ETNO GLAZBA

Zoran Majstorović ima dva nova albuma, a uskoro s Dunjom Knebl svira u HKD-u

Davor Hrvoj

To će biti koncertna premijera na kojoj će odsvirati sve pjesme s albuma



Zoran Majstorović i Dunja Knebl će 22. veljače nastupiti u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u Rijeci. Na tom koncertu, koji počinje u 20 sati, promovirat će zajednički album »Sonce«. Uz Dunju Knebl koja će pjevati i Zorana Majstorovića koji će svirati klasičnu i akustičnu gitaru, oud, saz, koru, ukulele, bisernicu i mandolinu, kao gosti će nastupiti članovi Gudačkog kvarteta Delta.


To će biti koncertna premijera na kojoj će odsvirati sve pjesme s albuma. Koncert će početi samo Dunja Knebl i Zoran Majstorović svirajući neke od najpoznatijih hrvatskih tradicijskih pjesama. Album »Sonce« dobiva jako lijepe recenzije iz raznih zemalja, proglašavaju ga impresivnim glazbenim djelom, a i nominiran je za nagradu Porin kao najbolji album etnoglazbe. »Jako mi je drago da ćemo prvi put ovu glazbu izvoditi uživo upravo u Rijeci«, rekao je Majstorović. »Koncert će biti poseban po tome što ćemo prvi put svirati u ovoj formaciji i prvi put ćemo koncertno prezentirati zvuk komornog folka i ideju o tom novom zvuku u interpretaciji hrvatskih tradicijskih pjesama. Ovo će biti premijera u punom smislu te riječi i jako se veselim tome što ćemo odsvirati sve pjesme s ovog albuma.«


Do Majstorovićeve suradnje s Dunjom Knebl došlo je potpuno neočekivano. Njihov prvi zajednički nastup bio je 2021. na Porto Etno festivalu u Rijeci gdje se tada rodila zamisao o zajedničkom projektu. »Nakon nekog vremena Dunja mi se javila i rekla da izdavač s kojim surađuje, Geenger Records, želi u 2022. objaviti njezin novi album i da bi htjela da napravimo ono o čemu smo načelno pričali u Rijeci«, rekao je. »Tako smo krenuli putem ‘Sonca’. Ovom prilikom htio bih zahvaliti svima u Geenger Recordsu na odličnoj suradnji, a zahvale idu i Ministarstvu kulture i medija RH i Krapinsko-zagorskoj županiji na sufinanciranju albuma.«





Koliko god je ovaj projekt tek nastavak Majstorovićevih istraživanja na području raznih glazbenih tradicija, on je donio i puno novina u njegovo stvaralaštvo i proširio njegove etno vidike. Između ostalog, potaknuo ga je da razmišlja o simbolici i bezvremenskom nadahnuću koje donosi samo Sunce. »U procesu pripreme i snimanja ‘Sonca’ još jednom sam se uvjerio koliko su te narodne priče posebne, ljudske, ponekad i tragične, ali definitivno vrijedne istraživanja i prezentiranja široj publici«, tvrdi. »Osim jazz glazbe, koja je moj prvi izbor i koju sam magistrirao, etno, odnosno world music zauzima veliko mjesto u mom stvaralaštvu. Tim sam putem krenuo kad sam počeo eksperimentirati s različitim žičanim instrumentima iz raznih dijelova svijeta. Htio sam naučiti kako svaki od tih instrumenata zvuči kada se na njemu svira tradicionalna glazba zemlje iz koje dolazi i tako sam se upoznao s raznim kulturama i njihovom tradicijskom glazbom.«


Očuvanje tradicije


Osim toga, kroz proces pripreme materijala za album Majstorović je obogatio svoj repertoar i znanje o hrvatskoj glazbenoj baštini te kako se može koristiti u kreiranju suvremenog glazbenog izričaja. »Osvijestio sam koliko je ustvari velik taj bazen tradicijskih pjesama koje leže u knjigama po raznim policama, koliko je tu priča satkanih od svakodnevnog životnog tkiva i koliko je za mene to sve skupa inspirativno«, rekao je. »Sve te pjesme imaju tematiku koja je bila aktualna u vremenu kad su nastale, aktualna je danas, a bez dvojbe bit će i u budućnosti. Sunce je glavni motiv u velikom broju tradicijskih pjesama u kojima personificira različite stvari, ideje, pojave i osjećaje. Kao što nam svaki dan počinje i završava s njime, tako i ovaj album počinje i završava pjesmom u kojoj ono simbolizira cijeli niz emocija. Zato mislim da ovaj naš pristup, koji nije samo etno-muzikološko istraživanje, tim zaboravljenim pričama daje novi život, novo postojanje, novi oblik i zvuk. Ponekad razmišljam kako bi ovaj komorni folk zvučao nepoznatim autorima tih priča. Vjerujem da bi im se svidjelo.«


Novi pristup tim skladbama ostvarili su i uključivanjem gudačkog kvarteta Delta koji sačinjavaju violinisti Osman Eyublu i Dajana Marelja Pašalić, violistica Iva Štefančić i violončelistica Paola Genovese. »Poželio sam da za ovaj album nađemo novi zvuk i tako sam došao na zamisao da napravimo album s gudačkim kvartetom«, objašnjava. »Upoznat sam s Dunjinim ranijim radovima i znam da ona nikad nije snimala uz gudački kvartet, a nisam ni ja, pa mi se to učinilo kao prava ideja za naš zajednički projekt. Zvuk koji sam imao na pameti nazvao sam komorni folk, kako bih sebi i svima koji su uključeni u proces realizacije ovog albuma što lakše dočarao zvuk koji tražim.«


Za album su birali skladbe koje donose priče zahvalne za preobrazbu u novi glazbeni jezik. »U prvim mjesecima rada na ovom albumu Dunja mi je poslala oko pedeset skladbi, s melodijom i tekstom, te smo zajednički odabrali ovih deset«, govori Majstorović. »Upravo tih deset skladbi su nam se činile, kada smo ih promišljali u kontekstu cjelovitog glazbenog djela kao što je album, vrlo koherentne. Htjeli smo ispričati deset priča i pronaći način kako te izuzetno zanimljive tekstove i melodije upotpuniti glazbenom podlogom koja će im odgovarati senzibilitetom, teksturom i bojom.« Njihov projekt ima i širu vrijednost. Naime važno je podsjetiti na te skladbe i sačuvati ih od zaborava, a ovim albumom upravo su to učinili. »Dunjina posvećenost tradicijskoj glazbi i čuvanju pjesama od zaborava je nešto izuzetno bitno za hrvatsku glazbu i kulturu općenito«, tvrdi. »Postoje mnoge zbirke u kojima su zapisane tradicijske pjesme iz raznih dijelova Hrvatske, ali velika većina tih pjesama nije nikad snimljena, a mnoge nisu nikad javno izvedene. Baš zato smatram da je ovaj album naš zajednički doprinos očuvanju i prepoznavanju naše tradicijske glazbe, a to je svakako vrlo važno jer te pjesme i jesu zapisane iz razloga da se izvode i snimaju jer je inače neminovno da padnu u zaborav.«


Komorni folk zvuk


Zanimljiv je način na koji su ih mijenjali i prilagođavali svojem senzibilitetu, te kako su postigli koherentnost između glazbe i tekstova. Naime doimaju se kao da je nemoguće da bude nekako drukčije. »Svirajući te pjesme iz dana u dan shvatio sam da je teško odijeliti glazbeni dio od tekstualnog i da te pjesme najbolje funkcioniraju kao spoj glazbe i teksta«, prisjeća se. »Kada bismo samo tekst čitali kao poeziju ili samo melodiju svirali kao instrumental, poruke tih pjesama bi sigurno bile nedorečene, tako da smo odlučili da ih zadržimo u izvorno zapisanoj melodijsko-tekstualnoj formi. Tradicijska glazba nije pisana od autora koji su glazbeno akademski obrazovani i govoriti o njezinoj kompleksnosti u usporedbi s drugim kompleksnijim glazbenim stilovima možda i nema previše smisla. Te priče i glazba su nastale iz naroda, iz potrebe, i s emocijama o kojima govore se svi, vjerujem, možemo poistovjetiti.«


Ipak, neke su skladbe zahtijevale aranžmanski pristup. »Prvi put sam aranžirao kompletan album samo za gudački kvartet, glas i različite instrumente koje sviram i zaista sam se jako dobro zabavio«, govori. »Najprije sam čitao tekstove i razmišljao o tome kako je svaki pojedini nastao. Evidentno je da su ti tekstovi nastali kao rezultat određenih ljudskih briga i potreba. Svaki tekst je ispričana priča koju sam htio staviti u prvi plan i upotpuniti glazbenom podlogom koja je, na neki način, u funkciji priče. Ako tekst govori o mladom vojniku koji se pozdravlja s majkom i odlazi u rat, onda sam tu bol morao dočarati kroz odabir harmonija i tekstura za gudački kvartet i odabirom instrumenta koje ću svirati na toj pjesmi. Ako priča govori o mladoj djevi koja će svom dragom na Jurjevo darovati zlato, onda to traži svjetlije harmonije i teksture i neki instrument koji svjetlije zvuči. Zato sam u izvedbama koje smo uvrstili na ovaj album osim gitare svirao i oud, saz, koru, mandolinu, ukulele i bisernicu.«


Zoran Majstorović je obavio i posao glazbenog producenta. »Producentski posao se na ovom albumu nekako i podrazumijevao«, rekao je. »Budući da sam napisao aranžmane i unaprijed osmislio taj komorni folk zvuk koji sam u glavi čuo za Dunju i mene, bilo je nekako prirodno da se pozabavim produkcijom i svime što ide uz to. Htio sam što je moguće više zadržati organski zvuk akustičnih instrumenata koji se tako lijepo slažu s Dunjinim glasom. Htio sam da gudački kvartet nije samo kulisa za nas dvoje nego da ima ravnopravnu ulogu u prenošenju glazbenih ideja slušatelju. Također sam htio zadržati vokal unutar neke razumne granice glasnoće u odnosu na druge instrumente, da zazvuči što je moguće sličnije onome kako sam zamišljao da su te pjesme zvučale nekad kad su se svirale i pjevale uz vatru.«


Velika mećava


Također tijekom prošle godine Majstorović je produbio suradnju s klavijaturistom Tonijem Starešinićem i bubnjarom Borkom Rupenom, s kojima izvodi potpuno drukčiju glazbu. Trio, nazvan Zmaj Orko Star, krajem godine je objavio album »Escape« koji je odmah dobio sjajne kritike. Ugodno je iznenađenje zvuk, pristup i koncepcija razvijanja izvedbi što podsjeća na bezvremenska ostvarenja prog-rock bendova iz prve polovine 1970-ih kao što su Camel, Curved Air, Soft Machine, Gong, Pink Floyd i Gentle Giant, ali s nekom novom svježinom i energijom. »Borko je dio mog Atma Mundi Ensemblea već više od deset godina tako da smo zajedno odsvirali jako puno koncerata«, rekao je. »Uvijek se iznova uvjerim da imamo sličan senzibilitet, slične poglede na svijet i da ljudski i glazbeno odlično funkcioniramo. Tonija također znam duže vrijeme i to sam također osjetio za njega iako nismo svirali zajedno prije formiranja ovog trija što je bilo prije tri, četiri godine. Ideja nam je bila da sviramo slobodnu glazbu, da improviziramo i skladamo ex tempore, a da to nije zvuk blizak američkom free jazzu nego da bude na tragu europskih improvizatora i da ima, koliko je to moguće kod trenutačnog skladanja, songlike pristup. U tom kontekstu koristim puno više efekata za električnu gitaru nego inače kada sviram stilski bliže nekom straight ahead jazz zvuku. Gitarske pedale kao što su looper, fuzz, octaver, freeze, phaser, dva delaya, rjeđe koristim u nekim drugim situacijama, dok u ovom triju u svakoj improvizaciji koristim neki od tih efekata. Akustični instrumenti su ipak druga priča, tu se trudim što je moguće više zadržati organski akustični zvuk svakog pojedinog instrumenta.«


Zmaj Orko Star čine trojica glazbenika koji dijele slične poglede na svijet, glazbu i umjetnost. Po tome su jedinstveni na današnjoj hrvatskoj glazbenoj sceni. »Pričamo o raznim temama; od kraft piva do star treka, od tenisa do ayahuasce, i mislim da se tu nekako produbi povezanost koju potom prenosimo na našu glazbu«, objašnjava. »Ove zime imali smo dva koncerta u dva dana, u Jazz caffeu Forum u Sesvetama i u Bacchus jazz baru u Zagrebu. Nakon svirke u Bacchusu odlučio sam krenuti nazad za Rijeku, ali kad sam došao skoro do Karlovca, negdje oko dva sata u noći, shvatio sam da snijeg toliko pada i da je u Gorskom kotaru velika mećava da mi je pametnije vratiti se u Zagreb. Nazvao sam Tonija i rekao mu da je frka i da se vraćam do njega prespavati te da ću drugo jutro ići za Rijeku. To prijateljstvo iz svakodnevnog života prenosimo na binu i zaista mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto improvizacije ovog trija tako zvuče.«


Vile i vilenjaci


Njihove improvizacije zvuče svježe, otvoreno, organski, a zvuk je zasnovan na spoju akustike i elektronike, na tom odnosu i kontrastu između akustike i elektronike. »Kreativna improvizirana glazba je autohtoni dio europskog glazbenog nasljeđa jer se improvizacija kao koncept koristila u europskoj glazbi stotinama godina unazad i kao što sam već spomenuo, prilično se razlikuje od američkog free jazza«, govori. »Na tom tragu pokušavamo graditi zvuk nove europske improvizirane glazbe kombinirajući različite akustične žičane i perkusivne instrumente s elektroničkim instrumentima i elektronikom. Bubanj i udaraljke koje Borko svira su potpuno akustični instrumenti, a isto tako i svi moji instrumenti ako izuzmemo električnu gitaru, dok su svi Tonijevi instrumenti električni i on ih svira upravo na način da ta električnost jako dolazi do izražaja. Cijelo vrijeme plešemo između akustike i elektronike u čemu smo na albumu ‘Escape’ pronašli izvrsnu ravnotežu.«



Jedan od najvažnijih principa na kojima zasnivaju svoju glazbu je improvizacija, nerijetko kolektivna improvizacija. Shodno tome u njihovim su izvedbama važni komunikacija, interakcija i spontanost. »Proces snimanja albuma ‘Escape’ tekao je tako da smo dva dana improvizirali u studiju, kao što inače radimo na live koncertima, nakon toga preslušali smo cijeli materijal i odlučili što nam se najviše sviđa i što ćemo koristiti za album«, objašnjava. »Ono što me uvijek iznova fascinira je koliko smo ustvari nas trojica kao glazbenici orijentirani melodiji i koherentnosti. To su improvizacije na kojima se doslovno čuje A, B, C dio pjesme, čuje se bridge, čuje se solo, tako da naša improvizirana glazba nije soundscaping, nije groove na modalnu harmoniju, nije društvena poruka kao što je američki free jazz, naša improvizacija su pjesme koje bi, da im se doda tekst, zvučale kantautorski. Glazba koju stvara trio Zmaj Orko Star temelji se upravo na te tri riječi – komunikacija, interakcija i spontanost – hijerarhijski tim redoslijedom. Ono što mi u šali zovemo »velike uši« također je jako bitno. Kad dugo sviraš s nekim, shvatiš da je vrlo zahtjevno biti spontan u glazbi jer većinu toga što sviraš kada improviziraš nekad si ranije već negdje odsvirao. Ono što je, prema mojem mišljenju, najbitnije je da zajedno kao trio zvučimo svježe i da smo gladni novih improvizacija. Zmaj Orko Star su naša alter ega i oni se pojavljuju u trenucima kada smo zajedno na bini ili u studiju i kada počnemo improvizirati. Trenutačno komponiranje, instant composing, je za mene najviši oblik glazbene komunikacije između dvoje ili više stvaraoca zvuka. Naravno da nisu sve improvizacije potpuno uspješne, ali kad imaš senzibilitet, empatiju i odgovornost za improviziranje, onda se gotovo uvijek stvori nekakva aura koja zasvijetli u mraku i pozove vile i vilenjake da nam se pridruže u kolu.«