iStock
povezane vijesti
Lijekovi iz skupine GLP-1 agonista, poput Ozempica, koji se koriste za liječenje dijabetesa tipa 2 i sve češće za mršavljenje, posljednjih su godina postali globalni hit. Međutim, procjenjuje se da kod oko 10 posto ljudi ne daju očekivane rezultate. Novo istraživanje sada nudi moguće objašnjenje tog fenomena.
Znanstvenici su otkrili da razlike u reakciji na ove lijekove mogu biti povezane s načinom na koji mozak regulira apetit i osjećaj sitosti. Drugim riječima, problem možda nije u samim lijekovima, već u tome kako ih pojedina tijela “interpretiraju”.
Uloga mozga i neuronskih puteva
GLP-1 lijekovi djeluju tako da oponašaju hormon koji signalizira sitost i smanjuje unos hrane. No, novo istraživanje pokazuje da kod nekih ljudi neuronski putevi koji prenose te signale ne reagiraju jednako učinkovito.
Kod tih pacijenata, signal sitosti jednostavno nije dovoljno snažan ili se ne prenosi pravilno, što rezultira slabijim učinkom lijeka. To objašnjava zašto neki korisnici ne gube na težini ili ne postižu značajnu kontrolu šećera u krvi unatoč terapiji.
Personalizirana medicina kao rješenje
Ovo otkriće otvara vrata razvoju personaliziranih terapija. Umjesto univerzalnog pristupa, liječnici bi u budućnosti mogli prilagođavati liječenje na temelju individualnih neurobioloških karakteristika pacijenata.
Takav pristup mogao bi uključivati kombinaciju lijekova ili razvoj novih terapija koje ciljaju specifične dijelove mozga odgovorne za regulaciju apetita.
