RIJEKA Nakon dugih 13 godina čekanja, trofej prvaka Hrvatske vratio se u Zadar. Treći su put u povijesti košarkaši Zadra postali prvaci; 2005. godine u finalu su bili bolji od Cibone, a tri godine kasnije svladali su Split. Povijest se ove godine ponovila. Ponovo je Split bio suparnik, ponovo je u majstorici odlučen prvak, a ponovo je i Rijeka imala svoje predstavnike u momčadi Zadra.

Trener Rudolf Jugo je s igračima Aramisom Naglićem i Sinišom Štembergerom 2005. godine podignuo trofej prvaka, dok je 2008. godine Andrej Štimac osvojio naslov te u majstorici s 21 poenom predvodio Zadrane. Niti ove godine nije moglo bez Riječanina. Antonio Jordano u majstorici je zabljesnuo, ubacio je sedam trica iz 11 pokušaja te na kraju upisao 22 poena, jedan poen više od Štimca te 2008. godine. Uz njega je na parketu bio i još jedan Riječanin, Domagoj Vuković, koji je dodao sedam poena i pet skokova.

Posebna atmosfera

– Dojmovi se moraju još malo slegnuti, ali mogu reći da je jako dobar osjećaj sada nakon utakmice. Atmosfera u gradu bila je odlična, išli smo odmah proslaviti s navijačima osvajanje ovog trofeja, bilo je stvarno super. Otkad sam došao u Zadar u siječnju ove godine, navijača nije bilo na tribinama te je ovo sada stvarno bio poseban osjećaj. Osjetiti tu atmosferu, da cijeli grad diše za utakmicu, stvarno je nešto posebno… – pun je dojmova 22-godišnji riječki branič Antonio Jordano, nakon vjerojatno njegove najbolje utakmice otkad je odjenuo dres Zadra. Kada je trebalo »potegnuti« za momčad, Jordano definitivno nije razočarao.

– U svojoj prvoj polusezoni sa Zadrom sam imao i boljih i lošijih utakmica, ali se sada sve nekako posložilo; kada je najviše trebalo, odigrao sam stvarno odličnu utakmicu. Meni osobno to mnogo znači i za dalje, posebno za moje samopouzdanje. Drago mi je što sam se najviše iskazao u najvažnijoj utakmici. Vraća mi se to što vjerujem u sebe i što puno radim, ovo mi je samo poticaj za budućnost.
Kada je iz osječkih Vrijednosnica prešao u Zadar, želja mu je bila osvojiti duplu krunu i osjetiti pravu navijačku atmosferu u kolijevci hrvatske košarke. Na kraju su mu se sve želje i ostvarile, uz veliko slavlje s navijačima, tu su i trofeji Kupa te Prvenstva Hrvatske.

– Je li moglo bolje? Pa uvijek može bolje, ali neću se žaliti jer može isto tako biti i gore. Ja sam zahvalan što sam došao do Zadra i što su me, prije svega, u ovoj polusezoni svi u klubu odlično prihvatili. Imao sam odličnu minutažu, a ljudi iz kluba će sada procijeniti jesam li to opravdao ili ne. Ali ja sam osobno zadovoljan. Prilagodio sam se dobro, bilo je tu i boljih i lošijih stvari, ali sveukupno mogu biti zadovoljan polusezonom. Osvojio sam s klubom to što sam i mogao tako da mi je na kraju jako drago.

Reprezentacija

Jordano ovih dana očekuje i reprezentativne vijesti. Izbornik Veljko Mršić, ujedno i njegov trener u Zadru, uskoro će objaviti konačan popis reprezentativaca na koje računa za Olimpijski kvalifikacijski turnir u Splitu. Riječki košarkaš nalazi se na širem popisu s kojega će otpasti sedam imena.

– Sada mi slijedi odmor, ali moram pričekati vijesti oko priprema za olimpijske kvalifikacije. Ako budem na užem popisu, onda će odmor doći kasnije. Naravno da sam uzbuđen zbog reprezentacije. Svaki dolazak među tako kvalitetne igrače je novo iskustvo za mene i nešto iz čega mogu samo najbolje uzeti i naučiti. To su igrači s velikim karijerama, nekoliko je i NBA igrača s puno iskustva, a na meni je da pokušam što više od njih skupiti i naučiti kako bi mi bilo lakše u budućnosti.

A o budućnosti još uvijek ne želi previše razmišljati…

– U Zadru se vidim i sljedeće sezone tako da ne razmišljam što će biti i kamo ću ići dalje. Ne volim gledati previše daleko, smatram da će sve to doći svojim prirodnim putem, a na meni je da i dalje radim najviše što mogu – zaključuje Antonio Jordano.