Kao skladatelj, aranžer i gitarist Zoran Šćekić svojim radom na području pisane i improvizirane glazbe pokriva velik broj stilskih pravaca od klasične, jazz i etno glazbe, pa sve do suvremene, avangardne i mikrotonalne glazbe unutar kojih se koristi tradicionalnim, grafičkim i hibridnim notnim zapisom. Pišući većinom komornu glazbu za teatar, plesne predstave, film, koncerte i razne glazbene festivale, surađivao je s Cantus ansamblom, jazz i tamburaškim orkestrom HRT-a, Zagrebačkim gudačkim i saksofonskim kvartetom, simfonijskim orkestrom HRT-a, Kulturno-umjetničkim društvom LADO te s internacionalnim imenima kao što su Miroslav Vitouš, Chriss Jarrett, Michael Abenne, Bill Dobbins, Jon Irabagon, Bob Brookmeyer i drugi. Njegov CD album za solo piano u prirodnoj intonaciji »Just music« dobitnik Grammyja John Schneider je stavio na listu BEST of 2015 in the USA pored imena kao što su Harry Partch, Esa-Pekka Salonen, Wynton Marsalis i Brad Mehldau.

Autor je knjige o mikrotonalnoj harmoniji »Five limit intervals – theory & praxis« i koautor s prof. dr. Z. Šikićem na knjizi »Matematika i muzika«. Autor je multimedijalnog projekta umjetničko-znanstvenog sadržaja u sklopu kojeg je osmislio prototip mikrotonalne klavijature (Z-board) izrađene u San Diegu (Kalifornija) i prototip harmonografa (Lira Spectrum) izrađenog u Bariju (Italija), koji je trajno izložen u Tehničkom muzeju Nikole Tesle u Zagrebu. Dobitnik je Bruxselles stipendije za studenta godine (1998.), autor i izvođač glazbe za plesnu predstavu »Sjena« koja je osvojila Nagradu hrvatskog glumišta (2004.), autor orkestralnog aranžmana kompozicije koja je osvojila Porin za Jazz pjesmu godine (2009.), dobitnik nagrade International za CD album »Just music« (2015.), autor kompozicije i aranžmana »Sphinx Avenue« kojom je osvojio prvo mjesto na 3rd Annual European Bigband Composer Competition u Kopenhagenu (2016.) i dobitnik nagrade »Franjo Ksaver Kuhač« za kompoziciju i aranžman etno jazz suite »Harmonija disonance« objavljenu kao CD album u suradnji Parma Recordings (USA), Muzičke akademije Zagreb i NAXOS-a (2018.).

Što je umjetnost

Zanimljivo je njegovo razmišljanje o umjetnosti: »Na ovo pitanje je moguće odgovoriti s općenitog gledišta, s gledišta određene umjetničke discipline (slikarstvo, kiparstvo, glazba itd.), s filozofskog, religijskog, znanstvenog, laičkog ili zanatskog gledišta. Svako od navedenih gledišta zahtijeva daleko veći prostor, koji prelazi okvire ovog članka tako da bih za ovu priliku najradije odabrao odgovor s etimološkog gledišta, iako osobno držim da je zanatsko gledište jedino koje može pružiti smislen i upotrebljiv odgovor, ali nažalost samo onima koji su već usvojili osnove zanata barem jedne umjetničke discipline. U svim jezicima umjetnost je imenica izvedena iz pridjeva »umjetno« (künstlich – njemački, artificialis – latinski…).

Bend na pozornici zagrebačkog HNK-a / Foto Davor HRVOJ

Poruka je manje-više jasna – pejzaž koji vidimo uživo nije umjetničko djelo jer ga je stvorila priroda. Kada taj isti pejzaž naslika čovjek na platnu, djelo više nije prirodno nego umjetno. Etimološka suprotnost umjetnosti nije kič ili šund, nego prirodnost. Nažalost, time se čovjek izdvaja od prirode čiji je sastavni, dio kao npr. oblak ili cvijet. Koliko god radije slušali pjesmu slavuja nego mnoga glazbena djela čovjeka, polazeći s ovakvog stajališta ipak smo pjev ptičjeg maestra prinuđeni nazvati prirodnost, a ne umjetnost. Već danas postoje digitalni sustavi koji su u stanju komponirati, pisati i/ili crtati – možda jedino takva djela s etimološkog aspekta s punim pravom možemo nazvati umjetnost!«

Uloga umjetnosti

Šćekić drži da je uloga umjetnosti ona koju joj dodijele autori, konzumenti, promotori i ostali korisnici umjetničkog djela. »Svi imaju jednako vrijedan argument. Djela određenih umjetničkih disciplina su podložnija eksploataciji i manipulaciji od djela drugih umjetničkih disciplina, ali niti jedno umjetničko djelo na istu nije imuno… A na pitanja tipa: »Što je pjesnik želio reći?«, nažalost, može se lamentirati u beskonačnost ali na kraju, sve se svodi manje-više na onu: »’Ko vidi, vidi.« S vicevima je puno jednostavnije – kada netko pita: »A što je tu smiješno?« – svi koji se smiju znaju da objašnjenje neće nasmijati onoga tko pita…«

Kako vrednujete umjetnička djela?

– Engels je u »Dijalektici prirode« pisao o trima fazama dijalektičke spoznaje objektivne stvarnosti: živo promatranje, apstraktno mišljenje i praksa. Iako nije govorio o umjetnosti, smatram da osim subjektivnog doživljaja i zanatskog aspekta, nitko još nije predložio bolju metodu vrednovanja umjetničkog djela. Živo promatranje je karakteristika antičkih filozofa te ljudskih i životinjskih mladunaca, a predstavlja onu vrstu umne živahnosti koja omogućuje percepciji aktivan i znatiželjom obojan odnos naspram svijeta koji nas okružuje. Smatram da je to neophodna osobina umjetnika iz koje ustvari počinje sve. Apstraktno mišljenje je dio u kojem se fenomeni iz prve faze obrađuju u odnosu na aspekt interesa, a praksa je naravno zanatski dio u kojem rezultati prvih dviju faza postaju materijalno djelo. Ako samo jedna od ovih triju faza izostane u procesu nastanka djela, onda to djelo nije umjetničko djelo, nego nešto drugo. Istinski vrednovati umjetničko djelo i jasno ga razlikovati od falsifikata, šunda ili kiča može isključivo i samo autor jer je on jedini svjedok prvih dviju faza. Sve što svi ostali koji nisu autori mogu svjedočiti je treća faza, dakle praksa, odnosno zanatski dio.

S koncerta u Hrvatskom narodnom kazalištu / Snimio Davor HRVOJ

Gubitak vremena

Koji su umjetnici i djela bliski vašoj estetici?

– Teško mi je reći koji umjetnici i koja djela su bliska mojoj estetici jer sam istu izgradio upravo oponašajući druge. Koliko sam u tome uspio, pitanje je na koje bih odgovor radije prepustio drugima. Ono što sa sigurnošću mogu reći je kojim umjetnicima i kojim djelima pokušavam estetiku u svojim djelima učiniti bliskom. Svjestan sam da danas postoji velik broj umjetnika i onih koji to nisu, koji smatraju da je osobni izričaj nešto na čemu se mora aktivno raditi, ali ja tako ne mislim. Ni najmanje se ne ustručavam priznati da oponašam, pa čak i kopiram, mnoge umjetnike jer je to isti način na koji sam naučio materinji jezik kojim govorim i pišem – prvo oponašanjem, a onda povezivanjem zvuka i reakcije na isti kroz praksu. Primjer kojim bih to možda najbolje mogao ilustrirati je workshop Wyntona Marsalisa 1992. u Grazu. Jedan student je pitao: »Svi mi govore da trebam vježbati transkripcije Louisa Armstronga. Svjestan sam da je to u određenoj mjeri neophodno ako se ozbiljno želim baviti jazzom, ali problem je u tome što ja ne želim zvučati kao Louis Armstrong, nego modernije, u krajnjoj liniji, želim zvučati kao ja! Što da radim?« Marsalis mu je ‘ladno odgovorio: »Pa onda vi nemate nikakvih problema, jer čak i da zaista želite, nikada nećete zvučati kao Louis Armstrong!« Drugim riječima, inzistiranje na osobnom stilu je po mom mišljenju gubitak vremena jer to je nešto što se pojavi htjeli mi to ili ne – kao i način hodanja. Svi smo u stanju na ulici izdaleka prepoznati čovjeka po načinu hoda – to je ista stvar – kada jednom naučimo hodati, opustimo se, više ne razmišljamo o načinu hoda, nego o cilju kojemu smo krenuli i upravo u tom trenutku naš način hoda postaje unikatan, kao i otisak prsta ili struktura šarenica oka. U svakom slučaju, umjetnici i djela čija estetika mi predstavlja uzor su mnogobrojni. Nabrojai ću neke od njih. Jazz: Bill Evans, Miles Davis, Chet Baker, Tom Harrell, Glen Miller, Duke Ellington, George Gershwin, Aleksandar von Schlippenbach, John Zorn, Fred Frith, Derek Bailey… Klasika: Gesualdo, Bach, Debussy, Chopin, Bartok, Stravinski, Webern, Grisey, Ferneyhough… Etno: Bugarska, Makedonija, Kina, Japan…
Mikrotonalna glazba: Ivan Wyschnegradsky, kineska, indijska i japanska tradicijska glazba… Slikarstvo: Ilya Repin, Stanley Spencer, Rabuzin, Generalić, kineske, japanske i Goghove grafike…
Na pitanje o tome što mu je najvažnije u njegovoj umjetnosti, rekao je: »Umjetnost ne smatram svojom – gledam na nju slično kao što Indijanci gledaju na zemlju – ne pripada ona nama, nego mi njoj! S druge strane, u onome što radim kao umjetnik, ako mi dozvolite stupnjevanje superlativa – prvo, najvažnija mi je kvaliteta s objektivnog, odnosno zanatskog gledišta. Drugo mjesto dijele honorar i reakcija konzumenata.«

Iz predstave »Gdje se kupuju nježnosti« / Snimio Davor HRVOJ

Neobjavljena studija

Šćekić je jedan od osnivača i predsjedatelj Hrvatskog udruženja mikrotonalnog umjetničkog stvaranja posvećenog promociji, razvoju i unapređenju tradicionalne i suvremene mikrotonalne glazbe, pokretanju i promoviranju sustavnog i detaljnog istraživanja tradicionalnih mikrotonalnih sustava. Unutar rada na području mikrotonalne glazbe drži predavanja, seminare i praizvedbe širom Europe i Azije.
»Ideja za pokretanje festivala inicijalno je došla od strane moje supruge, koja mi je u to vrijeme radila kao menadžer«, rekao je. »Osobno nisam nikada imao želju biti organizator bilo čega, a kamoli festivala, međutim već nakon prvog miCROfesta 2016., praksa je pokazala da se u našoj zemlji ta vrsta glazbenog sustava još uvijek tumači kao stilski pravac! Terminološke zablude u struci kao što su one koje proizlaze iz pogrešnog tumačenja Schoenbergove izjave da njegova muzika nije atonalna nego atonalitetna, a rezultiraju besmislenim terminima kao što je mikrotonalitetna glazba, ili analize i lamentacije na temu Bachove 24 fuge i preludija za dobro temperirani klavir na osnovi interpretacija na jednoliko temperiranom klaviru, ili kronično nepoznavanje osnovnih načina ugodbe instrumenata, ili slabo, odnosno gotovo nikakvo poznavanje razlike prirodnog i temperiranog sustava intonacije, kao i mikrotonalnog opusa našeg Josipa Štolcera-Slavenskog, samo su neki od razloga zašto sam nastavio s praksom festivala. Gostovao sam kao kompozitor i predavač u mnogim zemljama Europe i Azije u kojima postoji izgrađena mikrotonalna scena, koja je u većini zemalja već odavno implementirana u suvremeni repertoar bez posebnog naglašavanja intonacijskog sustava. Kod nas još uvijek nije tako. Međutim, prilično velik interes koji su muzičari i publika pokazali za mikrotonalnu glazbu te neizostavna kolegijalnost, pomoć i podrška institucija i pojedinaca – glavni su razlozi zašto je 2020. u Zagrebu usprkos COVID-Richter scenariju ipak održan 4. miCROfest!«
Šćekić tvrdi da je sva glazba mikrotonalna. »Ono što se danas, nažalost, smatra pod mikrotonalnom glazbom je svaka glazba čiji sustav intonacije nije baziran na jednolikoj podjeli oktave na 12 intervala. Vjerujem kako nije potrebno naglasiti koliko je takva klasifikacija besmislena, povijesno neutemeljana i u krajnjoj liniji imperijalistička!«
Tema prošlogodišnjeg miCROfesta bila je susret istoka i zapada – naravno u sferi intonacijskog sustava. »Kompletan ili barem za sada, najveći dio opusa zapadne glazbe koja se nesretnim imenom naziva klasičnom ili još gore, ozbiljnom (u koju intonacijskim sustavom spada i jazz, rock, blues, pop itd.) baziran je na harmonijskom sustavu cjelobrojnih alikvota koje proizlaze iz karakterističnih instrumenata (puhači, vokali i žičani instrumenti)«, kaže. »Međutim, u Tibetu, jedan od bazičnih instrumenata (tibetanske zdjelice) nema cjelobrojne, nego iracionalne alikvote! Drugim riječima, ako želimo napisati kompoziciju za klasičan zapadni orkestar i tibetanske zdjelice, a pri tome nastojimo podržati harmonijsku koherentnost glazbe, imamo samo tri izbora: podržati zapadni sustav harmonije, a tibetanske zdjelice koristiti kao element disonance ili zanemariti harmonijski sustav i koristiti instrumente intuitivno ili stvoriti novi harmonijski mikrotonalni sustav baziran na iracionalnim nasumičnim alikvotama točno određenih tibetanskih zdjelica te isti inkorporirati u zapadne instrumente kojima sustav intonacije omogućuje takva odstupanja (gudači, vokali, tromboni, elektronika itd.). Kao okosnicu miCROfesta 2020. odlučio sam se za treću varijantu. Nakon osam mjeseci intenzivnog istraživanja i sistematiziranja, razvio sam posebnu mikrotonalnu harmonijsku metodu. Riječ je o još neobjavljenoj studiji »Harmonija nasumičnih iracionalnih intervala«. Rezultat je kompozicija »Ad formam spectralem« za gudački orkestar, 36 tibetanskih zdjelica i dva keyboarda, koja je 5. prosinca 2020. praizvedena u Zagrebu na popodnevnom koncertu čiji nazivnik je bio »Determination« u smislu jasno određenog, odnosno komponiranog materijala. Nakon dva predavanja slijedio je večernji koncert pod nazivnikom »Improvisation«, koji je epidemiološkim mjerama probranoj publici predstavio drugu od tri gore navedene varijante izbora – intuicija, iskustvo i improvizacija.«

14 praizvedbi

Redatelj Rene Medvešek pozvao je Šćekića da osmisli glazbu za predstavu »Gdje se kupuju nježnosti« prema tekstu Monike Herceg. Premijera je održana 15. siječnja ove godine u zagrebačkom HNK-u. »Vremenski rok koji sam imao na raspolaganju za pisanje muzike za kazališnu predstavu u trenutku kada mi je posao ponuđen bio je prekratak za proces komponiranja, proba s muzičarima, studijsko snimanje i produkciju (otprilike 20-ak dana)«, kaže Šćekić. »Jedina realna opcija bila je ona u kojoj glazbenici sviraju uživo na pozornici u interakciji s glumcima. Pozvao sam ljude za koje sam znao da imaju iskustva s takvim načinom rada: Pavla Jovanovića i Nenada Sinkauza. Kroz 10-ak proba, uz smjernice redatelja Renea Medvešeka, kao i glumaca iz predstave, došli smo do zvučne slike koja podržava tok, dinamiku, temu i atmosferu predstave.«
Šćekić je inicirao humanitarni koncert u sklopu akcije HNK-a u Zagrebu za pomoć Pučkom otvorenom učilištu Hrvatski dom Petrinja, koji je održan 6. veljače. »Ideja je ustvari došla sasvim slučajno i to dan ili dva prije jedne od proba u HNK-u koju je prekinuo prvi potres u Petrinji«, sjeća se Šćekić. »Budući da u to vrijeme niti jedna druga predstava nije imala probe u HNK-u, instrumenti su nam dva tjedna stajali na pozornici. Majstor svjetla Saša Čavlek mi je u jednom trenutku rekao: »Nema baš puno muzičara priliku držati instrumente postavljene na pozornici HNK-a tako dugo – zašto ne snimite neki videosession pa pustite online?« Budući da je HNK nakon potresa odmah pokrenuo prikupljanje pomoći za Petrinju, sjetivši se tih Sašinih riječi – ideja se nametnula sama od sebe. Okupio sam ansambl od 11 muzičara, koji su bez pitanja pristali na humanitarni koncert! Ivica Buljan se oduševio idejom da u drugom dijelu koncerta pratimo glumce dok interpretiraju poeziju te organizirao odabir banijskih pjesnika, svu logistiku i izravan prijenos koncerta na HTV3. Računao sam ako samo nekoliko glumaca iz predstave pokaže interes za recitiranje uz glazbenu pratnju – imamo sve, ali redom svi glumci iz predstave su pristali na koncert i svojom izvrsnom interpretacijom, kao i inicijativom kroz stilske sugestije vezane za muzičku pratnju, podigli kvalitetu izvedbe na vrhunski nivo.«
U ansamblu, koji je izvodio improviziranu glazbu, uz njega su svirali Davor Križić, Damir Prica Kafka, Saša Nestorović, Dani Bošnjak, Ivan Marincel, Pavle Jovanović, Nenad Sinkauz, Alen Sinkauz, Kruno Levačić i Borko Rupena. »Glazbenici koje sam pozvao na koncert su prije svega moji dobri prijatelji s velikim iskustvom u improviziranoj muzici i redom izvrsni muzičari s kojima mi ovo nije prvi koncert«, tvrdi. »Mnogi od njih su sadašnji, a oni koji to nisu, nadam se i budući članovi ansambla Abstract Construction Collective! U svakom slučaju, u ovakva vremena skupiti 18 renomiranih muzičara i glumaca te uz samo jednu probu na dan praizvedbe, koja je bila više tonska nego muzičko-glumačka proba, izvesti koncert kao što je HNK-ov koncert za Petrinju, nije mala stvar… Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da od 16 djela koja su izvedena na koncertu, čak 14 su bile svjetske praizvedbe!«
Za taj koncert Šćekić je pripremio partiture. »Za prvi dio koncerta sam napisao grafičke partiture večer prije praizvedbe, koje sam na generalnoj probi dostavio, objasnio i jednom prošao s muzičarima. Za drugi dio koncerta proba je trajala još kraće jer je bila isprepletena s tonskom probom HRT-ovih snimatelja budući da je koncert išao u izravnom prijenosu. Kako je to moguće uz samo jednu probu? Svi sudionici koncerta su majstori svog zanata, koji su tome posvetili najveći dio svog života! Umjetnici koji i dalje vježbaju i usavršavaju svoj rad – oni su svi svojom kvalitetom, ako mi dozvoljavate terminologiju iz klasične glazbe, solisti! Upravo i jedino s takvim umjetnicima ovako nešto je moguće, smisleno i prije svega zadovoljstvo uraditi. Nadam se da će ovakva praksa ubuduće imati više prostora na sceni u Zagrebu i cijeloj našoj zemlji.«

Grafičke notacije

Diskografska kuća Cantus nedugo je objavila CD »Compression – Decompression«, koji također donosi izvedbe suvremene improvizirane glazbe. Uz Šćekića na snimanju su svirali Pavle Jovanović, Nikola Vuković, Ivar Roban Križić i Luis Andre Carneiro de Oliveira te Luka Čapeta i Damir Prica Kafka kao gosti. »Prvi CD tog ansambla osmislio je i organizirao Pavle Jovanović, koji je zaslužan i za okupljanje muzičara u spomenuti ansambl«, kaže Šćekić. »Moja uloga u ansamblu i na CD-u, osim uloge glazbenika, sastoji se u pisanju hibridnih i grafičkih partitura koje ovaj ansambl izvodi na visokoj razini. Više od pola kompozicija s albuma, uključujući i onu po kojoj je album dobio ime, napisao sam u zadnjih 10-ak godina. Neke od njih također čine dio magisterija koji sam u Beču uradio pod nazivom »Grafičke i hibridne partiture kao sinteza pisane i improvizirane muzike«.
Ipak, glazba na CD-u razlikuje se od one u predstavi i spomenutom koncertu. »Glazba koju je ansambl Zoran Šćekić & prijatelji izvodio u prvom dijelu HNK-ova koncerta za Petrinju se, osim po broju članova ansambla, ni po čemu ne razlikuje od glazbe s CD-a »Compression – decompression« Abstract Construction Collectivea. Sve kompozicije izvedene u prvom dijelu koncerta napisao sam kao grafičke partiture, a upravo jedna od njih je i na CD-u. Međutim, glazba u drugom dijelu HNK-ova koncerta za Petrinju, kao i glazba za predstavu »Gdje se kupuju nježnosti«, osim muzičara koji je interpretiraju, nema puno dodirnih točaka s glazbom sa CD-a. Razlog tome je jednostavan – uloga glazbe u predstavi i u drugom dijelu HNK-ova koncerta na kojem su glumci recitirali poeziju banijskih pjesnika, isključivo je prateća. Dakle glazba ne treba biti u prvom planu, nego činiti neku vrstu glazbene podloge, dok je tekst i glumačka interpretacija istog u prvom planu.«
Radi se o iznimno važnom izdanju koje je dokument Jovanovićeva i Šćekićeva djelovanja u novije vrijeme, ali i improvizatorske scene koja je kod nas u velikom zamahu. O tome kaže: »Sinteza kompozicije i improvizacije je jednako važan i nažalost (pored imena kao što su Cage, Lutoslawski, Scelsi, Zorn, Braxton, Schlippenbach, kao i naš velikan grafičke kompozicije Davorin Jagodić i mnogi drugi) još uvijek nedovoljno podržavan stilski pravac kako u suvremenoj klasičnoj glazbi, tako i u jazzu. Pri tome ne mislim samo na scenu u našoj zemlji! Bez obzira pristupa li se sintezi putem grafičke, hibridne ili tradicionalne notacije, poznavanje improvizacije i stilskog vokabulara kod svih muzičara koji ovakve partiture interpretiraju uvjet je bez kojeg se ne može. Abstract Construction Collective okuplja upravo takve muzičare i to s generacijskim odmakom od dvije decenije. To je znak da ljubav i interes prema ovom području glazbe kod nas već dugo postoji i ovakav CD je možda najbolji dokaz tome. Materijal predstavljen na CD-u »Compression – decompression« je u svakom slučaju avangardan i svojom kvalitetom izvedbe kako glazbene, tako i produkcijske, svakako zaslužuje promociju kako unutar, tako i izvan granica naše zemlje.«