Ovih dana francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je na jaču i integriraniju europsku obranu i rekao da kontinent ne smije postati vazal Sjedinjenih Američkih Država, iznoseći svoju viziju odlučnije Europske unije na globalnoj sceni. Macron je u dugo očekivanom govoru o Europskoj uniji upozorio: »Naša je Europa danas smrtna i mogla bi umrijeti. Mogla bi umrijeti i to ovisi samo o našim izborima.«

U govoru na pariškom sveučilištu Sorbonni, Macron je naglasio da je bitka za izgradnju jake Europe daleko od toga da bude dobivena i da postoji rizik da Europa zaostane za globalnim rivalima u desetljeću koje je pred nama. Upozorio je da bi vojni, ekonomski i drugi pritisci mogli oslabiti i rascjepkati uniju od 27 zemalja. Europa se, kako je ocijenio, nalazi na prijelomnoj točki i mora više učiniti da bi ostala u utrci s globalnim suparnicima koji se ubrzano naoružavaju. Također je upozorio da postoji rizik da Europa zaostane i gospodarski u kontekstu globalnih načela slobodne trgovine koju su veliki konkurenti doveli u pitanje te stoga mora preispitati svoj model rasta. Kao glavnu sigurnosnu prijetnju za Europu vidi rat u Ukrajini. Nećemo dalje nabrajati što je sve Macron izjavio, dok je njegov govor u pojedinim medijima naišao i na kritičke osvrte.

O ovoj temi piše i francuski Philosophie magazine, koji je uočio da se njihov predsjednik poziva na poznatog »proroka propasti« – Paula Valéryja. »Bezdan povijesti dovoljno je dubok da nas sve proguta«, napisao je 1919. Valéry dok je Europa ležala u ruševinama. A u svojoj »Krizi duha« piše ovako:

»Mi civilizacije, mi sada znamo da smo smrtne. Slušali smo da se govori o svjetovima posve iščezlim, carstvima strmoglavljenim sa svim ljudima i svim njihovim oruđima; sišlim u neistražene dubine vjekova, sa svojim bogovima i svojim zakonima, svojim akademijama i svojim čistim i primijenjenim znanostima, sa svojim gramatikama, rječnicima, svojim klasicima, svojim romantičarima, svojim simbolistima, svojim kritičarima i kritičarima svojih kritičara. Dobro smo znali da je cjelokupna vidljiva zemlja sačinjena od pepela, da pepeo nešto znači. Zamjećivali smo, kroz naslage povijesti, utvare golemih brodova koji su bili nakrcani bogatstvom i duhom. Nismo ih mogli prebrojiti. Ali ti brodolomi, na kraju krajeva, nisu bili naša stvar.« (Tvrđa, prevoditelj Mario Kopić)

Bez obzira na to što mislili o nedavnoj Macronovoj izjavi, zanimljivo je da se jedan državnik i političar poziva na Paula Valéryja, francuskog pjesnika i esejista (1871. – 1945.). Pokušajte sada zamisliti da se neki od hrvatskih političara, predsjednik ili premijer, u svojim govorima poziva na Miroslava Krležu, Ivana Gorana Kovačića ili recimo Vesnu Parun. Teško zamislivo, premda, povremeno, zna se dogoditi da hrvatski dužnosnici citiraju kakav film ili stih iz neke popularne pjesme. Pa prisjetimo se ovim povodom, ukratko, Paula Valéryja. Diplomirao je pravo u Montpellieru. Bio je tajnik u Ministarstvu rata, osobni tajnik ravnatelja novinske agencije Havas, predsjednik francuskoga PEN centra, ravnatelj Sveučilišnoga mediteranskog centra u Nici te profesor poetike na Collège de France. Član je Francuske akademije od 1925. godine.

Od 1889. objavljivao je simbolističke pjesme, a pozornost je privukao proznim tekstovima »Uvod u metodu Leonarda da Vincija«, s portretom idealnoga renesansnog univerzalnog čovjeka, i »Večer s gospodinom Testeom«, poluironičnim autoportretom, o umu koji nastoji doći do apsolutne samosvijesti. Nakon 1898. prekinuo je pisati pjesme te se posvetio proučavanju matematike i filozofije. Književnosti se vratio poemom u aleksandrincima »Mlada Parka«. Slijedila je zbirka ranih pjesama malarmeovskoga tona »Album starih stihova«, a potom zbirka novih pjesama »Pjesni«, daljnja osobna adaptacija simbolističkih metoda. Najpoznatija je pjesma iz zbirke »Groblje pokraj mora«, poema u deseteračkim sestinama, meditacija o vječnosti i prolaznosti. Njegovu intelektualnu skepsu i svijest o civilizacijskoj krizi dijele i razrađenim aforizmima i erudicijom bogati književni, filozofski, poetički, politički i memoarski eseji, navodi mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije.