UMAG Kada je Simon Rožman davao intervju na kraju prošle godine, posebno mu je bilo važno da se istakne njegove pomoćnike. Ljudi su to u koje ima neograničeno povjerenje i koje smatra itekako važnima za sve uspjehe koje je Rijeka ostvarila. Osim riječkog dijela (Miletić, Matrljan, Mrčela, Naglić, Miškulin, Rivetti, liječnička služba…), dio stožera su Aleš Kačičnik i Alen Obrez.

Kačičnik je s njim od prvog dana u Celju, zajedno su uplovili u trenerske vode kroz koje uspješno brode. Riječ je o nekadašnjem igraču raznih slovenskih klubova koji je u elitnom razredu tamošnje lige skupio više od 300 nastupa igrajući na poziciji desnog bočnog ili stopera. Sada svoje iskustvo pokušava prenositi na mlade igrače, u riječkoj momčadi posebno je zadužen za obrambeni dio, a nakon uvodnog dijela priprema u Umagu zadovoljan je radom momčadi.

– Najvažnije je da smo u Umagu pronašli doista sjajne uvjete, igrači su došli spremni i to je jako važno za daljnji rad i ono što nas čeka. Stanka je bila kratka pa nisu mogli puno izgubiti, ali odradili su pet, šest treninga. Radi se puno i ozbiljno, neće biti nikakvih problema ni ako se dogodi neki odlazak – kaže Kačičnik, dodajući da cijeli stožer funkcionira kao dobro uhodani mehanizam.

– Imamo sreću što smo kompatibilni karakteri, svi se međusobno dobro razumijemo. Simonova zasluga je najveća što je tako, on to drži, njemu je stalo da nema nikakvog iskakanja i siguran sam da je svima užitak raditi.

Kačičnik je Rožmanov pomoćnik od prvog dana trenerske karijere, a poznanstvo je krenulo tako što su bili – susjedi.
– U Celju smo stanovali u istoj zgradi pa se praktički poznajemo cijeli život. Prošli smo zajedno Celje i Domžale, sada smo i u Rijeci. Kada sam završio karijeru, Simon je bio šef škole, ja sam radio s igračima do 9 i 11 godina, a kada su ga unaprijedili u trenera prve momčadi, pozvao me da mu budem pomoćnik. I evo me ovdje…

Prašnikar i Kek

Rožmanov pomoćnik nije nepoznato ime u slovenskom nogometu, ali posebno ga pamte navijači njegovog Celja koji su ga nedavno izabrali u momčad stoljeća.

– Najveći dio karijere sam proveo u Sloveniji igrajući za Celje, Domžale i Maribor, uz dvije godine u Austriji. Prvu ligu sam počeo igrati kasno, s 24 godine, ali zadovoljan sam karijerom koju sam ostvario. Nešto trofeja sam i osvojio s Mariborom, a izbor navijača Celja smatram velikim priznanjem. I Simona su izabrali za najboljeg trenera Celja ispred Kosića koji im je lani donio naslov prvaka.

Zanimljivo, jedan od trenera tijekom igračke karijere bio mu je i Matjaž Kek.

– U Mariboru me najprije vodio Bojan Prašnikar, onda ga je naslijedio Matjaž Kek i odmah osvojio prvenstvo. Usporedba njega i Rožmana na početku karijere? Puno je godina prošlo pa se teško svega i sjetiti, znam da sam redovito igrao pa sam i bio zadovoljan.

Sada je zadovoljan u Rijeci za koju, kaže, nije dvojio ni sekunde.

– Kada me Simon nazvao i spomenuo Rijeku, nije bilo puno razmišljanja. Rijeka je velik klub i hvala Bogu da se dogodila takva prilika. Nismo se bojali izazova, a puno puta sam već rekao da smo od prvog dana sjajno prihvaćeni. Najveća stvar je što su svi otvoreni, nisam niti u jednom trenutku osjetio nekakvu ljubomoru i mislim da je to najviše što možeš poželjeti. S druge strane, mislim da smo Simon i ja otvoreni i da smo zato kliknuli. Šteta što nas je ova korona zakočila, što ne možemo na svakoj utakmici osjetiti ambijent kakav napravi publika jer to budu uspomene za cijeli život.

Iskren odnos

Mnogi ljudi iz riječkog prvoligaša često ističu da su Rožman i njegov stožer, nakon uspješnih epizoda Bišćana i pogotovo Keka, donijeli u Rijeku jedan novi način rada.

– Naši igrači shvaćaju da se moraju nadograđivati i ako ovako nastave, Rijeka će većini biti usputna stanica jer će brzo postati spremni za neku višu razinu. Mislim da se promjena najviše odnosi na to da smo igrače uvjerili da u svakom trenutku dana, i kada nisu u klubu, moraju raditi na sebi, ali i da smo u svakom trenutku otvoreni za njih. Puno razgovaramo s njima, ne da im kažemo što su pogriješili, jer oni to znaju, već da kroz razgovor pokušamo doći do rješenja. Mislim da na taj način lakše dopiremo do njih i mislim da oni prepoznaju taj naš iskren odnos.

Takav se način rada za sada pokazao uspješnim, osvojen je Kup, izborena grupna faza Europske lige, uz to su i mnogi mladi igrači pokazali napredak.

– Moramo pratiti tu razinu, biti u vrhu hrvatskog nogometa, pokušati osvojiti Kup i loviti grupnu fazu Konferencijske lige. Vidjelo se koliko nam je značila ova grupna faza Europske lige u kojoj smo se pokazali u dobrom svjetlu. Rad je sve i zato ga se držimo. Bilo je i teških trenutaka i velika je stvar što je klub stao iza nas kad je bilo tako. Mislim da je to potvrda da vjeruju u naš rad, a mi dajemo sve od sebe da pomognemo ovim igračima – zaključio je Kačičnik.

Rijeka je zaključila prvi dio priprema u Umagu za koje će svi reći da su bile pun pogodak. Najviše zbog uvjeta za rad i vremenskih prilika koji su u ovom periodu najvažniji.

– Puno puta sam bio u Umagu, ali uvjeti su najbolji do sada – kaže Kačičnik.

Zbog dobro poznate situacije, Umag je u znaku nogometa, hoteli nisu otvoreni za ostale goste pa Riječanima u hotelu Melia društvo rade Slovačko, Budafoki i Sturm Graz. »Bijeli« se tako mogu susresti i s brojnim bivšim igračima, tako se u hotelu može vidjeti Sergeja Jakirovića, danas trenera Zrinjskog, a sa Sturmom je tu i nekadašnji napadač Rijeke Bekim Balaj.