RIJEKA Uzmu li se rezultati ostvareni u zadnja dva mjeseca kao ogledalo forme, jasno je da Dinamo u srijedu u finalu SuperSport Hrvatskog kupa ima ulogu favorita, ali pritom ne treba zanemariti dojam na terenu i međusobne oglede u drugom dijelu sezone. Za početak, Rijeka je jedini hrvatski klub koji u ovoj kalendarskoj godini nije izgubio od novog prvaka. Zatim, Dinamo je neke utakmice odigrao na razini prosjeka, ali izvukao ih je na individualnu kvalitetu.

Na primjer, nedavna pobjeda na gostovanju kod Gorice spada u tu kategoriju. Naravno, pritom se može raspravljati i o motivaciji momčadi koja je naslov prvaka osigurala prije nešto više od tri tjedna. Modri su prošle subote na stadionu Maksimir odigrali derbi s Hajdukom (2:0), pokazavši kako izgledaju kada im je utakmica važna.

U odnosu na najvećeg rivala, Dinamo je djelovao zrelije, organiziranije i stabilnije, s time da ta utakmica nije ponudila ništa spektakularno u nogometnom smislu. Opet, za Marija Kovačevića i njegove igrače to je bilo dovoljno da dodaju još nešto na ionako pune spremnike samopouzdanja uoči dvoboja za drugi trofej u ovoj sezoni.

Modri su protiv Hajduka od prve minute nametnuli svoj ritam, kroz pokušaje visokog pressinga i agresivnost, ostavljajući dojam momčadi koja zna što želi u svakom trenutku. Isto je prošlog petka napravila i Rijeka na Rujevici protiv Vukovara 1991. Bude li takvo raspoloženje i na Opus Areni, lako bi se moglo dogoditi finale Kupa za dugo pamćenje.

S druge strane, ulog je enormno velik za obje momčadi, iako postoje ljudi koji su iz nekih iracionalnih razloga skloni tvrditi da Rabuzinovo sunce nije toliko značajno natjecanje. Kao prvo u pitanju je trofej. Zatim, Dinamu je iznimno važno osvajanje dvostruke krune zbog klupskih ambicija i konačne potvrde povratka na vrh hrvatskog nogometa pod ravnanjem nove Uprave koju od lipnja prošle godine predvodi Zvonimir Boban.

Važ ima ogromnu težinu i za Rijeku, kao trofej kojim bi kompenzirala velike oscilacije u prvenstvu i oplemenila odlična ovogodišnja izdanja u Konferencijskoj ligi. Osim toga, Kup u tom kontekstu znači veliku razliku. Ako Rabuzinovo sunce završi na Rujevici, Rijeka ide u kvalifikacije Europske lige i dobiva svojevrsni padobran jer se u slučaju podbačaja na toj sceni spušta se na istu Konferencijske lige.

Bijeli i taktika

Osvoji li Dinamo Kup, stvar se drastično mijenja. U tom slučaju Hajduk, kao drugoplasirana momčad SuperSport HNL-a ide u Europsku ligu, a Rijeka iduću sezonu na međunarodnoj sceni otvara u Konferencijskoj ligi. Naravno, bez prava na kiks. Prema tome, nema dvojbe da je sjaj Rabuzinovog Sunca izuzetno jak.

Zapravo, nije pretjerano zaključiti da navijači Rijeke finale Kupa mogu gledati kao svojevrsno kinder jaje jer bi im trijumf njihovog kluba donio »tri u jedan«. Trofej bi stigao na Rujevicu, Dinamo bi, kao novi prvak, bio bi svladan, a Hajduku bi bila uskraćena Europska liga. Sve to u samo jednoj utakmici.

Pritom važan čimbenik za Rijeku predstavlja aktualno stanje na ljestvici SuperSport HNL-a. Prije mjesec dana postojala je više-manje realna mogućnost curenja na peto mjesto, što bi u ovom vremenskom okviru, s finalom Kupa dva kola prije kraja prvenstva, značilo da Rabuzinovo sunce predstavlja jedini izlaz u Europu. S time bi, bez ikakve sumnje, stigao i dodatni pritisak.

Identične pobjede nad Lokomotivom i Vukovarom 1991 (3:0) otklonile su tu opasnost od Rujevice i donijele ostvarenje jednog cilja, mir i stabilnost, kao i samopouzdanje uoči bitke za trofej. Dva kola prije kraja prvenstva Rijeka na ljestvici ima osiguranu poziciju za plasman u kvalifikacije Konferencijske lige, što znači da finale Kupa pruža priliku za korak prema naprijed.

Apsolutno svi treneri SHNL-a će istaknuti da najveću snagu Rijeke predstavlja momčad koja je dobro izbalansirana u svim linijama. Pritom niti jedan od njih neće posegnuti za tvrdnjom da kod takvog suparnika ne treba izdvajati pojedince. Naime, da se individualnu kvalitetu i lucidnost Tonija Fruka ne smije zanemariti.

Najbolji igrač Rijeke vratio se na teren nakon skoro četiri tjedna dugih problema s leđima i sam ističe da zbog toga na fizičkom planu malo zaostaje za suigračima. S druge strane, logično je pretpostaviti da mu je ta prisilna pauza akumulirala određenu razinu svježine. Čak i da nije tako, igrač takvog kalibra uvijek može napraviti razliku na svakoj utakmici. Pogotovo onoj koja se igra za trofej.

Plus za Rijeku donosi i konačna standardizacija početne jedanaestorke. Dok se na Rujevici igrala Konferencijska liga Victor Sanchez učestalo radio velike rotacije svoje udarne postave, izazivajući čuđenje sa svih strana. Štoviše, postoje ljudi koji su bili uvjereni da španjolski stručnjak slaže momčad tako da prije svake utakmice iz šešira izvlači papiriće s imenima igrača.

U ovoj fazi sezone ne postoji potreba za rotacijama i sada su stvari ipak drugačije posložene, a to se osjeti na terenu. Više nema toliko oscilacija i momčad djeluje odlično u svim linijama. Štoviše, mnogi stručnjaci smatraju da je Rijeka taktički najneugodniji suparnik za sve u hrvatskom nogometu.

Dinamov najjači adut predstavljaju čudesan rezultatski niz u prvenstvu te sjajna forma većeg dijela momčadi. To se, uz dužno poštovanje prema svima u modrom taboru, prvenstveno odnosi na Diona Drenu Belju čiji je golgeterski niz više nego impresivan, posebno u zadnjih nekoliko mjeseci. Na kraju krajeva, brojke dovoljno govore.

Beljo i Zajc

Beljo je ove sezone zabio okruglih trideset komada u prvenstvu, a tome je dodao i pet golova pod okriljem Europske lige te dva u Kupu. Kao bonus na sve to ima i šest asistencija u svim natjecanjima. Naravno, netko uvijek može reći da je lako zabijati za Dinamo u SHNL-u i Kupu. Međutim, takve brojke je prije Belje imao još samo Eduardo Da Silva u sezoni 2006./07. Da je baš to toliko lako, valjda bi se u međuvremenu našao barem još jedan tako raspoloženi strijelac.

Međutim, moć modrog napada ne počiva samo na njemu. Mounsfef Bakrar je ove sezone u svim natjecanjima uknjižio osamnaest golova i pet asistencija, Miha Zajc u istoj rubrici ima brojke deset i sedam, a Luka Stojković je na jedanaest i dvanaest. Jednostavno, modra napadačka oštrica ove sezone djeluje iznimno moćno, s podrškom veznog reda koji je sposoban diktirati ritam protiv gotovo svakog suparnika u SHNL-u.

Upravo taj napadački potencijal predstavlja najveći razlog zbog kojeg mnogi Dinamo vide kao favorita u završnom okršaju za Rabuzinovo sunce. Kada je riječ o tom ofenzivnom dijelu igre, sastav Marija Kovačevića izgleda kao da je sposoban riješiti svaku utakmicu u kratkom roku, čak i kada izvedba nije na očekivanoj razini. Bočni igrači gotovo stalno stvaraju višak, a vezni red u pravilu traži okomita dodavanja za napadače koji drže formu u ovom dijelu sezone.

Tu se međutim, krije i potencijalna opasnost jer Dinamo zna ostaviti prostor iza zadnje linije, pogotovo kada se digne u visoki presing. Samim time, modra obrana ne ostavlja tako snažan dojam, iako je jasno da i tu postoji idividualna kvaliteta iznad prosjeka hrvatskog klupskog nogometa. Protiv suparnika lišenih veće individualne kvalitete takve stvari uglavnom prolaze nekažnjeno, ali rizik je uvijek prisutan kada je na suprotnoj strani terena netko jači.

Premda je Dinamo primio najmanje golova u SHNL-u, njih samo 27, bilo je utakmica koje su jasno pokazale da u bedemu ispred Dominika Livakovića postoje pukotine. Uostalom, to se nedavno jasno vidjelo u međusobnom ogledu finalista Kupa na stadionu Maksimir, gdje su goste nijanse dijelile od velike pobjede. Mnogi stručnjaci će reći da je Rijeka momčad koja neumoljivo kažnjava tranzicijske greške suparnika.

Uglavnom kada se sve zbroji, jasno je da srijeda na travnjaku Opus Arene donosi sučeljavanje dvije momčadi koje su pokazale najviše u drugom dijelu sezone, bez obzira na poredak SHNL-a. Dinamo želi iza sebe ima trijumfalni niz i želi potvrdu novog uspostavljanja dominacije u hrvatskom nogometu, a razbuđena Rijeka traži trofej koji bi sezonu učinio uspješnom. Iz te perspektive se čini da postoje svi potrebni sastojci recepta za nogometnu poslasticu.