RIJEKA »U 91. minuti Milan-Krlja Radović krenuo je sam u »Trepčin« šesnaesterac, prišao vrataru Mutibariću… Svi smo već na granici nervnog sloma vikali: »Pucaj! Gol! Gol!«, a sve je na terenu djelovalo kao magični slow-motion, sve je teklo tako bezdušno sporo, dok se napokon cijelo gledalište nije prolomilo od unisonog kliktaja radosti. Konačno se ostvarila naša žarka želja: »Važ je naš!«…«, napisao je Mišo Cvijanović, jedan od prerano otišlih bardova riječkog sportskog novinarstva, u svojem prisjećanju na finale Kupa odigrano na beogradskoj Marakani.

Tog, za riječki nogomet povijesnog, 24. lipnja 1978. godine, Rijeka je pogotkom Milana Radovića svladala Trepču iz Kosovske Mitrovice.

Tog dana osvojen je prvi veliki klupski trofej, a nastao je i navijački poklič koji će se kasnije prometnuti u svojevrsni zaštitni znak svih riječkih kupova. Važ je naš! Navijači su kliktali posljednjih dana lipnja 1978. godine na dočeku ispred hotela Bonavia, ali i još osam puta nakon toga. Rijeka će sutra na Opus Areni igrati svoj 14. finale nacionalnog kupa, 11. otkad je HNL-a, te doći u priliku osvojiti deseti, jubilarni trofej. Osmi otkad nastupa u kup-natjecanju pod ingerencijom HNS-a.

Pobjednici Kupa na Trsatu 1978. godine

Godinu dana nakon što je legendarni kapetan Zvjezdan Radin u Beogradu podigao prvi trofej, Rijeka je stigla i do svojega drugog Kupa Jugoslavije. Ovoga puta nakon dvije utakmice budući da je suparnik bio beogradski Partizan. Prva utakmica na Kantridi završila je 2:1, a uzvrat odigran na stadionu JNA završio je 0:0. Zanimljivo je da je Rijeka u polufinalu svladala Crvenu zvezdu u Beogradu, a godinu dana ranije u četvrtfinalu Hajduk u Splitu.

Izgubljena finala

Rijeka je treći i posljednji finale Kupa Jugoslavije igrala 1987. godine u Beogradu. Hajduk je slavio nakon jedanaesteraca (9:8-11m, 1:1). Bijeli su izgubili svoj prvi finale Kupa, a mnogi navijači Rijeke su i dan danas uvjereni da su tu utakmicu usmjerile odluke beogradskog suca Zorana Petrovića. Nogometna Rijeka do 1999. godine nije tako gorko plakala nad jednim porazom. Iz gorčine nastale nakon tog finala, rodio se snažan navijački pokret pod okriljem tek formirane Armade, ali i dodatno naglasio rivalstvo s Hajdukom.

»Štorija« o 11 riječkih finala Kupova Hrvatske počela je 1994. godine. Rijeka i Croatia igrale su dvije utakmice. I opet se pričalo o sucima. Rijeka je izgubila u Maksimiru 0:2, a na Kantridi je pobijedila s nedovoljnih 1:0. Pokojni Dubravko Pavličić u uvodnim minutama utakmice »zapalio« je Kantridu kao rijetko kada.

Nažalost, sve je imalo i snažnu političku konotaciju. Ulice oko kultnog riječkog stadiona nakon finala su se pretvorile u bojište. Baš kao i nakon finala 1987. godine, navijače Rijeke teško će netko razuvjeriti da Bijeli jednostavno nisu bili unaprijed osuđeni na poraz.

Satisfakcija navijačima za dva traumatična finala stigla je 2005. i 2006. godine. Rijeka je konačno u svoje trofejne vitrine pospremila Rabuzinovo sunce. Navijači Rijeke su nakon 37 godina ponovo dobili priliku povikati: Važ je naš! I to usred Poljuda! Na Kantridi je bilo 2:1, a u uzvratu je Rijeka svladala Hajduk 1:0.

Godinu dana kasnije, Riječani su obranili naslov osvajača, doduše, u specifičnim okolnostima. Prva utakmica protiv Varteksa na Kantridi završila je 4:0. Sve je slutilo na rutinsko odrađivanje posla u uzvratu, a umalo se pretvorilo u tragediju epskih razmjera. Rijeka je izgubila 1:5 i osvojila Kup zahvaljujući golu u gostima. I to baš Varaždinca – Davora Vugrinca.

Miškovićeva era

Privatizacija kluba 2012. godine, ulazak kapitala Gabrielea Volpija u klub, odnosno vodstvo predsjednika Damira Miškovića u razmaku od 2013. do 2026. godine, prometnule su Rijeku u gotovo pa neizbježnog sudionika finala Kupa. Preciznije, u tom najtrofejnijem periodu u povijesti kluba, Bijeli su izborili čak osam finala, izgubili su samo dva, a jedan tek trebaju odigrati.

Godine 2014. Riječani su dobili dvostruki sudar protiv Dinama. Slavili su u Maksimiru 1:0 pa sve potvrdili na Kantridi (2:0). Bio je to prvi riječki trofej u Miškovićevoj eri. Tri godine kasnije stigao je novi trofej. Ovoga puta kao dio duple krune. Rijeka je nakon osvajanja svoje prve titule državnoga prvaka otputovala u Varaždin na finale Kupa protiv Dinama (3:1) i još jednom pokazala da je te sezone jednostavno bila – najbolja.

Godine 2019. Bijeli su još jednom stigli do Rabuzinovog sunca preko Modrih. Ovoga puta u pulskom finalu (3:1). Godinu dana kasnije, treći put u povijesti obranili su naslov, ali pobjedom nad Lokomotivom u Šibeniku (1:0).

Godine 2022. i 2024. pamte se po dva izgubljena finala. Prvo od Hajduka u Splitu (1:3), a onda od Dinama u dvjema utakmicama. U Maksimiru je završilo 0:0, a na Rujevici 1:3. Deveti Kup osvojen je baš kao i 2017. godine, netom nakon što se na Kvarneru proslavila titulu prvaka.

Rijeka je u dvije utakmice bila bolja od Slaven Belupa (1:1 u Koprivnici, 2:1 na Rujevici). Dinamo će u srijedu zaigrati svoj 25. finale Kupa Hrvatske, 17 puta je bio uspješan. Rijeka u 11. finalu traži osmi trofej. Samo jedan više ima Hajduk…