RIJEKA Nogometna srijeda u Osijeku oblikovala je dosadašnje dosege Victora Sancheza na Rujevici, a pri tome je simbolično označila kraj primopredaje dvostruke krune u hrvatskom nogometu. Rijeka je na travnjaku Opus Arene Rijeka glatko izgubila završnu bitku za SuperSport Hrvatski kup protiv Dinama (2:0), a dva i pol tjedna prije toga je remijem bez golova u Jadranskom derbiju usmjerila naslov prvaka prema Maksimirskoj 128.

Ovo drugo je, doduše, bila tek formalnost, odnosno pitanje trenutka. Modri su u drugom dijelu sezone stvorili ogromnu bodovnu prednost i samo se čekalo kada će matematički potvrditi povratak na poziciju dominacije pod okriljem SuperSport HNL-a. Ono prvo je, pak, najavljivano kao ljuta bitka za Rabuzinovo sunce. Međutim, to se nije dogodilo ni u tragovima jer takva definicija zahtijeva dvije raspoložene momčadi na terenu.

Premda će konačni rezultat nekome možda sugerirati da je u Osijeku postojala određena količina neizvjesnosti, činjenično stanje je potpuno drugačije u svakom smislu. Na kraju, krajeva, svi koji su gledali cijelu utakmicu ili barem nešto raskošniji sažetak znaju da je Rijeka dobro prošla sa samo dva pogotka u svojoj mreži.

Dinamo je, naime, tijekom finala uputio deset udaraca prema golu, od čega ih je sedam išlo u okvir. U tu kvotu spadaju i dvije pogođene stative tijekom prvog oluvremena. Uz to, Dinamo je djelovao opasno u skoro svakom svom napadu, za razliku od suparnika. Zapravo, riječku statistiku je najbolje prekriti velom samilosti, bez ikakvog spominjanja brojki takve vrste.

Kada je Sanchez u pitanju, svakim danom se pojačava dojam da će na kraju ove sezone napustiti Rujevicu. Finale Kupa za njega je predstavljalo ogromnu priliku da svoj trenerski životopis obogati još jednim trofejem, no skromno izdanje u Osijeku ostavilo ga je na naslovu prvaka Slovenije s Olimpijom iz prošle sezone, a usput ga je gurnulo korak bliže izlaznim vratima.

Rekonstrukcija

No, to pripada u sferu malo dalje budućnosti. Ona bliža donosi još dva izazova prije ljetne pauze i prilike za rekonstrukciju i konsolidaciju. Preostale prvenstvenih utakmice, s Istrom 1961 u Puli i Goricom na Rujevici, Rijeci mogu donijeti treće mjesto na kraju prvenstva. Iz perspektive kluba koji je prije godinu dana slavio dvostruku krunu to nema pretjerano veliku vrijednost, ali ipak se može donekle probaviti, kada se u obzir uzme razvoj ove sezone u domaćim okvirima.

– Dinamo je u finalu Kupa bio bolji i stvarno je zasluženo pobijedio. Mi idemo dalje. Do kraja su nam ostale još dvije utakmice. Tu trebamo osvojiti šest bodova i završiti ovu sezonu na najbolji mogući način – poručio je Amer Gojak nakon poraza u Osijeku.

Ta utakmica nije bila ni blizu onoga što je Rijeka prezentirala prije nešto manje od mjesec dana, kada je na stadionu Maksimir osvojila bod (2:2), a zaslužila je sva tri. Zapravo, na neki način je zatvoren puni krug jer je tijek zbivanja na travnjaku Opus Arene u nekim dijelovima podsjećao na prvi međusobni susret u ovoj sezoni, onaj iz trećeg kola prvenstva, kada je Dinamo pobijedio na Rujevici istim rezultatom.

Jedina razlika je u tome što je tog 9. kolovoza prošle godine poteze s klupe vukao Radomir Đalović, a u srijedu je u toj poziciji bio Sanchez. Sve ostalo nosilo je dosta sličnosti. Dinamo je od početka nametnuo visok ritam, začinjen agresivnim pritiskom na zadnju liniju suparnika, a Rijeka je teško disala i mučila se s izgradnjom napada. Kako tada, tako i prošle srijede.

– Ne bih rekao da smo u Osijeku imali previše strahopoštovanja prema Dinamu. Iako je sigurno da ih respektiramo kao momčad, htjeli smo igrati našu igru. Međutim, kod ovakvih utakmica nešto se pita i suparnika – dodao je Gojak.

Za razliku od te kolovoške noći na Rujevici, Rijeka u finalu Kupa nije morala primiti dva gola da bi počela davati znakove života. Jedan je bio dovoljan, ali Fortuna joj je okrenula leđa. Neposredno nakon što je Luka Stojković doveo Dinamo u vodstvo, Mladen Devetak je zatresao prečku Modrih, a Tiago Dantas pa Daniel Adu-Adjei nisu uspjeli ukrotiti odbijenu loptu i poentirati.

– Da je to ušlo, možda bi se nešto zakuhalo. Ovako nam je bilo teško. Kod ovakvih utakmica najvažniji je početak. Znali smo kako će se Dinamo postaviti, a mi smo htjeli stvoriti pritisak i biti agresivni – objasnio je Gojak, uz standardni dodatak da je nogomet takav.

Kontekst situacije

Na suprotnoj strani Stojković je uskoro zabio svoj drugi gol, na dodavanje Diona Drene Belje koji je u toj akciji slučajno nagazio list desne noge Stjepana Radeljića. VAR soba bavila se tom situacijom i nije vidjela ništa sporno, vjerojatno zbog vremenske sekvence. Naime, prvo je prošla lopta koju je Radeljić promašio i uklizao je u prazno, a zatim ga je Beljo nagazio u nastavku kretanja.

Možda bi se našao netko tko bi tu situaciju protumačio kao prekršaj napadača, ali to je u ovom trenutku potpuno nebitno, baš kao i kriterij Matea Ercega koji je Josipu Mišiću u prvom poluvremenu finala oprostio barem jedan žuti karton. Nakon onoga što je Rijeka pokazala na travnjaku najmodernijeg hrvatskog stadiona seciranje sudačkih odluka predstavljalo bi potpuni promašaj i manjak finese. Jednostavno, Dinamo je u Osijeku bio osjetno bolji i mirno je kontrolirao praktički cijelu utakmicu.

Kada se podvuče crta, ova sezona Rijeci je donijela dosta razloga za radost pod okriljem Konferencijske lige, dok je o dosezima na domaćem planu suvišno razglabati. Na kraju krajeva, rezultati govore više nego dovoljno o tome, pogotovo nakon dvostruke krune iz prošle sezone, koja je sa sobom povukla mnoštvo očekivanja.

Preostala dva kola SHNL-a mogu donijeti kozmetičko popravljanje ukupnog dojma, premda je jasno to neće značajno ublažiti okus razočaranja na Rujevici. Jednostavno, davno su prošla vremena u kojima bi Rijeku mogla zadovoljna zbog uloge statista u finalu Kupa i prilike za osvajanje trećeg mjesta s time da ne može pasti ispod četvrtog.

Zapravo, ovo drugo ovisi o kontekstu situacije na ljestvici. Na primjer, treće mjesto u raspletu kakav je imala prošla sezona spada u kategoriju podnošljivog razočaranja. Naravno, uz onaj čuveni neizostavni dodatak; malo je nedostajalo. Tijesna borba za treće mjesto, s dvoznamenastim bodovnim zaostatkom za drugoplasiranim, u ovom slučaju Hajdukom, ipak predstavlja podbačaj za klub kalibra koji je Rijeka dohvatila u eri Damira Miškovića.