Nada Mihelčić: Sretnem li ikada ikakvog Bendera koji želi nekome prodati Meštrovićev Zdenac života poslat ću ga u Ministarstvo kulture

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Dopustite mi da na kraju kažem kako su ta oba ugovora koja su mi ponuđena bila sramotna i bit će mi drago ako ih budete objavili. Time nećemo povrijediti nikakav etički kodeks jer se ne radi o važećim ugovorima koje su potpisale obje strane, nego je samo riječ o oglednom primjerku, o tzv. »špranci« koje »Izvori«, po ključu »uzmi ili ostavi«, nude nevoljnicima koji su pokušali surađivati

Dan nakon održane »Tribine za Nadu«, 27. ožujka, u vašem listu objavljen je članak o toj tribini koji, u odnosu na mene, vrvi netočnostima. Kako bi zbog tih netočnosti mogle proizaći po mene neugodne posljedice u odnosu na Ministarstvo kulture, a i na spomenutog izdavača, tražim da objavite sljedeći ispravak: 

   – nije točno da sam na Tribini ili igdje spominjala ikakvo ispunjavanje prijavnice za Ministarstvo kulture. Točno je da sam od spomenutog nakladnika tražila pomoć pri odabiru tiskare za knjigu »Napokon brucošica« koja je trebala izaći u mojoj nakladi, a nakladnik mi je tom prigodom ponudio suizdavaštvo s »Izvorima« i tisak u tiskari s kojom »Izvori« surađuju, što sam s entuzijazmom i zahvalnošću načelno prihvatila i zamolila da on kao iskusniji sastavi ugovor o suizdavanju te knjige.   

Pisamce iz Ministarstva

– dakle NIJE se radilo o rukopisu knjige »Pričice i pjesmice iz daleke Afrike« a što vaša novinarka izrjekom tvrdi.   

– »Pričice…« sam na tribini spomenula samo kao drugi ukradeni rukopis i tu sam samo običan prevareni autor koji nije dobio od svog izdavača honorar koji mi kao autoru pripada. 

   – nije točno to što je vaša novinarka napisala kako sam rekla da je izdavač (citiram) »sastavio ugovor koji mi se nije svidio i nisam ga htjela potpisati. Knjigu je objavio usprkos tome, a Ministarstvo kulture isplatilo je 35.000 kuna za otkup te knjige za narodne knjižnice«. 

     – točno je, naime, da izdavač nije ponudio ugovor nego dva ugovora (za dvije knjige) i oba sam odbila potpisati zbog krajnje nekorektnih uvjeta. 

   – točno je da je Ministarstvo »Izvorima« isplatilo 35.000 kuna, ali NE za otkup »Pričica«, kako to tvrdi vaša novinarka, nego za otkup obje knjige, a pritom nisam spominjala nikakve narodne knjižnice jer ja zapravo nemam pojma za kakve sve knjižnice Ministarstvo vrši otkup (za npr. školske knjižnice?) 

   – besmislicu o tome kako je Ministarstvo platilo 35.000 kuna za otkup samo jedne dječje knjige može napisati samo novinar koji nije ni pogledao na odgovarajuću stranicu Ministarstva gdje je bjelodano da je te godine maksimalan broj otkupljenih knjiga po jednom naslovu bio 175 komada, a tamo lijepo piše kako je je cijena »Pričica« 80 kuna pa je otkup (maksimalan broj) iznosio 175×80=14.000 kuna. Jasno je (a tamo tako i piše) da se preostali iznos do 35.000, dakle 21.000 kuna, odnosi na »Napokon brucošica«, tj. na knjigu za koju samo ja imam ugovor s Ministarstvom o vlastitoj nakladi i do koje su »Izvori« mogli legalno doći samo mojim eventualnim potpisivanjem suizdavačkog ugovora.     – nije točna tvrdnja vaše novinarke da sam rekla da je Ministarstvo bilo upoznato s krađom rukopisa, ali da nitko nije reagirao, nego sam rekla da sam kao odgovor primila pisamce pomoćnika ministrice, gospodina Stojsavljevića, u kojem me je obavijestio kako se u Ministarstvu UVRIJEŽILO da se od izdavača ne traži nikakva potvrda o njegovim reguliranim odnosima s autorom, i to zato što se Ministarstvo ne želi miješati u te odnose. Rekla sam kako mi nitko iz pravne službe Ministarstva nije odgovorio, niti mi dao traženu uputu o pravnom lijeku.   

Sramotni ugovori

– vaša novinarka je i organizatora i voditelja tribine u DHK-u, književnika Hrvoja Kovačevića, u svom članku navela kao jednog od gostiju Tribine. Ne zamjeram, eto stiže proljeće i možda ima sreću da je zaljubljena i zato malo rastresena.  

   A što se tiče Ministarstva kulture i njihovog uvriježenog otkupa bez ikakvog pitanja ima li ponuditelj ikakva prava na »robu koju prodaje«, to je bolje ne komentirati. Reći ću samo ovo: sretnem li ikada ikakvog Ostapa Bendera koji želi nekome prodati, na primjer Meštrovićev Zdenac života, poslat ću ga u naše Ministarstvo kulture – piše u svom reagiranju na objavljeni članak književnica Nada Mihelčić.