RIJEKA Josip Rumac imao je prvi dan odmora na premijernom Giru d’Italia. Iza bicikliste iz Poljana devet je etapa i prevezenih 1.440 kilometara, a slijedi ih još 12 etapa, među kojima su i dva kronometra, ali i dvije etape označene s pet zvjezdica, uspon na Passo Stelvio, gdje je u nedjelju padao snijeg… Prvi dan odmora na Giru Rumac je dočekao u Vastu, na obali Jadrana.

– Samo proteklog tjedna, ne računajući prve dvije etape, napravio sam 1.271 kilometar s 20.000 metara uspona, dok sam na biciklu proveo 34 sata, što je stvarno puno. Tu treba dodati transfere od sat i pol do dva sata prije i tri do četiri sata poslije etape. Na biciklu si pet, šest sati dnevno, tako da sve to traje od sedam ujutro do deset sati navečer, kada je kasna večera. Dan je jako dugačak – kaže Josip Rumac.

Život profesionalnog biciklista. Umoran si prije etape od prethodnih dana, a čeka te 200 novih kilometara, usponi…
– Ne smiješ razmišljati o umoru i oporavku, koliko je teško. Moraš uvijek biti pozitiva. Puno su 23 dana u komadu za utrku, uz dva dana odmora. Napravili smo već 1.440 kilometara, ali ima tu još kilometara prije etape za zagrijavanje, ali i poslije. Sat je tada već ugašen… No, uz vrhunske fizioterapeute i mehaničare sve je lakše.

Ručak na biciklu

Kada su etape dugačke, biciklisti neće stati negdje uz cestu i – ručati. To će obaviti za vrijeme vožnje. Zato i doručak mora biti kvalitetan, kao nekada.

– Ruča se na biciklu, za vrijeme utrke, hranimo se proteinskim pločicama. Doručak je najčešće riža na bijelo i omlet uz malo marmelade. Zna biti i zobenih pahuljica pa musli s bananom. Dnevna potrošnja kalorija je između tri i tri i pol tisuće, kada napraviš 200 kilometara uz 3-4 tisuće metara uspona u nadmorskoj visini… Eto, srušili smo i rekord Gira po brzini etape, 51,3 kilometara na sat. Brzine su stvarno velike.

U svakom slučaju, vozio sam puno utrka, u Kini dvaput po 14 dana, deset u Maroku, imam iskustva s time. Sve ovo sam očekivao, jedino nisam očekivao tako dugačke transfere. Na Touru of Croatia ili CRO Raceu vozači i članovi momčadi bunili su se zbog transfera od 45 minuta prije ili dva, tri sata poslije. Ali to je pet, šest dana. Ovdje je tako stalno 21 dan. Dolaziš u hotel tek oko 20 sati, tek onda slijede masaže. Na jednog fizioterapeuta dolaze dva vozača pa to potraje sat i pol. Spavanje? Od 23 do 7 ujutro.

U 9 ujutro imao je test na COVID-19, četvrti put od dolaska na Siciliju uoči prve etape, a prošao je i četiri doping kontrole.

– Došli su nam u sedam sati ujutro. Uvijek neka iznenađenja…

Piancavallo

Britanac Simon Yates, pobjednik Vuelte prije dvije godine i ovogodišnje utrke Tirreno – Adriatico, morao je napustiti Giro zbog pozitivnog testa na COVID-19.

– Slučajnost. Talijan Edoardo Affini slomio je prst i morao je ići na operativni zahvat. S obzirom na to da nije mogao ići bez testa na COVID-19, cijela se ekipa odlučila testirati. Yates nije imao simptome, čak je i dobro vozio. Samo tri dana ranije na testu je bio negativan. Nerazriješen slučaj…

Danas je etapa od Lanciana do Tortoreta na obali Jadrana. Još je preostalo 12 etapa do cilja u Milanu. Drugi se tjedan zaključuje kronometrom i usponom na Piancavallo. Ako ne bude snijega.

– Ne razmišljaš unaprijed, ideš iz dana u dan, iz etape u etapu. Bolji je oporavak ako što manje misliš o biciklizmu. No, svi jedna čekamo desetu etapu, ali treba se odmoriti. Za vikend dolazimo bliže Hrvatskoj, stižemo u Conegliano, u Udinama imamo dan odmora. Imaš osjećaj da si bliže kući, otkuda, od obitelji, stižu samo riječi podrške.

U ukupnom poretku Rumac je na 88. mjestu s 56:25 minuta zaostatka za liderom, Portugalcem Joaom Almeidom, ali i drugi u svojoj momčadi Androni Giocattoli – Sidermec.

– Zadovoljni smo u momčadi. Od osam etapa, sedam smo bili u bijegu. Postigli smo dobre rezultate, željeli smo te bjegove. Imamo prvog po kilometrima u bjegovima, trećeg po bodovima u bjegovima. Među najmlađim smo momčadima, za većinu nas to je prvi Grand Tour. Svi učimo, ali zadovoljni smo. Svi smo s osmijehom na licu za dan odmora.

U ukupnom poretku prvih 10 vodećih je unutar 1:17 minuta. Sve je otvoreno.

– Nibali je u nedjelju planirao ići na majicu vodećeg, ali brda nisu bila toliko teška, ali bila su dugačka. Vremenski su uvjeti učinili svoje. Vozili smo na pet stupnjeva Celzijusa, po kiši i vjetru. Puno vozača željelo je samo ući u cilj. Svaki kriv ili nepotreban pokušaj mogao je skupo koštati. Opet je pao snijeg na Stelviju, situacija se stalno mijenja. Ta etapa je devet dana… Teško je planirati kako će se stvari odvijati dotad.

Kako prođu ti sati na dva kotača? O čemu se uopće razmišlja?

– Ovisi kakva je etapa. Recimo, u nedjelju je bio dan po brdima, važna je koncentracija. U brdo se ide jako, na nizbrdici još jače. U ravnim etapama ideš 52 kilometra na sat. Autobusi su u toj etapi krenuli pola sata prije nas i skoro smo ih prestigli.

Jučer je dobio društvo, Vladimir Miholjević priključio se karavani. Miholjević je jedan od sportskih direktora Bahrein-McLarena.

– U njegovoj momčadi su dva Slovenca, i kuhar je naš, uvijek malo porazgovaramo. U hotelu smo zajedno s još dvije momčadi. Osam vozača i dvadesetak članova ekipe. Na Giru je svega puno, a premalo spavanja. Slabo smo informirani, razmišlja se samo o biciklizmu. S obzirom na COVID-19 i snijeg koji prijeti, svima je želja da se sve završi u Milanu. Ovo je posljednja utrka sezone, nakon toga slijedi oporavak i priprema za iduću godinu.

Ovo je drugi svijet, puno se može naučiti. Bit će poslije Gira sve puno lakše, za sve će ovo biti velika škola. Meni je drago što opet imamo nekog na Giru, a nadam se da će nas biti na Tour de Franceu i Vuelti. iduće godine među seniore ulazi i Fran Miholjević. Na dobrom je putu, zajedno često treniramo, živimo blizu i to je plus za jednog i drugog.