RIJEKA Momčad U-17 rukometaša Zameta poražena je od Senja koji jedva skupi osam, devet igrača da bi mogao igrati, to je posljednja u nizu epizoda koja govori da je već duže vrijeme rad s mladima u riječkom premijerligašu dospio u podrum, pitanje je kako i kroz koji period može i hoće s dna na kojem se nalazi već godinama.

Dok je seniorska ekipa u grčevitoj borbi nekako izborila igranje kvalifikacijske utakmice s Bjelovarom 23. svibnja u Poreču za ostanak u premijerligaškom društvu, činjenica da joj ostanak visi o koncu te nedavno ispadanje druge ekipe Zameta iz Druge lige – zapad u Treću ligu, samo pojačava mučan dojam o tužnom rukometnom proljeću na Zametu. Sastav iz kojeg bi trebali stizati imalo relevantni suigrači Draženu Ogurliću, sletio je u natjecanje koje je najniže rangirano, u ligu iz koje nema tko ispasti.

Kao u nekoj karikaturi bez riječi, gdje crtež gotovo pa sve govori, tako i letimičan pogled na one koji dolaze potvrđuju da u prvu ekipu, osim spomenutog Ogurlića, već duže vrijeme nitko nije stigao, a i pitanje je kada će netko stići. Po svemu sudeći, mnogo će vode poteći Rječinom dok će se Zamet opet kao nekada moći ponositi nekim igračem, kao tolikima koji su iz raznih generacija tijekom desetljeća čak stizali do svjetskih visina.

Zvijezde

Bilo je tako još u godinama bivše države, kada su Zamećani ušli u Prvu ligu, a Alvaro Načinović uskoro osvojio svoju prvu olimpijsku medalju. Njegov sin Veron potvrđuje tu lijepu obiteljsku tradiciju, nalazi se među momcima koji su dvije godine zaredom osvojili dva odličja na velikim natjecanjima, svjetsko srebro i europsku broncu.

Tijekom silnih godina tu su zasjale brojne zvijezde, poput najtrofejnijeg riječkog sportaša Valtera Matoševića, najboljeg svjetskog krila Mirze Džombe, svjetskog prvaka Renata Sulića, tolika su još imena iz primorskog kraja koja su osvajala medalje na najvećim međunarodnim natjecanjima, da bi ih teško bilo unijeti u telefonski imenik u mobitelu.

No, onda kao da je netko ugasio svjetlo, zaboravljena je vječna Zametova pomisao »na mladima svijet ostaje« i malo pomalo nakon poplave talenata, među kojima su sadašnji reprezentativci Veron Načinović, Tin Lučin i Filip Glavaš, nastala je suša koja traje i traje, već gotovo pa desetljeće na vidiku nema njihovih nasljednika. Riječki ljubitelji ovog sporta koji je već dugo vremena hrvatski hit, uz ove spominju, naravno, i vratara Dinu Slavića te momke sa šireg popisa reprezentativaca Leona Ljevara i Patrika Martinovića.

Mladi

Svi su oni, kao i tadašnji njihovi sugrači Matija Starčević, sadašnji prvotimac Zameta Tin Tomljanović te Fran Lučin, dio generacije koja je s dugogodišnjim trenerom Igorom Marijanovićem bila prvak u Hrvatskoj, potom s Marinom Miškovićem i viceprvak. No, bilo je to pradavno, naslov je osvojen 2016. godine, titula viceprvaka godinu dana kasnije, sve u eri kada je Boris Konjuh, sada član Upravnog odbora HRS-a, bio direktor Zamećana.

Netko kao da je ugasio svjetlo, počelo je vrijeme apsolutne nebrige o mladima, naravno da račun za to, kao i svaki drugi, redovito dolazi na naplatu. Da klub ima igrače kalibra imalo blizu ovima nabrojenima, bio bi viceprvak Hrvatske »na natraške«, ovako već godinama krpa ekipu kako god zna i umije, traži igrače na sve strane i stvara se sastav koji je već ispao iz elitnog natjecanja, a sada se dvije sezone zaredom itekako grčevito mora boriti za ostanak u Paket24 Premijer ligi.

Kao što je dugo potrajao ovaj nerad s mladima, isto tako će trebati vremena za pomicanje kola koja su duboko zaglibila u blatu.

Mile Uzelac se uhvatio posla s djecom, naiđe li taj nekadašnji istaknuti igrač te njegovi suradnici na adekvatne talente, jasno je da će trebati vremena i truda da bi ih izbrusili. Kako će se dotad popunjavati prva ekipa, može se samo zamisliti.