Bilo je i većih, bilo je i značajnijih gostovanja, bilo ih je i posebno impresivnih kad se u tisućama putovalo morem, ali opet, iz niza razloga odlazak na finalnu utakmicu hrvatskog nogometnog kupa u kojoj će od 18 sati u srijedu 13. svibnja 2026. godine snage odmjeriti Rijeka i Dinamo, svakako ide u red onih koje će zbog niza razloga povijest posebno pamtiti. Sigurnosno-organizacijski, riječ je o jednoj od najtežih utakmica ikad.

Osigurati u jednom od najopterećenijih prometnih pravaca jugoistočne Europe, 210 kilometara od naplatne postaje “Zagreb istok” do “Čvora Sredanci”, prolazak dvije suprotstavljene navijačke skupine, ukupno oko šest tisuća beskompromisnih navijača, svakako ide u red najzahtjevnijih situacija u kojoj su se našle hrvatske policijske snage. Koliko god da je čitav projekt razrađen do najmanjih pojedinosti i koliko će se god u točno određenim intervalima te skupine kretati pod strogom policijskom kontrolom, iznenađenja nisu nikad isključena.

Gostovanje na radni dan

Ostavimo li po strani prometnu situaciju koja traži koncentraciju policije kao prigodom čuvanja u tom smislu najrizičnijih osoba svijeta, i vratimo li se Rijeci – okupljanje više od dvije tisuće strasnih navijača Rijeke, u radni dan i to na putovanju u kojem će se u manje od dvadeset sati prevaliti oko 900 kilometara, također ide u red – priča s povijesnom memorijom.

Foto Nikola Blagojević

Rijeka je naime u ovom tisućljeću postala jedan od ekonomski i demografski najdevastiranijih gradova Hrvatske. Ekstreman pad broja stanovnika, nestanak tradicionalne industrije, pad malodobnog stanovništva ispod deset posto za što su dominantno krive “političke elite”, prirodno se morao odraziti i na biologiju navijačkog puka. A nije, štoviše prema svim brojčanim parametrima u gradu na Rječini jedino što je nakon te “birokratske kuge” ostalo na nogama je – brojnost odanika “Rijeci”.

Razloga je mnogo, od tradicije do iznimne ljubavi. Svakako jedan od najvažnijih je i taj da je upravo HNK Rijeka u zadnjih petnaestak godina u svim svojim pojavnostima bila jedna od jako rijetkih riječkih “rastućih industrija”. Ona koja niže uspjehe u svim refleksijama svoje uloge: u prvenstvu, kupu, Europi.

Koliko god “fora zvučalo” činjenica da jedan, ma koliko bio najvrijedniji, igrač Rijeke vrijedi mnogo više od čitavog 3. maja je – užasna.

Mada u gradu u kojem je u obnovu Galeba uloženo tri puta više od današnje vrijednosti tog istog 3. maja to i ne bi trebalo čuditi. Svatko naime bira prioritete putem kojih želi graditi stabilnu budućnost.