Encyclopaedia Britannica definira ljudsku prirodu kao »načine razmišljanja, osjećanja i djelovanja koji su zajednički većini ljudi«. No, o tome koji su to načini raspravlja se možda još od samih početaka čovječanstva.

Tim se područjem bavi i Tim Lewens, redoviti profesor filozofije znanosti na Sveučilištu u Cambridgeu, koji je nedavno posjetio Rijeku i na Filozofskom fakultetu održao predavanje »Ljudska priroda između biologije i politike«.

U razgovoru za naš list Lewens kaže da pojam ljudske prirode uglavnom ne smatra korisnim u promišljanju politike. Pozivanjem na ljudsku prirodu može se stvoriti dojam da je neki problem riješen, a da praktična pitanja pritom ostanu bez odgovora. Primjerice, ne smatra opravdanom ideju da se biologijom trebaju potkrepljivati tvrdnje o tome kako bi društvo trebalo funkcionirati.

Pravo jačega

Lewens podsjeća da je i Charles Darwin bio zabrinut zbog takvog tumačenja svoje teorije. Prema Lewensovim riječima, Darwin se izričito protivio tvrdnji da njegovo djelo dokazuje kako je pravo na strani jačega ili da je ispravan svaki postupak koji nekome omogućuje da uspješnije preživi od svojih suparnika.

Budući da nam biologija ne može reći kojim se etičkim načelima trebamo voditi, ljudi odgovore traže na različitim stranama: u savjesti, kulturi i običajima, religiji. No, naš sugovornik kaže da je njegov izbor razgovor i rasprava.

– Razgovarate s ljudima i pokušavate bolje razumjeti njihove prioritete. Nastojite oblikovati sustav općih etičkih načela koji bi bio usklađen s onime što je pojedincima važno. Cilj je doći do načela koja ljudi mogu prihvatiti, uzimajući pritom u obzir svačije interese u mjeri u kojoj je to moguće. To zahtijeva da druge shvaćamo ozbiljno i omogućimo im da objasne svoje potrebe, kaže Lewens.

Znanstvene spoznaje mogu pridonijeti tim raspravama, naglašava, ali na konkretnije i skromnije načine. Razumijevanje načina na koji ljudi razmjenjuju informacije ili čuvaju znanje može nam pomoći da procijenimo je li neki predloženi način života izvediv.

Važno je i razumjeti posljedice vlastitih postupaka, kaže, dok razgovaramo o nekim suvremenim pitanjima koja se otvaraju u raspravama o ljudskoj prirodi. Primjerice, protivnici primjene genetskih modifikacija na čovjeku i umjetne inteligencije ponekad tvrde da im se treba oduprijeti jer su protivni ljudskoj prirodi. No, Lewens ističe da ljudi već tisućama i tisućama godina mijenjaju vlastitu prirodu.

– Načini na koje učimo, kako se odnosimo jedni prema drugima i mijenjamo svoj okoliš povratno utječu na naš razvoj. Dakle, u promjenama ljudske prirode nema ničega novog, kaže Lewens.

Učenje, društveni odnosi i okruženje koje ljudi stvaraju utječu na čovjekov razvoj. Mijenjanjem uvjeta u kojima ljudi žive stoga već mijenjamo i to kakvi će ljudi postati.

Ipak, to ne znači da je svaki zahvat poželjan. Lewens smatra da se prigovori trebaju odnositi na stvarne učinke nekog postupka.

Tako je skeptičan prema pokušajima da se ljudima poboljša život mijenjanjem osobnosti ili psiholoških osobina genetskim zahvatima. Ističe pitanje učinkovitosti, nedostatnog znanja o posljedicama i mogućim nanošenjima štete, ako se krene u genetske zahvate na ljudima.

– Znanstvene spoznaje upućuju na to da zahvati u DNK uglavnom nisu dobar put ako ljudima želite poboljšati život. Često će takvi zahvati u konačnici samo negativno utjecati na dobrobit ljudi. Njima se može poremetiti fino uređen sustav. Ako želite stvoriti društvo u kojem ljudi ostvaruju svoje potencijale, sretni su i dobro se odnose jedni prema drugima, genom jednostavno nije pravo mjesto za takve zahvate, kaže Lewens.

Hijerarhija i meritokracija

Profesora Lewensa zamolili smo i da se osvrne na raspravu o manjim i većim zajednicama. Ljudi su velik dio svoje povijesti živjeli u skupinama znatno manjima od današnjih društava, pa se opravdano postavlja pitanje: jesu li manje zajednice povoljnije za pojedinca? Profesor Lewens kaže da je naše današnje društvo takvo da mala zajednica ne bi mogla održati razinu znanja potrebnu za očuvanje sadašnjeg načina života.

– Danas smo postali potpuno ovisni o tehnologiji o kojoj većina pojedinaca zapravo ne zna gotovo ništa. Takav način života jednostavno ne možete održati u vrlo maloj zajednici jer ona ne može očuvati razinu znanja potrebnu za njegovo održavanje. Tako smo se, na neki način, htjeli mi to ili ne, doveli u situaciju u kojoj naš sadašnji način života ovisi o razmjerno velikom broju ljudi, kaže.

Na tu se misao nadovezao i kada smo ga pitali o hijerarhijama u društvu.

Profesor Lewens kaže da postoje određeni dokazi da su rana ljudska društva bila vrlo egalitarna, ali da je specijalizacija jedan od prvih načina na koje se uspostavlja hijerarhija.

– Hijerarhije nastaju kroz svojevrstan vrlo rani oblik meritokracije, primjerice na temelju znanja pojedinaca o lovu i održavanju vatre. Bez takve podjele rada jednostavno ne možete očuvati potrebna praktična znanja. A bez tih znanja ne možete dovoljno učinkovito iskorištavati resurse kako biste osigurali opstanak stanovništva. Dakle, razlike u znanju i vještinama neizbježno će se pojavljivati, no te su neizbježne razlike, naravno, u potpunosti spojive s egalitarnim načelom prema kojem svim ljudima, unatoč njihovim razlikama, treba priznati jednaka prava i iskazivati jednako poštovanje, zaključuje naš sugovornik.

Biokemija na Filozofskom

Tim Lewens u Rijeci je izlagao u okviru radionice na Odsjeku za filozofiju, riječkog Filozofskog fakulteta. Radionicu i gostovanje profesora Lewensa organizirala je doc. dr. Zdenka Brzović u okviru projekta Klasifikacijski pristupi i objašnjenja u biomedicinskim znanostima koji je financirala Europska unija.