Znanstvenici su po prvi put u povijesti primijenili eksperimentalnu, visokorizičnu terapiju osmišljenu za “pomlađivanje” ljudskih stanica.

Riječ je o pristupu koji pokušava resetirati biološku dob stanica i vratiti ih u mlađe stanje.

Mogu li se ostarjele stanice resetirati?

Prema izvještaju ScienceAlerta, sve se temelji na teoriji da se ostarjele stanice mogu “resetirati” i vratiti u funkcionalnije, mlađe stanje. Ambiciozna ideja je usporiti starenje aktiviranjem tri gena u ganglijskim stanicama mrežnice koje povezuju mozak s očima. Ovi živci se prirodno ne regeneriraju. Ako ih ošteti bolest, poput glaukoma, to može dovesti do iznenadnog i bezsimptomnog gubitka vida koji je u konačnici trajan.

Eksperimentalna terapija, nazvana ER-100, sada se testira na ljudima kako bi se preokrenulo nepovratno.

Kako terapija funkcionira?

Znanstveni pristup koji se istražuje temelji se na tzv. epigenetskom reprogramiranju – procesu u kojem se “epigenetski sat” stanice pokušava vratiti unatrag.

Ideja je inspirirana radom na tzv. Yamanaka faktorima, skupini proteina koji u laboratorijskim uvjetima mogu pretvoriti odrasle stanice natrag u stanje slično matičnim stanicama.

Međutim, u medicinskoj primjeni postoji veliki izazov: ako se proces ne kontrolira precizno, može dovesti do neželjenih promjena u stanicama, uključujući gubitak identiteta stanice ili povećan rizik od razvoja tumora.

Visoki rizici i velika očekivanja

Zbog tih rizika, terapija se opisuje kao eksperimentalna i izrazito osjetljiva, a prvi tretmani na ljudima predstavljaju važan, ali oprezan korak.

Stručnjaci naglašavaju da je ovo tek početak dugog istraživačkog procesa te da se za sada ne može govoriti o sigurnoj ili odobrenoj metodi “pomlađivanja”.

Ipak, potencijal je ogroman – ako se pokaže sigurnom i učinkovitom, ovakva tehnologija mogla bi jednog dana pomoći u liječenju bolesti povezanih sa starenjem, poput neurodegenerativnih poremećaja, bolesti srca ili oštećenja tkiva.

Granice znanosti i etička pitanja

Ovakvi zahvati ponovno otvaraju i etičku raspravu o granicama medicine. Pitanja poput “koliko daleko smijemo ići u usporavanju ili preokretanju starenja” postaju sve relevantnija kako tehnologija napreduje.

Istraživanja će se nastaviti uz strogi nadzor i postupno testiranje sigurnosti. Znanstvena zajednica naglašava da su potrebne godine, ako ne i desetljeća, prije nego što bi ovakva terapija mogla postati dostupna široj javnosti.