Dok je kampiralište bilo neugledna ledina, nikoga nije bilo briga. Danas kada je broj noćenja blizu 50.000, odjednom se više ne želi obrtu vlasnika koji živi, radi i plaća obveze u Omišlju, produžiti ugovor, a u Glasniku spominju interes velikih kamping kuća
Napominjem da sam pred 15 dana pozvan na jedan neugodan razgovor s poznatim krčkim poduzetnikom (nije iz Omišlja) u društvu »poznatog i jakog« krčkog odvjetnika, gdje sam »prijateljski« upozoren da napustim kampiralište. Gospođa načelnica i novinar spominju da sam se obratio hrvatskim institucijama, te pitam: kome sam se trebao obratiti kada mi se ugrožava egzistencija. Duboko vjerujem u hrvatske institucije i dalje ću se njima obraćati. Izgleda da je uspješan mali obrtnik »persona non grata«, dok su u medijima glavne zvijezde famozne predstečajne nagodbe gdje se milijuni opraštaju »velikim« poduzetnicima.
UO PUŠĆA spreman je otvoriti kamp i spasiti sezonu pod uvjetom da Općina Omišalj obustavi ovrhu i da se spor riješi mirnim putem. Provođenjem ovrhe kamp će se zatvoriti, sezona će propasti, Općina i država izgubiti prihode, 25 djelatnika ostat će bez posla, a ugled će biti nepovratno izgubljen. Izgledno je da se nakon toga kamp neće otvoriti idućih nekoliko godina. Dok je kampiralište bilo neugledna ledina s nikakvim minimalnim standardima i dok se mali obrt Zrinoslava Huljića trudio da, poboljšavajući uvjete, poveća broj gostiju i noćenja uz uredno podmirenje svih obveza, nikoga nije bilo briga što se tamo radi. Danas kada se broj noćenja približio brojci od 50.000 godišnje, odjednom Općina Omišalj više ne želi obrtu vlasnika koji od djetinjstva živi i radi u Omišlju i uredno plaća svoje obveze, ponuditi produženje ugovora kako to predviđa i Zakon. Općini Omišalj nepodobni su baš njeni stanovnici.
Pitam se da li za načelnicu Općine i vijećnike važi taj Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ili se zakoni provode selektivno ili se teren priprema za neke »veće« krčke igrače. Citiram dio članka iz Glasnika Općine Omišalj br. 97 (str. 7): »Kako ističu u Općini, dobra vijest da zainteresiranih za takav oblik zakupa (»kampa«) ima, a među nekolicinom zainteresiranih su i neke velike kamping kuće s otoka Krka, ali i izvan njega«. Zar ta izjava ne miriše na namještanje natječaja uz prethodno oduzimanje prava postojećem zakupniku, obrtniku (koji nije »velika« kamping kuća) na produženje ugovora.
Utjecaj na sud
U članku Roberta Franka napada se jednog od moja tri odvjetnika, koji mi u okviru zakona pomaže da zaštitim svoja prava, što je dopušteno i legitimno. Iako svaki čovjek, kao i najgori ubojice i kriminalci, imaju pravo na poštenu obranu, meni se to osporava te se u članku blati odvjetnik koji brani moje interese te ujedno i interese RH. Zašto općinska načelnica nije spomenula i drugog odvjetnika iz Rijeke (Zoran Vukić) s kojim smo kod nje bili na više sastanaka prije isteka ugovora. Napominjem da nikada nismo dobili niti jedan zapisnik s tih sastanaka održanih u službenim prostorijama Općine, da bi mogli potvrditi o čemu se razgovaralo i koji su zaključci tada doneseni. Zamislite paradoksa, u novinskom članku napada se odvjetnika jer se obratio DORH-u! Kome se treba obratiti odvjetnik kada je u saznanju tako važnih činjenica? Da li ih možda prešutjeti? Pa zar to nije dužnost svakog građanina, a pogotovo odvjetnika i novinara, ali još više i općinskih načelnika koji su prisegnuli da će štititi interese RH. Novinar i načelnica putem javnog medija ne samo da su me unaprijed osudili, već pokušavaju utjecati na tužiteljstvo i sud putem medija. Na kraju da sažmem bit spora oko kampirališta: Zrinoslav Huljić želi: produžiti ugovor sukladno zakonu, nastaviti raditi, zaposliti ljude, prehraniti obitelj, sačuvati obrt i biti uspješan. A Općina Omišalj želi:
iseliti, zatvoriti kampiralište ove godine, otpustiti ljude, uništiti jedan omišaljski obrt, oštetiti općinski i državni proračun i pripremiti natječaj za »neke velike kamping kuće s otoka Krka«. Postavlja se pitanje tko će i da li će snositi odgovornost za štetu koja će tim nepromišljenim činom nastati. Dužnost je općine i državne administracije da mene kao neuku i slabiju stranu poduči i uputi, a ne da unaprijed osudi.
Završit ću riječima fra Serafina Sabola iz intervjua objavljenog u Novom listu istog dana (19.04.2015.) kada i članak Roberta Franka: »Uvijek kažem da nije problem pronaći negativno, ali ako nam je smisao da tražimo negativno, onda ne idemo naprijed« – poručuje Zrinoslav Huljić.