ZAGREB Nakon pobjede u finalu SuperSport Hrvatskog kupa Mario Kovačević još jednom si je dao oduška, ponudivši zaključak da kroz svoju trenersku karijeru u svakom klubu napravio više od onoga što se tražilo od njega. Istu stvar je napravio kada je prije dva i pol tjedna stigla matematička potvrda povratka naslova prvaka u Maksimirsku 128.

Dvostruka kruna očigledno je izvukla Kovačevića iz okvira skromnosti koja mu je pripisivana otkada se pojavio pod svjetlima pozornice hrvatskog nogometa. Opet, čovjek je osvojio dvostruku krunu koja mu daje za pravo da raširi krila. Osim toga, taj doseg je napravio na impresivan način. U SuperSport HNL-u ima dvoznamenkastu bodovnu prednost, a Rabuzinovo sunce je osvojio uvjerljivom pobjedom nad Rijekom u finalu, potvrdivši dominaciju na domaćoj sceni.

Demokracija i rezultat

Ta utakmica je za Dinamo predstavljala nešto više od borbe za još jedan trofej. U ožujku 2024. godine u Maksimirskoj 128 održani su prvi demokratski izbori u povijesti kluba, a dva i pol mjeseca kasnije osvojena je dvostruka kruna. Međutim, tu je bilo nedvojbeno da velik dio zasluga mora ići na račun prijašnje vladajuće garniture u Dinamu. Prva kompletna sezona pod demokratski izabranim čelništvom također je zaključena dvostrukom krunom, samo što su prije godinu dana oba trofeja završila na Rujevici.

Naravno, takav rasplet za sobom nije povukao puno sreće i zadovoljstva među članovima kluba. Štoviše, iako to danas nitko neće priznati, u to doba se širio glas da su neki od njih počeli ozbiljno vagati između demokracije i rezultata. Od 1. lipnja prošle godine na čelo modre Uprave je stigao Zvonimr Boban, kao čovjek koji svojom karizmom, iskustvom i znanjem može donijeti toliko željeni kvalitativni pomak. Upravo zbog toga je ova sezona imala veliku specifičnu težinu za Dinamo.

Konkretnije, uvjerljivo osvajanje dvostruke krune danas se tumači kao pokazatelj ispravnosti teško izborenih promjena otprije dvije godine. U prvom dijelu ove sezone sumnjalo se u Bobanove poteze, od dovođenja Kovačevića na klupu, do trošenja rekordnih milijuna eura na pojačanja. Kada su stigli prvi kiksevi, krenule su i lavine kritika, no danas, nakon osvajanja prvenstva i Kupa nitko ni ne pamti te dane, pogotovo zbog načina na koji je opet pokorena konkurencija.

Na početku finala u Osijeku bilo je vidljivo da Dinamo ima jasnu ideju. Kovačevićeva momčad je nametnula ritam igre, suvereno je kontrolirala posjed lopte i općenito je djelovala neopisivo sigurnije od Rijeke. Doduše, prvo poluvrijeme okončano je bez golova, ali stative Luke Stojkovića i Gabriela Vidovića predstavljale su najavu onoga što je donio nastavak.

Presudan trenutak

Modri su postigli dva brza gola nakon velikog odmora, i to je bilo više nego dovoljno za osvajanje drugog trofeja u ovoj sezoni. Pri tome im je posao olakšalo neuvjerljivo izdanje Rijeke koja nije bila ni blizu razine važnosti završne utakmice za Rabuzinovo sunce. Opet, dio zasluga za to vjerojatno ide i Dinamu.

– Osjećaj je neopisiv. Za ovo smo se pripremali cijele sezone. Bilo je polemika oko nas, ali ja sam bio uvjeren da je ova momčad prekvalitetna za bilo što, osim dvostruke krune – istaknuo je Stojković koji je sa dva gola riješio finale.

Za njega je ovakav rasplet definitivno imao poseban značaj jer je na početku sezone bio prikucan na klupu za pričuve. Tada je Kovačević u središnjici terena preferirao Josipa Mišića te dvojac koji je nakon samo šest jeseci napustio Maksimirsku 128, Dejana Ljubičića i Gonzala Villara. Tijekom zimskog prijelaznog roka otvorila se mogućnost Stojkovićevog transfera na Bliski istok, ali to nije realizirano.

Četiri i pol mjeseca kasnije savršeno je jasno da taj trenutak možda bio i presudan za modre ambicije. Odlasci Ljubičića i Villara natjerali su Kovačevića da otvori prostor za Stojkovića, i to se pokazalo kao pun pogodak. Uz njegovo ime pisano je trinaest golova i dvanaest asistencija, ali to ipak ne govori dovoljno o tome što sve donosi momčadi. Jednostavno, Stojković na terenu znači kvalitetu više za ovaj Dinamo, što je po tko zna koji put osječkom dokazao u finalu Kupa.