Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel poslao nam je otvoreno pismo u kojem se osvrnuo na sve češći govor mržnje koji se može pronaći u komentarima ispod tekstova na postalu Novog lista.

U Rijeci živim cijeli život. „Kruh, mlijeko i Novi list“ dio su mog života jednako kao i mnogih Riječana starijih od 50 godina. Oni nešto mlađi s vremenom su možda gubili tu naviku, ali su s pojavom portala Novog lista mogli usvojiti (i mnogi vjerojatno jesu) novu krilaticu koja bi se mogla formulirati kao:  kava, cigareta i portal Novog lista.

No, u proteklo vrijeme, nostalgiju prema staroj krilatici i ponos prema novini koja obilježava našu svakodnevicu, često zamjenjuje osjećaj srama. Dan mi započinje čitanjem portala Novog lista i sramim se onoga što vidim jer portal je, nažalost, postao platforma za iživljavanje svih onih frustriranih anonimnih kukavica kojima šutke dopuštate da od Novog lista čine nakazu, a ne portal koji donosi informacije. Govorim, dakako, o anonimnim komentatorima koji se pojavljuju pod pojedinim tekstovima i pišu gnjusno grube riječi o ljudima, o našem gradu, pa i o vama kao medijskoj kući.

Sramim se toga u ime svih Riječanki i Riječana koji su, primjerice, devedesetih godina obranili  Novi list skupljajući potpise potpore Novom listu kada je prijetila opasnost da se, poreznim smicalicama tadašnje vlasti, Novi list ugasi. Ovo što danas dopuštate vašim anonimnim komentatorima u meni izaziva sram i u ime svih onih Riječanki i Riječana koji su davno pokazali što misle o uvođenju alternativnih novina i s koliko ponosa su spremni svoje povjerenje dati samo Novom listu.

A sramim se i u ime novinara i fotoreportera Novog lista koji svoje radne dane provode prikupljajući informacije i pišući vijesti jer njihov trud postaje uzaludan i nebitan budući da je svakoga dana izložen u pljuvačnici zvanoj portal Novog lista, ponuđen vulgarnim psovačima koji ne konzumiraju vijesti nego od njih prave grude blata i pod njima se tim blatom gađaju.

Portal Novog lista postao je, u komentarima pod tekstovima, okupljalište najgoreg ljudskog šljama. Pozivam vas da izdvojite malo vremena i  pročitate što sve piše pod pojedinim člancima. To je portal vaše novine, a ne neko izdvojeno mjesto s kojim tobože nemate nikakve veze. Ako vam se ne sledi krv u žilama kad pročitate pojedine komentare, onda zaista najbolje da odete do ogledala i priznate si – to smo mi. Jer ako to dopuštate, ako vas to ne smeta, a događa se na zidu vaše kuće, onda vam se vjerojatno sviđa i onda sve te poruke predstavljaju i vas same.

Ako po ičemu, Rijeka je oduvijek bila poznata po toleranciji i otvorenosti, a riječki mediji po odgovornosti i profesionalnosti. No, dopuštanjem ovakvih riječi na zidu svoje kuće, portal Novog lista pokazuje da zapravo njeguje sasvim druge vrijednosti – uskogrudnost, uvrede po nacionalnoj osnovi,  verbalno nasilje i agresiju.

Demokratska sloboda pisane i izgovorene riječi nije ovo što ste dopustili na vašem portalu. Ako mislite da jest, potpuno ste u krivu.

Ja nemam ništa protiv slobode govora kojom će se izraziti neslaganje s nekim političkim stavom ili idejom, slobode kojom će se pisati i govoriti o postupanju bilo koje osobe na javnoj funkciji i nemam ništa protiv stavova izraženih u nekom umjetničkom djelu ili o nekom umjetničkom djelu, ali sve navedeno treba i može biti izraženo bez mržnje ili prijetnji.

Mnogi mediji su, suočeni s govorom mržnje u komentarima pod člancima, odlučili uvesti određene restrikcije pa su tako, primjerice, uveli registraciju preko društvenih mreža kojom većina korisnika komentare ipak piše pod svojim imenom i prezimenom pa su ti komentari bar malo odmjereniji. Neki su mediji shvatili da, nažalost, ni to nije dovoljno da bi se raskužio prostor pa su odlučili u cijelosti dokinuti mogućnost komentiranja, a neki su se potrudili angažirati osobe koje moderiraju komentare i paze da se izuzetno grube, uvredljive i slične poruke uopće ne objavljuju.

Nasuprot svemu tome, Novi list je širom otvorio vrata najvulgarnijim riječima i najagresivnijim anonimnim osobama, pokazujući time da ne osjeća ni najmanju odgovornost spram svojeg utjecaja na društvenu zajednicu u cjelini, da podupire i odobrava najcrnje poruke kakve ljudski um može  pretočiti u riječi i, konačno, pokazuje da svoje stvarne čitatelje nimalo ne poštuje jer im svakodnevno servira sve te otrovne riječi.

Moć riječi je velika.  To bi trebali znati svi oni koji se iz dana u dan bave upravo riječima, dakle i urednici i novinari bilo koje medijske kuće. Riječi utječu na naša mišljenja, mišljenja utječu na naša djela, a djela utječu na naše međusobne odnose.  Koji i koliki dio odgovornosti će na sebe preuzeti Novi list ako u našem gradu netko nekoga na ulici  „napadne iz mraka“, ako netko počne na bilo koji način naše sugrađane doista „protjerivati odakle su došli“? Koji i koliki dio odgovornosti će na sebe preuzeti Novi list ako se i u našem gradu počne događati ono što nikada nije – ako se počnu brojati krvna zrnca?

Pokušat ću ovo o čemu vam pišem ilustrirati jednom analogijom u nadi da ćete me bolje razumjeti.

Naš grad je dio stvarnog svijeta i, u opipljivom posve materijalnom smislu, čine ga ulice, trgovi, zgrade, neboderi. Vaš medij je, među ostalim, dio ništa manje stvarnog internetskog svijeta, onog u  koji ogroman broj ljudi ulazi i u njemu boravi svakoga dana. U tom svijetu vaš je portal vaša zgrada.

Kako biste reagirali kada bi Grad Rijeka dopustio da na trgovima u centru grada ili na fasadama gradskih zgrada stoje natpisi poput ovih:

Govnari ustaški,  bolesnici nedojebani!  Pročetnički i pederski smrad! Prava srbenda , okolo laje! Komunistički kmerski nakot! Jebem vas u smrdljivi mozak! Marš govno Osmanlijsko pokatoličeno nazad u Bosnu!

Kako biste reagirali kada bi to na svojim zidovima dopuštali stanari pojedinih zgrada i nebodera u raznim kvartovima u Rijeci

Kako biste se osjećali da se svakoga dana budite u takav grad, vozite se na posao pored takvih natpisa, čitate ih na fasadama nebodera?

Jer, naime, u svijetu interneta te poruke stoje na fasadi vaše zgrade, vaše medijske kuće, i nitko te poruke ne uklanja. Nitko ih ne briše, nitko ne pere te zidove. A ljudi koji navraćaju k vama ili koji prolaze pored vaše internetske kuće svakoga dana to gledaju i vide.

Zato se sramim se u vaše ime.

I, da me ne biste pogrešno shvatili, ja sam svjestan da sve ovo nije problem samo i isključivo Novog lista. Govor mržnje prisutan je i na društvenim mrežama, pa i na nekim drugim portalima, ali ja pišem vama jer sam građanin Rijeke i jer je Novi list u tom smislu i moj list.