ZADAR Dominik Livaković bio je jedan od stupova na kojem je Hrvatska izgradila put do bronce na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru. Zadranin na golu Vatrenih od početka turnira momčadi je donosio sigurnost, a tri obrane jedanaesterca Japancima, kao i sjajna reakcija kod penala Brazilca Rodryga, već sada su mu osigurali poseban status u hrvatskoj nogometnoj povijesti.

»Livi, Livi«, skandirala je nacija uživajući u majstorijama čovjeka koji je karijeru počeo u Zadru iz kojeg je 2012. otišao u NK Zagreb, a od 2016. je standardna »jedinica« Dinama. Nakon povlačenja Danijela Subašića prije četiri i pol godine Livaković, koji je nominalno bio treći vratar na SP-u u Rusiji, čvrsto je prigrlio »jedinicu«.

– Igrajući za reprezentaciju živim svoj san. Još kao mali dječak sanjao sam odjenuti dres reprezentacije i zaista sam ponosan da mi se taj san i ostvario. Prije četiri godine u Rusiji bio sam dio te posebne priče. Ovo Svjetsko prvenstvo imao sam drukčiju ulogu nego tada i jednostavno je teško pronaći prave riječi kako izraziti tu sreću i zadovoljstvo.

U konkurenciji za mjesto na golu Vatrenih još su Ivica Ivušić i Ivo Grbić?

– Što se tiče mojih kolega vratara iz reprezentacije, mogu reći samo ono što ponavljamo svi u reprezentaciji, a to je da smo svi jedna velika obitelj i to se zaista osjeti. Na terenu, ali i izvan njega. Tako je i s Ivušićem i Grbićem, koji su veliki profesionalci i velika potpora meni, ali i ostatku ekipe. Zaista je čast i privilegij biti okružen takvim igračima koje posjeduje naša reprezentacija.

Kakva su bila očekivanja prije SP-a?

– Očekivanja od Hrvatske su uvijek velika, barem kod naših navijača i medija. Strani mediji nisu nam davali puno šansi, premda smo bili aktualni viceprvaci. Unatoč svemu, mi smo vjerovali u sebe. Znali smo kakvu kvalitetu posjedujemo i da predvođeni našim kapetanom možemo daleko dogurati. Prije četiri godine dokazali smo svijetu i sami sebi da je u nogometu sve moguće. Uvijek je cilj na velikim natjecanjima proći skupinu, a onda dalje »što bude«. Bili smo ponizni nakon svake utakmice i išli smo korak po korak.

Nakon prve utakmice protiv Maroka javnost je malo sumnjala u uspjeh na SP-u. Kakva je bila reakcija u svlačionici?

– Drago mi je da je Maroko dogurao do završnice prvenstva i tako dokazao da su vrlo neugodna momčad. Prve utakmice na prvenstvu su uvijek teške, a Maroko je dokazao da nije slučajno naša prva utakmica završila bez pogodaka i da svakako ne možemo biti nesretni tim rezultatom. Uvijek je lakše otvoriti velika natjecanja pobjedom i sigurno da bi i javnost i mi bili sretniji s tri boda nakon prvog kola, ali ponavljam, vjerovali smo u sebe i hrabro išli dalje, vjerujući da možemo proći skupinu.

Skupina s Marokom, Kanadom i Belgijom pokazala se dosta zahtjevnom?

– Svaka utakmica je nosila neki svoj teret i svaku smo morali davati 110 posto od sebe. Što se tiče grupne faze, svaka utakmica bila je zahtjevna. Sigurno da smo dobili vjetar u leđa nakon pobjede protiv neugodne Kanade. Belgija je bila odlučujuća utakmica za prolaz dalje i sigurno da je pritisak bio ogroman. Srećom po nas da imamo iskusne igrače, ali isto tako i fantastične mlade igrače, koji su izgledali kao da iza sebe imaju već dva-tri velika natjecanja. Nakon te utakmice sve je nekako bilo lakše. Ostvarili smo taj minimalni cilj, prošli skupinu i pri tome nismo upisali niti jedan poraz.

Šalabahteri

Nokaut faza?

– Utakmice protiv Japana i Brazila pamtit ću cijeli život. Prije četiri godine divio sam se Subašiću koji je bio jedan od naših heroja u Rusiji i nisam mogao niti sanjati da ću imati priliku ponoviti nešto slično. Drago mi je da sam pomogao svojoj reprezentaciji i da smo zajedno uspjeli napraviti novo nogometno čudo. Dobiti Brazil, i to u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, nije nimalo lako. Taj osjećaj, kada je Bruno Petković postigao pogodak za izjednačenje i kada su završili jedanaesterci, neprocjenjivi su.

Izbacivanje Brazila bacilo je naciju u trans. Iako je pobjede teško uspoređivati, riječ je možda i o najvećem uspjehu u povijesti Vatrenih?

– Slaviti protiv Brazila i to na Svjetskom prvenstvu je poseban osjećaj. To je upravo ono što ljudi vole kod nogometa, a to je da favoriti ne pobijede uvijek.

Kako je izgledala priprema za jedanaesterce koji su uvijek realna mogućnost u eliminacijskog fazi?

– Pripremao sam se uz našeg analitičara Marca Rochona, koji mi je pripremio sve što trebam znati o igračima koji obično izvode jedanaesterce. Prije utakmice ponovio sam sve što sam saznao od analitičara i obično napravim neku vrstu »šalabahtera«, koji su mi čuvali fizioterapeuti da mogu na brzinu ponoviti gradivo, ha, ha… Ne postoji škola ili neke posebne vježbe za obranu jedanaesteraca, nego smatram da je potrebno imati neki osjećaj, mirnoću i, jasno, koncentraciju.

Kakav je bio osjećaj obraniti tri od četiri penala Japancima?

– Jednostavno neopisivo… Trebalo mi je nekoliko dana da bih shvatio što sam uspio ostvariti.

Uslijedio je poraz u polufinalu protiv Argentine?

– Što se tiče Argentine, mogu reći da je Argentina bila bolja u toj utakmici i zasluženo slavila, ali do tog prvog pogotka igrali smo odlično i pitanje je kako bi sve završilo da nije bilo jedanaesterca, ali neću ulaziti u kriterij suđenja. O tome smo već puno mogli pročitati nakon prvenstva. Posljednju utakmicu protiv Maroka odigrali smo »pravu« utakmicu i zasluženo došli do bronce. Još i danas mi nije jasno kako Oršić uspije postići takav pogodak, ali dokazao je da je stručnjak za odlučujuće utakmice i za postizanje sjajnih pogodaka. Smatram da su svi, od prvog do zadnjeg, tu utakmicu odigrali odlično i na veselje svih nas, kao i naših navijača, stigli smo do sjajne pobjede i nove medalje.

Fokus na Maroko

Koliko se bilo teško pripremiti za utakmicu za treće mjesto?

– Naravno da poraz uvijek teško padne, pogotovo u polufinalu Svjetskog prvenstva, ali nismo klonuli, već smo se maksimalno fokusirali na Maroko i na utakmicu za treće mjesto. Svi od prvog do zadnjeg htjeli smo tu medalju što smo na kraju i dokazali na terenu. Kada si okružen s toliko profesionalaca u ekipi i kada imaš stožer koji je prošao sve to, sama priprema je odmah puno lakša.

Kako ocjenjujete obrambeni učinak reprezentacije?

– Činjenica da smo primili mali broj pogodaka, uspjeh je ne samo mene i obrambenih igrača, već cijele momčadi. Imamo mlade i talentirane igrače u obrani i mislim da ne trebamo brinuti za budućnost. Nekako smo svi kliknuli i mislim da samo dosta dobro funkcionirali.

Što smatrate presudnim za naš uspjeh na SP-u?

– Neosporno je da posjedujemo kvalitetu i da je naša ekipa, predvođena Lukom Modrićem, puna sjajnih igrača, ali rekao bih da je možda presudna ta neka kemija koja se stvorila između nas. Koju smo imali u Rusiji i koju smo uspjeli ponovno imati i sada.

Očekivanja javnosti od reprezentacije su sve veća i nekad se čini da bi nas samo zlato ispunilo do kraja. Je li to teret igračima?

– Znamo da svi očekuju puno, ali znamo se nositi s pritiskom. Svi smo profesionalci. Vjerujem, kao što je i Luka rekao na dočeku u Zagrebu, da ćemo jednom i mi doći do te toliko željene zlatne medalje.

U Rusiji je Zadar imao četiri (Danijel Subašić, Luka Modrić, Šime Vrsaljko, Livaković), u Kataru tri igrača? Kakav je odnos s Modrićem i Erlićem?

– Izgleda da reprezentacija ne može bez nas Zadrana, ha, ha…. Odnos je poseban. Veže nas ljubav prema Zadru. Kao i u Rusiji, tako smo i ovdje nakon skoro svake utakmice napravili zajedničku fotografiju za uspomenu. Nije mala stvar imati toliko igrača na Svjetskom prvenstvu iz jednog tako »malog« grada.

Doček u Zagrebu i Zadru?

– Ma znali smo da s našim navijačima nema šale i da ćemo ponovo imati spektakularan doček. Još jednom im zahvaljujem od srca za oba dočeka koja ću sigurno pamtiti zauvijek. Stvarno se bojim i pomisliti kako bi izgledao doček ako osvojimo Svjetsko prvenstvo, ha, ha, ha…

Budućnost reprezentacije i očekivanja?

– Idemo korak po korak. Osvježili smo reprezentaciju s nekoliko odličnih mladih igrača i mislim da ćemo u budućnosti biti jednako, ako ne i još bolji nego sada. Nadam se da će nas Luka voditi i dalje i vjerujem da imamo svijetlu budućnost. Prvo su na redu kvalifikacije za EURO, a onda i Final four Lige nacija, gdje ćemo se boriti za novu medalju.