Konjički klub Vodičajna

Skladni tandem dresurnog jahanja iz Lukeža: Paula voli jahanje, a Ferrero maženje, lubenice i jagode

Mirna Šumberac

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Ferrero ima 10 godina, došao je iz Španjolske, on je andaluzijski konj. Na natjecanjima je jako staložen i miran, ali voli se praviti važan što je i bitno jer time još bolje pokaže svoje kretnje



Podalje od Rijeke, na Grobniku, točnije u Lukežima, djeluje Konjički klub Vodičajna osnovan 1994. godine. Ovaj klub, koji je tema današnje priče, već deset godina provodi terapijsko jahanje te radi na edukaciji članova i poboljšavanju tehničkih uvjeta za provođenje terapijskog jahanja. Također, uključen je i u sportska dresurna natjecanja za osobe s invaliditetom.


U idiličnoj atmosferi šume i velike livade usred nje, smjestila se staja i ostali popratni objekti. Pogled na konje koji trčkaraju tratinom i doček jednog veselog i prijateljski nastrojenog magarca natjerat će svakog da se zaljubi u ovo divno, arkadijsko mjesto. Ispred nas je dočekala sugovornica i glavna akterica današnje priče – jahačica Paula Polić sa svojim ljubimcem i partnerom, konjem Ferrerom.


S Paulom smo razgovarali o jahanju, treninzima, njezinim uspjesima i naravno, Ferreru.




– Jahanjem se bavim 10 godina. Dok sam bila još mala, mama i tata vodili su me na šetnje s ponijima, to mi se jako svidjelo pa sam se krenula baviti sportskim jahanjem, a disciplina kojom se danas bavim je dresurno jahanje. Počela sam kod Damira Maršanića u Vodičajni, priča nam Paula, pojašnjavajući da je dresurno jahanje olimpijska disciplina koja zahtijeva potpuni sklad između konja i jahačice ili jahača te služi kao osnova treninga svim drugim jahačkim disciplinama.


Ljubitelj lubenice i jagoda


Naime, unutar ove discipline isprepleću se sport i umjetnost. Jahačica i konj izvode prijelaze između hoda, kasa i galopa te na višem nivou izvode kompliciranije figure Visoke škole. Glavno upravljačko tijelo na međunarodnoj i nacionalnoj razini je Fédération Équestre Internationale – FEI (Svjetska konjička organizacija) koje određuje pravila natjecanja te brine za dobrobit konja koji se u ovoj disciplini natječu, a dobrobit konja nikad ne smije biti podređena utjecaju natjecateljskih ili trgovačkih interesa.


Strogi »dress code«

Oprema natjecatelja i konja od velike je važnosti u ovoj disciplini jahanja, a nepoštovanje »dress codea« za posljedicu može imati isključenje iz natjecanja. Oprema jahača u dresurnom jahanju strogo je propisana prema težini utakmica u kojima natjecatelji i konji sudjeluju. Natjecateljski sako je obavezan i može biti crni, plavi ili druge tamne boje, sukladno internacionalnoj HSV (nijansa, čistoća, vrijednost) skali boja. U utakmicama kategorije M i više dopušten je i dresurni frak crne, plave ili tamne boje sukladno prije navedenoj skali.
Jahaču hlače i košulja moraju biti bijele ili bjeličaste boje. Čizme jahača moraju biti crne ili u boji sakoa, a plastron i kravata bijele ili bjeličaste boje. Što se tiče pokrivala za glavu, jahačima se preporučuje polucilindar crne boje ili u boji sakoa ili fraka, dok natjecatelji mlađi od 18 godina moraju imati zaštitnu kacigu, a oni mlađi od 16 godina i zaštitni prsluk.
Uporaba mamuza i dresurnog biča dopuštena je u nižim kategorijama, dok je u onim višim uporaba dresurnog biča dozvoljena samo u zagrijavalištu, a mamuze su obavezne te moraju imati gladak rub i biti usmjerene prema dolje. U službenim uniformama nastupaju pripadnici vojnih i političkih postrojbi.
Konjska oprema mora biti u skladu s propisima koji se nalaze u Pravilniku natjecanja u dresurnom jahanju. Na utakmicama niže kategorije dopuštena je uporaba podsedlica bijele, bjeličaste, crne ili tamnoplave boje te sportsko sedlo. U utakmicama više kategorije dopušta se uporaba podsedlica bijele ili bjeličaste boje te se preporučuje dresurno sedlo, koje je na utakmicama gdje se jašu testovi Svjetske konjičke federacije obavezno. Pravilnikom su popisani i tipovi uzdi i žvala.

Kako bi se uvidjela zahtjevnost i kompliciranost ovog sportskog umijeća, potrebno je pročitati nekoliko odlomaka Pravilnika natjecanja u dresurnom jahanju Hrvatskog konjičkog saveza koji na četrdesetak stranica iznosi sva pravila i finese koja mora znati profesionalni jahač, a dotiču se same brige prema konju, pravila ponašanja, opisa svake kategorije natjecanja, ocjenjivanja, konjičke opreme i dr. Sudeći po svemu rečenom, veoma je to zahtjevna disciplina koja iziskuje puno od jahača.


Paula Polić
Foto Roni Brmalj


A drugi dio ovog dobro uigranog para čini konj Ferrero.
– Ferrero ima 10 godina, došao je iz Španjolske, on je andaluzijski konj. Kupila sam ga na farmi Haber u Rovinju. Na natjecanjima je jako staložen i miran, ali voli se praviti važan što je i bitno jer time još bolje pokaže svoje kretnje. Jako je poslušan i voli se maziti. Voli jesti svašta, a posebno lubenicu i jagode.


S konjem se treba puno družiti kroz četkanje i ostalo. Ferrero naviše voli provoditi jutra s ostalim konjima u ispustu i često ima tretmane masaže kao i svi sportaši, kako bi mu se time opustili mišići nakon napornih treninga. Prije Ferrera sam trenirala i s drugim konjima, govori Paula, napominmjući da trenira čak šest puta tjedno.


Online trenerica


– Prvo što učinim je da očetkam i očistim konja te se malo pomazimo. To traje jedno pola sata do četrdeset minuta. Treniramo 45 minuta do sat vremena te ga nakon toga, ako je jako toplo, okupam i prošetam i onda se još malo družimo. Trenutno treniram s trenericom iz Belgije Carin Baton preko Skypea, najčešće dva puta tjedno.


Ona me prati preko kamere, imam senzor na sebi te me ona tako gleda i kontrolira. Ono što je ključno u ovoj disciplini je povjerenje između konja i jahača, bez toga nema rezultata. Svaki jahač ima specifičnu posturu i način na koji komunicira s konjem, objašnjava Paula.


– Ne drže svi isto ruke i noge na isti način. Malo je komplicirano. Uzor mi je jedna jahačica iz Danske, Cathrine Dufour. Najviše volim njezin stil jahanja, uvijek je drugačija i to mi se sviđa, ističe Paula, učenica Salezijanske gimnazije u Rijeci kojoj je među bližim planovima i odlazak na Europsko natjecanje.


– Na natjecanju ima 3 do 5 sudaca i oni ocjenjuju elemente s ocjenama od 1 do 10. Jahač koji ima najveći postotak je pobjednik. Suci ocjenjuju ispravnost neke vježbe, kakav je sklad jahača i konja, kako se konj kreće i drugo. Svakom se elementu (primjerice bočna kretanja, primanje plećke, leteće promjene galopa) ocjenjuje ispravnost, a od ocjena se izvuče postotak. Postoji puno kategorija od najnižih do najviših. Najteži je Grand Prix koji je za seniore, mi smo sad na M kategoriji što je negdje u sredini, objasnila nam je Paula.


– Natječem se za KK Vodičajna, a od prošle godine smo postali i članovi reprezentacije, govori nam mlada sugovornica koja se u Hrvatskoj natječe na Prvenstvu Hrvatske za mlade jahače koje traje dva dana, te na Croatia Cupu koji se proteže kroz nekoliko krugova.


Ništa bez podrške


Na oba je natjecanja osvojila zavidne rezultate te se pokazala kao perspektivna jahačica koju čekaju veliki uspjesi. Posljednja natjecanja koje je Paula imala bilo je ono na Croatia Cupu i Prvenstvu Hrvatske za mlade jahače. U 1. kolu Croatia Cupa održanog u lipnju osvojila je dvije pobjede sa 64 posto, 34 posto i 65,92 posto, s time da je s prvim postotkom s Ferrerom ostvarila najvišu D-4 licencu. Sredinom srpnja održano je 3. kolo u kojem je pobijedila s više od 63 posto.


Natjecanja

Na stranicama Hrvatskog konjičkog saveza piše kako se na nacionalnim natjecanjima održavaju utakmice kategorija: E, A, Utakmica za mlade konje L, LM, M, Prix St.-Georg, Intermediare I, Intermediare II, Grand Prix, Grand Prix Special, a samo se Prix St.-Georg, Intermediare I, Intermediare II, Grand Prix, Grand Prix Special održavaju na međunarodnim natjecanjima. U kratkoj dresurnoj areni (dimenzija 20×40 m) održavaju se utakmice E i A kategorije dok se ostale utakmice ostalih kategorija održavaju u dugoj dresurnoj areni (20×60 m). Postoje utakmice u obaveznim i slobodnim programima. Zadane dresurne radnje i figure povezane zadanim vrstama i smjerovima kretanja natjecateljskog para sadržane su u obaveznom programu, a slobodni program je izvedba uz glazbu u kojem su radnje i vrste kretanja za svaku kategoriju zadane, dok izbor glazbe i koreografija pripadaju jahaču. Utakmice sa slobodnim programom održavaju se u kategoriji L i svim višim kategorijama te se u pravilu odvijaju nakon održanih utakmica s obaveznim programom.

Prvenstvo Hrvatske za mlade jahače na hipodromu u Zagrebu održano je krajem srpnja te je tamo Paula u prvom danu osvojila 65 posto i drugo mjesto te idući dan u freestyle programu uz glazbu 66,31 posto i isto tako drugo mjesto.


– Godine 2018. i 2019. pobijedili smo na državnom natjecanju, a ove godine smo bili drugi. Također smo na Croatia Cupu 2018. i 2019. godine bili prvi. Finale Croatia Cupa trebalo bi se održati za mjesec dana, no ne znamo hoće li. Također, prošle godine smo predstavljali Hrvatsku na Balkanijadi u Lipici.
Balkanijada ili Balkansko prvenstvo u dresurnom jahanju natjecanje je najviše kategorije FEI te ima međunarodni značaj, na njemu se održavaju utakmice s obaveznim programima i slobodnim programom u kategoriji djece, juniora, mladih jahača i seniora, kako u pojedinačnoj konkurenciji, tako i u ekipnoj konkurenciji, upoznaje nas Paula s »abecedom« konjičkog sporta te ističe i njegove mane.


– Jahanje je dosta skup sport, ovdje nema baš puno trenera te nije razvijeno u našoj zemlji. Ipak nije isto kad te trenerica trenira uživo ili putem interneta. Imam veliku podršku obitelji i prijatelja, pogotovo obitelji. Oni me stalno moraju voziti, a tu je isto i oprema i konj. Ovakvo jahanje aktualnije je u Zagrebu nego tu kod nas. U budućnosti bih se nastavila baviti jahanjem, željela bih, primjerice, postati trenerica, no ne bih se zadržala samo na tome, želim još toga – kazala je Paula i za kraj, prije no što se vratila svom Ferreru, svima je preporučila ono u čemu i sama uživa – jahanje.