RIJEKA  Lakše se diše u taboru Kvarnera 2010. Riječki košarkaši iz trećeg su ovosezonskog pokušaja, ali i onog najvažnijeg, slomili osječke Vrijednosnice i s vodstvom 1:0 u finalnoj seriji odlaze na subotnje gostovanje u Slavoniju. Finale se igra na dvije pobjede, pa već sutra Riječani mogu proslaviti titulu prvaka Prve lige, ali i ono najvažnije, povratak u elitno društvo!

U prvom je susretu zapravo pobijedila Kvarnerova obrana. Osječani su zaustavljeni na tek 64 poena, imali su i 19 izgubljenih lopti… Iako domaće nije kao inače išlo na šutu, odigrali su zasigurno najbolju obrambenu partiju ove sezone.

– Slažem se, napadački nismo bili na našoj učestaloj razini ni ja, a ni ostatak ekipe. Ali, dogodilo se ono što govorimo mi iskusniji igrači i trener cijelu sezonu, a to je da nećemo napraviti rezultat napadom nego obranom. Mislim da smo prvi put pokazali jednu pravu čvrstinu nad Osijekom i da smo ih obrambeno izdominirali. Oni u cijeloj utakmici nisu imali previše otvorenih šuteva, ulaza, skokova u napadu, kojima su nas praktički dobili u prve dvije utakmice. Zatvorili smo te njihove jake strane koje smo skautirali i što je rezultiralo pobjedom. Neki će reći da je lagana pobjeda, ali nije. Osijek je dobra ekipa, jako dobro vođena i teška je to pobjeda. Moramo se prije svega jako dobro odmoriti. A onda ponoviti recept prve utakmice na Kozali – kaže centar Kvarnera 2010 Marjan Čakarun, kojemu se otvorilo na šutu u trećoj dionici, pa je njegova momčad mogla prelomiti susret i mirno ući u posljednju četvrtinu.

Domaći igrač

Osječani su prepoznali najveće prijetnje u Kvarneru, Čakarunu nisu dopuštali previše lakih šuteva u prvom poluvremenu.

– Bilo je za očekivati da će pritisnuti ili mene ili Marinellija, ali moram reći da nisam ni ja sam dobro reagirao u prvom poluvremenu. Više sam gledao da asistiram nego da šutiram. I kada bih ostao sam, promašio bih, što nije dobro. Mora u Osijeku biti puno bolje što se tiče mojeg napadačkog segmenta. U trećoj četvrtini mi se uspjelo otvoriti, našao sam put do koševa i mislim na kraju da je najbitnije da smo pobijedili. Nije bitno kome se otvorilo, meni ili Marinelliju, Vujasinoviću, Lisici… Bitno je bilo samo dobiti.

Iako je rođeni Zadranin, Čakarun je u Kvarneru praktički domaći igrač. U klubu je igrao od 2013. do 2015. godine, a s ozbirom na to da je supruga Riječanka, dom mu je već duže vremena na Kvarneru. Stoga se Marjan sjeća vremena kada su košarkaške utakmice konstantno punile riječke dvorane. Bilo je tako i ovoga tjedna na Kozali.

Sve ili ništa

– Puno nam je značila podrška s tribine. Bilo je predivno igrati, a od nas 12 mislim da sedmorica nikada nisu igrala pred toliko ljudi. Svakako je ugođaj drugačiji i motivacija je bar 30 posto veća. Za nas je puno bolje, a za protivnika je barem 20 posto gore, naravno. Protiv nas su svi ekstra motivirani i znaju da imamo individualno najjaču ekipu u ligi, pa neki šutevi koji ne ulaze inače na utakmicama, protiv nas ulaze. Ali eto, to nije alibi. Nama to treba biti na ponos da svi protiv nas igraju na 100 posto i mi moramo odgovoriti još jače.

Sutra od 17 sati kreće drugi finalni susret, a domaćin su sada osječke Vrijednosnice, koje će stoga imati i veći pritisak na svojim leđima. Riječanima je, naravno, u cilju riješiti pitanje osvajača titule već u Osijeku kako ne bi došlo do još jedne drame u Rijeci.

– Finala su uvijek dramatična i nijedno nije lijepo. Očekujem da će Osijek biti puno tvrđi i da će zatvoriti neke rupe što su imali u prvoj utakmici. Oni idu na sve ili ništa, ali ne znači da ćemo se mi smekšati i da ćemo lakše ući u utakmicu. Dapače, ući ćemo još jače baš zato što je gostujuća utakmica. Neće sigurno biti laganih koševa za njih – zaključuje Marjan Čakarun.