RIJEKA Kada dođe vrijeme za podvlačenje crte ispod ove sezone, učinak Victora Sanchez morat će se analizirati iz dva kuta. Naime, postoji razlika između postignutog na domaćoj i međunarodnoj sceni, s time da se iz toga može naslutiti kako je taj španjolski stručnjak poslagao prioritete. Pri tome u obzir treba uzeti i sustave natjecanja.

Sanchez je u u Konferencijskoj ligi Rijeku odveo do osmine finala, odnosno do drugog dijela ožujka, ostvarivši impresivan domet. Uz malo više sportske sreće mogao je i otići korak dalje, no i ovako se upisao u povijest kluba. S druge strane, učinak od po četiri pobjede i neriješena rezultata te dva poraza pod okriljem Konferencijske lige djeluje više nego solidno.

Kada se zagrebe ispod brojki dojam je dvojak. Uz dužno poštovanje prema svima, gostovanja kod gibraltarskog kluba Lincoln Red Imps (1:1) i Noaha iz Armenije (0:1) ipak su morala ponuditi nešto više. S druge strane, ostali rezultati imaju određenu težinu, s naglaskom na pobjede nad praškom Spartom (1:0) i remi sa Šahtarom (0:0) te dva tjesna ogleda sa Strasbourgom u osmini finala (1:2, 1:1).

Foto S. DONDA/HNK RIJEKA

Uglavnom, proboj do te faze natjecanja stvara sasvim pristojan dojam. Isto se može reći i za SuperSport Hrvatski kup, unatoč glatkom porazu od Dinama u nedavnom finalu odigranom na osječkoj Opus Areni. Pod njegovim stručnim vodstvom Rijeka je na putu do završne bitke za Rabuzinovo sunce eliminirala Maksimir (4:0), Mladost iz Ždralova (4:1), Hajduk (3:2) i Slaven Belupo (2:0). Prema tome, i tu je ostvaren pristojan rezultat.

SuperSport HNL je, pak, sasvim druga priča. Zapravo, kada bi se gledala kompletna povijest samostalnosti hrvatskog klupskog nogometa, Sanchezov učinak s Rijekom u prvenstvu čak je donekle podnošljiv. Međutim, i tu treba lučiti razliku između onoga što je bilo prije i poslije 20. ožujka 2012. godine. Tog je dana, naime, Damir Mišković proslavio 47. rođendan i preuzeo Rijeku koja je time dobila samoodrživi model poslovanja i dugoročnu financijsku stabilnost.

Nova razina

Zatim su počeli stizati trofeji. Od početka razdoblja koje se naziva Miškovićeva era Rijeka je osvojila svoja dva naslova prvaka u povijesti te je u pet navrata podizala Rabuzinovo sunce i jednom pehar namijenjen osvajaču Superkupa. Uz to ne treba smetnuti s uma i još tri plasmana u finale Kupa. Naravno, tu je i redovno sudjelovanje u klupskim natjecanjima pod kapom UEFA-e, začinjeno značajnim pobjedama nad renomiranim europski klubovima.

Ukratko, kroz tih četrnaest godina postavljeni su novi standardi. Za usporedbu je dovoljno podsjetiti na razlog zbog kojeg će Rijeka najvjerojatnije vječno biti klub s najviše odigranih utakmica u prvenstvu Hrvatske, iako su i preostala tri člana Velike četvorke odigrala isti broj sezona, odnosno sve njih.

Razliku čine uspješnost i sustav natjecanja. Naime, u sezoni 1995./96. postojale su dvije Prve lige, a i B koje su u završnici spajane na čudan način. Pet prvoplasiranih klubova A lige i prvak B lige dvokružno su igrali za naslov prvaka. Tih deset kola odradili su Dinamo, Hajduk, Osijek, Zagreb i nekadašnji Varteks te Hrvatski dragovoljac.

Preostalih sedam klubova iz A lige i drugoplasirani iz B lige su, pak, također igrali dvokružno za plasman u najviši stupanj natjecanja iduće sezone. Tamo se našla i Rijeka koja je tada odigrala četrnaest kola, odnosno još uvijek, a vjerojatno i zauvijek aktualne četiri utakmice više od Dinama, Hajduka i Osijeka. Zatim, tu je i sezona 2011./12.

Prije Miškovićevog dolaska u klub Rijeka je opasno visila. Zapravo, nije ni najmanje pretjerano reći da su je milimetri dijelili od ispadanja u drugi rang natjecanja. Tada se naime, liga smanjivala sa šesnaest na dvanaest klubova, što je bio međukorak prema današnjem formatu. Rijeka se nalazila pri dnu, a izvukao ju je bankrot tadašnjeg Varteksa jer to se dogodilo taman prije međusobne utakmice u Varaždinu. Ta tri boda usmjerila su klub prema luci spasa.

Teoretski, da je u tim sezonama Sanchez bio na klupi, njegovih prvenstveni učinak od jedanaest pobjeda, osam neriješenih rezultata i devet poraza čak bi djelovao pristojno. Međutim, kroz proteklih četrnaest godina razina Rijeke je osjetno podignuta u svakom pogledu. Upravo iz tog razloga su i krenula nagađanja da će Španjolac na kraju ove sezone napustiti Rujevicu.

Retrovizor

Kada se pogledaju SHNL ostvarenja trenera u Miškovićevoj eri, Sanchez nije ni blizu najuspješnijima. Jasno je da tu mjesto na vrhu pripada Matjažu Keku čiji povratak na Kvarner sanjaju brojni navijači Rijeke. Iza njega su ostale 122 pobjede, 50 neriješenih rezultata i 29 poraza. Naravno, i trofeji. Povijesna prva dvostruka kruna iz sezone 2016./17. te još jedno Rabuzinovo sunce i Superkup.

Bolji bodovni učinak od Sancheza imalo je još nekoliko trenera. U retrovizoru se najbolje vidi njegov prethodnik Radomir Đalović koji je kao prvi trener Rijeke ostvario četrnaest pobjeda te po devet neriješenih rezultata i poraza. No, donio je i dvostruku krunu na Rujevicu. Iza Željka Sopića je ostala sezona sa dva za dlaku propuštena trofeja i 21 pobjeda, šest remija i sedam poraza.

Sergej Jakirović svojedobno se evakuirao s Kvarnera brže nego ljudi koji žive u blizini aktivnih vulkana. To nije pomoglo njegovoj popularnosti među navijačima Rijeke, ali nitko mu ne može osporiti da je spasio sezonu 2022./23. Tada je za nevjerojatan bijeg sa dna do četvrtog mjesta i plasmana na međunarodnu scenu upisao devet pobjeda, četiri remija i pet poraza. Iduće sezone je svoj skor podebljao sa još četiri pobjede i porazom na Poljudu.

Rabuzinovo sunce su na Rujevicu donosili i Igor Bišćan te Simon Rožman. Obojica su imala i prilično dobar učinak u lovu na domaće bodove. Bišćan je na tom polju bio dosta uspješniji, s dvadeset pobjeda, osam neriješenih rezultata i šest poraza. Iza Rožmana su ostae nešto drugačije brojke, ali on je imao jedno sasvim solidno razdoblje. Na kraju je njegov trenerski opus s Rijekom u SHNL-u zaokružen na 23 pobjede, sedamnaest poraza i devet remija.

Naravno, u proteklih četrnaest godina bilo je i stručnjaka koji su iza sebe ostavili vrlo tanak učinak u prvenstvu. Prema njima ono što je postigao Sanchez izgleda kao epohalno dostignuće. No, u svakom uspješnom klubu, a Rijeka to jest, uspoređuju se najbolji rezultati, odnosno bodovni učinci. Na tom polju Sanchez je u SHNL-u ipak napravio premalo, pogotovo kada se u obzir uzme igrački kadar koji ima na raspolaganju.