OPATIJA, LOVRAN, MATULJI – Mjesečno davanje za struju i plin poraslo mi je za 30.000 kuna, odnosno s 25.000 na 55.000 kuna. Ne znam kako ćemo na kraj izaći s takvim troškovima izvan turističke sezone. Da bih podmirio toliko uvećani trošak za struju i plin, moj promet bi se trebao povećati za 200.000 kuna. Drugim riječima, poslovanje s takvim troškovima, pa čak i u najjačoj hrvatskoj, turističkoj industriji, je neodrživo, riječi su to jednog malog hotelijera s Opatijske rivijere, svjesnog da će odmah po završetku turističke sezone njegovo poslovanje biti znatno otežano.

Ista roba, druga cijena

Međutim, postoje i oni na čije poslovanje dolasci turista na našu obalu nemaju direktan utjecaj pa su se tako već sada našli u problemima zbog trostruko većih iznosa računa za potrošnju energije. Među njima je i Daniela Mohorovičić iz frizerskog salona »D studio« u Jušićima.

– Povećanje troškova privrednicima Vladin je adut za socijalni mir. Mislim da se previše lopovluka događa na teret nas poduzetnika i obrtnika. Skuplje plaćamo struju, naplatili su nam kante za otpad, a navodno su financirane sredstvima EU-a. Imam osjećaj kao da su samo nas opteretili zbog ove svjetske recesije. Sada moramo gledati gdje i na koji način smanjiti troškove, reducirati potrošnju… U svom salonu nemam koga otpusti jer radim sama, ali na drugim mjestima, prvo će stradati ljudi. Ako poduzetnik ne može podmiriti troškove, prvo što će morati napraviti je dati otkaz svom djelatniku. Mislim da se vodi nepoštena utakmica. Moj kućni račun za struju ovog mjeseca za 196 kilovata došao je oko 190 kuna, a onaj koji sam dobila na ime tvrtke za potrošenih 212 kilovata iznosi je 543 kune.

Ne mogu razumjeti kako ista roba može imati takvu razliku u cijeni. Još u travnju kilovat struje u firmi me je došao 1,3 kune, a sada za srpanj kilovat su mi naplatili 2,56 kune. Svjesna sam da i država mora od nečega živjeti, ali bilo bi poštenije da su umjesto podizanja cijena nama poduzetnicima, rekli da izdvajamo 100 kuna u ime solidarnosti. Bilo bi nam lakše prihvatiti takvu situaciju, ovako se osjećamo prevareni. Ne čudi me da je ministar Marić odlučio otići. Ovakva politika će mnogima ugroziti poslovanje, mnogi će morati otpustiti zaposlenika. Nitko danas ne želi više raditi za 4.000 kuna, a nas poduzetnike takva plaća košta 7.000 kuna. Smeta mi što je struja u mojoj kući na katu po jednoj cijeni, a u salonu drugoj. Slažem se da ima onih koji su se obogatili, kojima činjenica plaćaju li struju 200 ili 500 kuna ne igra veliku ulogu, ali najveći dio nas ipak samo uspije zaraditi za kruh. Ponašaju se kao da smo bogatuni, a samo treba proći po gradu i vidjeti čiju su to poslovni prostori u mramoru i staklu, rekla je Mohorovičić.

Začarani krug

Začarani krug poskupljenja svakom poslodavcu završio je povećanjem cijena njegovog konačnog proizvoda ili usluge. To se dogodilo i u Drvnom centru »Krin« u Jurdanima. Osim što im je račun za struju dvostruko skuplji, isto toliko povećao im se i najam prostora u kojem rade. Na sve je još, kaže djelatnica Danijela Maljevac Kućel, simbolično poskupjela i pretplata za telefone i mobitele.

– Sve je bačeno na leđa nas poduzetnika i zato se s pravom bojimo ove zime. Osjećam da smo prepušteni sami sebi, pa čak i onda kada tražimo savjet u poreznoj upravi. Do informacija se izuzetno teško dolazi. Sada još čekamo račun za vodu i smeće, nadamo se da bar to nije poskupjelo, iako vjerujem da će se i to uskoro dogoditi. Poskupjela nam je i nabava robe. Robu smo uvozili iz Ukrajine i Rusije, tako da je s početkom rata dobava bila izuzetno teška, a sada su i cijene te robe izuzetno porasle pa smo se okrenuli i nekim europskim tržištima. Primjećujemo da se sada situacija smiruje, da cijene ipak nešto sporije rastu, a još prije nekoliko mjeseci svaki kamion koji nam je stigao s robom bio je po novoj cijeni. Nažalost, ništa puno ne očekujem od naše vlasti, oni će napraviti ionako što sami zamisle, ne pita se tu ljude i narod, rekla je Maljevac Kućel.