Marka Sladena i Arriele Yedgar, a druga »Postmodernism: Style And Subversive« u Victoria & Albert Museum 2011. za koji je pogovor napisao popkulturni heroj moje generacije, multimedijalni David Byrne, leader legendarnih Talking Headsa.

Tada sam bio siguran da ne samo trebamo već i moramo napraviti izložbu o osamdesetima, ali ne iz neke nostalgije već objektivno, s mjerom i hladne glave, s ove, toliko potrebne, a sad već prisutne distance – kaže Kostelnik. 

  Kultni artefakti

Kultni omladinski časopisi iz osamdesetih: Polet, Mladina i, po nekima, preteča Feral Tribunea, časopis Iskra, zatim stripovi kroz koje su naraštaji mladih crpili znanje o pop-kulturi, ploče novovalnih bendova, knjige koje su osamdesetih činile kućne biblioteke u kućama radnika i građanskih obitelji, a kojima su dominirali naslovi iz biblioteke Hit; senf u tubi kao primjer karakterističnog dizajna osamdesetih, statua Kviska koju su osvajali kvizomani u popularnom kvizu… to su neki od eksponata koje su za izložbu odabrali Feđa Vukić (dizajn), Krešimir Rogina (arhitektura), Željko Kipke (likovnost), Suzana Marjanić (performans), Damir Fabijanić (fotografija), Jurica Pavičić (film), Ivica Buljan (kazalište), Jagna Pogačnik i Krešimir Bagić (književnost), Ana Lendvaj (moda), Boris Dežulović (sport), Tvrtko Jakovina (povijesni kontekst), Darko Macan (strip), Tomislav Brlek (rock), Marijana Grbeša, Boris Rašeta i Zrinka Vrabec Mojzeš (masovni mediji i politika). 

   Branko Kostelnik imao je možda i najzanimljiviji zadatak, predstaviti u »Džamiji« ono što je u bujnoj i burnoj pop-kulturi osamdesetih ostalo u naslijeđe novim generacijama. 

   – Najveći je izazov bio u malo izložbenog prostora prikazati sve što se trebalo i željelo. A upravo je pop kultura, uz medije, doživjela osamdesetih ekspanziju, da ne kažem eksploziju, toliku da je pratimo u gotovo svim žanrovima i područjima koji su prikazani na izožbi. Ta dominacija pop-kulture po meni je temeljno obilježje dekade, ističe Kostelnik, autor knjige »Popkalčr«. 

   Zamolili smo Branka Kostelnika da ponudi svoj popis najvažnijih i najzanimljivijih radova na ovoj izložbi. Spremno ispaljuje imena suvremenih umjetnika Mladena i Svena Stilinovića, Edite Šubert, Jermana, Marteka, Demura i Gotovca… 

   – Tu su i radovi dizajnera Bućana i Ljubičića, predstava »Krst pod Triglavom« NSK-a, pjesme i tesktovi Azre, EKV-a, Laibacha, Idola, Šarla, Haustora, Lačnog Franza… Pa peformansi, filmovi Grlića, Tadića, fotke Posavca… pa radovi arhitekata Mutnjakovića, Fabijanića, Penezić-Rogine, avangardna moda Hranitelja, Klarića, Vujice, Vladislavića, stripovi Kordeja, Zimonića, pjesme Rešickog… Ali mene isto tako raduju i male, samo na oko, obične stvari: prvi put se u javnosti prikazuje famozna »Bijela knjiga«, pa kvisko i pokal Cibone kao prvaka Europe – nabraja Kostelnik, koji posebnost i karizmu osamdesetih vidi u divljim kontradiktornostima tadašnje kulture i društva. 

  Sjaj i bijeda epohe

– U vremenu koje me formiralo, istodobno je postojalo u nekim segmentima više medijskih i drugih sloboda nego prije, a posebno u odnosu na druge socijalističke zemlje – ali tu su vječno prisutne i te brojne zabrane, protkane prvim naznakama urušavanja sustava… Početak kraja. Mislim da jedan dio objašnjenja za interes za osamdesete leži u činjenici da je to jedno vrijeme bila gotovo tabu tema. Ja nisam za nekritičko veličanje. Ali još sam više protiv prešućivanja. Mislim da je sazrelo vrijeme da stvari stavimo na pravo mjesto – zaključuje Kostelnik. 

   »Osamdesete« u HDLU-u ne bježe od tih proturječja – vidimo i sjaj i bijedu epohe. Sjaj su, kako ističu Kostelnik i Vukić, predstavljala zbilja relevantna ostvarenja na području likovnih umjetnosti, arhitekture, stripa, književnosti, dizajna, kazališta, filma te popularne kulture, odnosno glazbe, ali i relativno velika otvorenost za kulturološko-sociološke trendove sa Zapada. Bijeda se pak iskazivala u još uvijek snažno iskazivanim političkim neslobodama, galopirajućoj inflaciji, promašenim gospodarskim inicijativama, raznim nestašicama i bizarnim i jalovim mjerama poput redukcija struje ili zabrani vožnje automobila u određene dane (famozni par-nepar). Suprotstavljajući te fenomene, izložba se uklanja nekritičkim i pojednostavljenim kvalifikacijama kao što su »komunistički pakao« s jedne, a »zlatno doba« s druge strane. 

   Izazov približavanja kulture osamdesetih mlađoj publici prevladan je obimnom informativnom građom koja stvari smješta u širi društveni kontekst. Osim ideološko-političkih materijala (primjerice famoznog dokumenta kolokvijalno zvanog Šuvarova »Bijela knjiga«), pomoću kojih dočarava i rekonstruira društveno i političko ozračje, tu su i dinarske novčanice kao pokazatelj inflacije i opadanja kvalitete njihova dizajna i tiska, prikazi tadašnjih sportskih ekstaza, poput utakmice između Hajduka i Crvene Zvezde na dan Titove smrti, euforije oko Dinamove titule prvaka 1982., skandala oko namještanja prvenstvenih utakmica ili fenomen Univerzijade 87.; kao i općedruštvene zanimljivosti (npr. rasprave oko Mimarine zbirke i njezina trajnog smještanja, ideja stanovitoga Salinasa Praysa o Gabeli kao mjestu gdje se nalazila stara Troja, ili uspjesi i provokativne izjave Ive Pogorelića). 

  Kratka priča

Predstavljanje dizajna iz tog desetljeća obuhvaća mainstream projekte ekonomije velikih razmjera, nastale za tada još funkcionirajuće velike poslovne sisteme, poput »Rade Končara«, »Prvomajske« ili tvornice »Jadran«. 

   U segmentu književnosti topla sjećanja bude izloženi naslovi iz tada sveprisutne Biblioteke Hit te primjerci časopisa Quorum koji je bio snažan generator književnog života.