Turistička sezona bila je izazovna – izrekli su ovog ljeta mnogi ovu poštapalicu kada su željeli ublažiti sve ono što je stvarno obilježio dosadašnji tijek turističke 2026., a pogotovo špicu sezone. Da je izazova bilo – bilo je, itekako. Realno je za reći kako je svaka turistička godina od pandemije korone naovamo izazovnija, ne samo zbog domaćih faktora, već i zbog kretanja u svijetu, a turistička 2026. krenula je žestoko – rat na Bliskom istoku u startu je stopirao buking i »odsjekao« daleka tržišta. Općenito, postpandemijske godine su definitivno »razmazile« hrvatski turistički sektor, no vraćanje situacije u normalu polako svake godine otkriva slabe točke hrvatskog turizma.

Već je lanjska godina u glavnoj sezoni brala minuse, dok je ovogodišnja špica nekako na lanjskim brojkama. To se može tumačiti dvojako. S jedne strane, činjenica je da hrvatski turizam ulazi u svojevrsnu transformaciju obzirom na fazu zrelosti koju je dostigao, pa se samim time događaju i promjene u strukturi smještaja. Država je brojnim ograničenjima »zauzdala« rast privatnog smještaja te je u ljetnim mjesecima ove godine broj kreveta u privatnom smještaju bio u padu. Dakle, kapaciteti su bili nešto manji pa se može reći kako je pad u broju dolazaka i noćenja očekivan. Doduše i lani se već u ljetnim mjesecima govorilo o tome kolika je ustvari mala popunjenost privatnog smještaja u špici sezoni. Dok je smanjenje kapaciteta moguće uzeti kao argument za smanjenje fizičkog turističkog prometa, drugi je par rukava da je Hrvatska nakon postpandemijske euforije, a pogurano i rastom inflacije, postala jedna od skupljih turističkih zemalja.

Velika neizvjesnost

Iako ne i najskuplja, svakako s višim cijenama u odnosu na one na koje su prijašnjih godina gosti bili naučeni, a što u okolnostima smanjene kupovne moći, mnogi kažnjavaju nedolaskom, kraćim boravkom na odmoru ili odlaskom u neku od konkurentskih mediteranskih zemalja. Nije Hrvatska dakle, najskuplja, bisera s cijenama ima i kod konkurencije, međutim, upitno je koliko je percepcija gostiju uspjela pratiti promjenu u cjenovnom rangiranju Hrvatske. Usporedbe cijena u hrvatskim i njemačkim supermarketima punile su novinske stupce i raspirivale rasprave na društvenim mrežama pa ipak su turisti i ovog ljeta punili košarice i kolica. Isto tako, zanimljivo je dodati kako je prema podacima Europske komisije, Hrvatska najsezonalnija zemlja u Europskoj uniji što znači da unatoč svemu i dalje najveći turistički promet ostvaruje upravo u špici sezone i očito tako skoro neće dostići druge po pitanju turističkog prometa van samih ljetnih mjeseci.

A da su cijene ove godine igrale itekakvu ulogu u privlačenju gostiju, govori i niz detalja koje se ovog ljeta moglo čuti na marginama razgovora o tome ima li turista ili ne. Neizvjesnost je bila velika, kažu turistički djelatnici – kidala je živce jer se do zadnjeg nije znalo hoće li kapaciteti biti prodani, inboxi zatrpani ponudama hotelijera, a trend ultra last-minuta nikad izraženiji. Prema nekim informacijama, situacija je bila takva da je u last-minutu prodavana većina kapaciteta, umjesto toga da su na akciji bila »zadnja tri kreveta« koja nisu prodana po redovnoj cijeni.

Gosti pomno razmišljaju na što će trošiti – Pula / M. MIJOŠEK

Gosti znaju da će i u špici naći slobodan krevet, što unatrag koju godinu nije bilo zamislivo, i čekaju posljednji trenutak za bukiranje po povoljnijoj cijeni. Lani je last-minute bio izražen, ove godine još i više što zasigurno neće dobro utjecati na konačan financijski »score« kad se na kraju godine podvuče crta jer upitno je koliko se financijski manjkovi iz špice sezone mogu nadoknaditi u vansezonskim mjesecima. Jedan od detalja koji se provukao kroz priče o spuštanju cijena ove godine jest i ta da su neki hoteli, koji doduše vabe za obnovom, u špici sezone imali praktički zimske cijene, kao i kako su se neka krstarenja prodavala i po 50 posto manjoj cijeni od redovne. U svakom slučaju, last-minute je definitivno postao – novo normalno. Da je špica sezone bila itekako izazovna, pokazuje i činjenica da je srpanjska rupa bila nešto duža no inače, a neki turistički subjekti ukazivali su i na pad prometa u prvih 10-ak dana kolovoza te pomicanju potražnje prema drugom dijelu mjeseca.

Manje Nijemaca i Austrijanaca

Službena statistika eVisitora Hrvatske turističke zajednice (HTZ) o fizičkom turističkom prometu u komercijalnim i nekomercijalnim kapacitetima, dakle, uključujući i sve brojnije vikendice, pokazuje kako je tijekom kolovoza u Hrvatskoj zabilježeno nekih 5 milijuna turističkih dolazaka i 31,3 milijuna noćenja što je 2 posto više dolazaka te otprilike isti broj noćenja kao prošle godine u istom razdoblju. Jedna od specifičnosti ovogodišnje turističke špice je to da su inače vrlo traženi hrvatski kampovi imali manji pad, obiteljski je smještaj – u kojem Hrvatska u špici sezone i dalje ostvaruje polovicu ukupnog fizičkog turističkog prometa – u kolovozu zadržao lanjske brojke, dok su hoteli imali 2 posto više kolovoških noćenja.

Koliko je pitanje cijena, ali i činjenice da gosti danas okrenu svaki euro dvaput, odredilo špicu turističke sezone, možda najbolje pokazuje primjer najjačeg hrvatskog emitivnog tržišta – Njemačke. U srpnju je zabilježen manji pad noćenja od nekih 1 posto, a u kolovozu 2 posto. U osam mjeseci pad je nekih 1,5 posto, riječ je o nekih 264.000 njemačkih noćenja manje nego lani međutim, zabrinjava to što je pad vidljiv u mjesecima kada se ostvaruju najviše cijene. Pitanje je koliko je tog prometa ostalo u Njemačkoj, a koliko otišlo u neke od drugih mediteranskih zemalja.

Ove godine mnogi turistički djelatnici ukazuju kako se osim s njemačkog, pad osjeti i s austrijskog tržišta. Doduše, službena statistika za kolovoz kaže kako je u ovom mjesecu bilo nekih 2 posto manje austrijskih noćenja, dok je u osam mjeseci riječ o nekih 4 posto manje noćenja. S druge strane, u pojedinim županijama, a tako i na državnoj razini može se uočiti da su manjkove ove godine nadoknađivala srednjoeuropska tržišta, posebno Mađarska, Poljska i Češka koja se nakon nekoliko godina pada polako vraća. Tako je, primjerice, u kolovozu mađarskih noćenja bilo ča 13 posto više, čeških 4, a poljskih 1 posto više.

Pad klasičnog komercijalnog obiteljskog smještaja

Preslagivanja na hrvatskom turističkom tržištu odnose se i na strukturu smještaja pa je tako ova godina donijela pad kreveta u privatnom smještaju, ali je i dalje nastavio rasti broj kreveta u takozvanom nekomercijalnom smještaju. Hrvatska je ove godine u špici u objektima u domaćinstvu imala 6.704 kreveta manje u odnosu na lani, njih ukupno oko 658.000. S druge strane, u nekomercijalnom smještaju je registrirano oko 718.000 kreveta ili 27.000 više nego lani. Dakle, već i ovaj dio nekomercijalnog smještaja koji se prijavljuje, veći je nego čitav komercijalni obiteljski smještaj u Hrvatskoj i to s tendencijom rasta, dok je za očekivati da će se klasičan komercijalni obiteljski smještaj nastaviti smanjivati. Tome doprinose i nova zakonska rješenja države koja je kroz novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti uvela suglasnosti za iznajmljivanje u zgradama, definirala pojam domaćina, uvela obavezu rekatogorizacije, i to zasad još po neutvrđenim uvjetima…

Kampovi su ove godine zabilježili blagi pad /ISTOCK

Tu je i obaveza ishođenja registracijskog broja, a dogodine će većina iznajmljivača paušalaca plaćati i veći paušalni porez na dohodak po krevetu, obzirom da je država zadnjim paketom antiinflacijskih mjera podigla donji prag iznosa paušala za najrazvijenije, odnosno 1. i 2. kategoriju destinacija po indeksu turističke razvijenosti (ITR). U 1. kategoriji je donja granica paušala s dosadašnjih 100 eura podignuta na čak 150 eura, s time da je to već drugo dizanje paušala unatrag tri godine. U 2. kategoriji ITR-a se donja granica sa 70 eura diže na 100 eura. S obzirom na to da je većina općina i gradova iznajmljivačima propisala zakonski najniži mogući iznos, iduće godine za većinu slijedi novi udar na troškove. Kontradiktorno je da je ova porezna izmjena donijeta u paketu antiinflacijskih mjera, obzirom da je za očekivati kako će iznajmljivači pristisnuti sa svih strana rastom troškova, ovo povećanje prebaciti na leđa kupaca, dakle, samih gostiju. A to u vrijeme kada državni vrh opetovano poziva na smanjenje cijena, definitivno nije nešto što hrvatskom turizmu treba.

Bit će ujedno zanimljivo vidjeti kako će se o novom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti reći Europska komisija obzirom da je država bila u obavezi poslati ovaj Zakonu na notifikaciju, odnosno svojevrsno javno savjetovanje u EK. Samim time je donošenje Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti u Hrvatskom saboru stopirano do 6. listopada i Komisijinog očitovanja.

U priči o preslagivanju u hrvatskom turizmu na kraju valja dodati i se hrvatski turistički sektor sve više okrupnjava, kao i da, dok se malim iznajmljivačima sve više ograničava mogućnost iznajmljivanja, neki veliki igrači poput stranih fondova etažiraju i prodaju apartmane u T zonama.

Budućnost hrvatskog turizma oblikovat će i paket Zakona o prostornom uređenju i gradnji koji je usvojen krajem prošle godine, a koji, primjerice, investitorima u hotele s 5 zvjezdica daje mogućnost etažiranja, ali i koji kampovima donosi »čistku« po pitanju prekomjernog broja mobilnih kućica za što su kampovi dobili prijelazni period od 10 godina za prilagodbu.

A tu je i Zakon o turizmu temeljem kojeg se za destinacije izrađuju i usvajaju Planovi upravljanja i izračunavaju nosivi kapaciteti koji bi na lokalnoj razini trebali dati smjernice – kako dalje.