Zanimljiv je životni put, sudeći po pogovoru, imala autorica romana »Safe Place«, koji se dvije godine po pojavljivanju u Engleskoj pojavio i u Hrvatskoj, i to u prijevodu Drage Štajduhara.

U omotnici na ovitku knjige »Sigurno mjesto« piše: Anna Downes odrasla je u Sheffieldu, Velika Britanija. Studirala je dramske umjetnosti na Sveučilištu Manchester, a nakon preseljenja u London na Kraljevskoj akademiji za dramske umjetnosti, gdje i započinje profesionalnu glumačku karijeru.

Ostvarila je zapažene uloge u televizijskim serijama »EastEnders«, »Casualty«, »Holby City« i u, kod nas, dobro prihvaćenoj kriminalističkoj seriji »Dalziel i Pascoe«. Imala je istaknutu ulogu i u dugovječnoj kazališnoj predstavi »The Dresser«, na daskama londonskog West Enda.

Godine 2009. sa svojim australskim partnerom kreće na putovanje svijetom tijekom kojega u potrazi za dodatnom zaradom radi i kao kućanica na usamljenom francuskom imanju, na kojemu je i posijano sjeme romana »Sigurno mjesto«. Anna danas živi na Central Coastu, u australskom Novom Južnom Walesu, sa suprugom i dvoje djece.

Okretanje književnosti

Iako ovi podaci govore o uspješnoj glumačkoj karijeri, sama autorica priznaje kako u osnovi nije bila zadovoljna, sve joj je postalo naporno i karijera joj se urušila, pa je 2008. učinila pametnu stvar i – od svega pobjegla. U tom bijegu lutala je posvuda.

– Živjela sam na snježnoj planini i plivala u Crvenom moru. Uspinjala sam se po hramovima i jahala konje. Zaljubila sam se u visokog, zgodnog Australca, koji će mi jednog dana postati suprug i zajedno smo tražili pustolovine gdje god smo mogli – piše Anna Downes govoreći nakon toga i o sretnom braku sa suprugom i dvoje djece, ali i novim psihičkim krizama i nezadovoljstvima iz kojih je izašla – pišući.

Naime, kreativna strana njezine ličnosti nije dozvoljavala mirovanje, a budući da se glume odrekla, okrenula se književnosti. I – pogodila. Istina, u početku nije izgledalo tako jer se dugo mučila s težnjama da sve što napiše bude savršeno.

No, na jednom književnom festivalu u Sydneyju urednica jedne od velikih australskih izdavačkih kuća rekla joj je kako njezina priča ima potencijala. I to je bio onaj odlučujući motiv koji ju je u potpunosti okrenuo književnom stvaralaštvu.

Iz tog je motivacijskog okvira izašao i njezin debitantski roman. A on je, što je logično za debitantski istup, u velikoj mjeri utemeljen na osobnim iskustvima. Konkretno, glavni lik ove priče – mlada Emily – glumica je kojoj taj posao baš ne ide i nije zadovoljna (baš kao i autorica), pa prihvaća poziv svog šefa da negdje na atlantskom dijelu francuske obale bude kućanica koja će pomagati njegovoj ženi Nini, koja ondje živi s kćeri Aurelijom.

Emily prihvaća i odlazi na prekrasno imanje zvano Querencia, kutak raja udaljen od ostalih naselja, mjesto potpunog komfora i prirodne ljepote šume i mora uz koje se nalazi. Ovo je imanje preslika imanja na kojem je kratko vrijeme boravila sa suprugom. To su, dakle, okviri koje je preuzela iz stvarnosti. Ostalo je izmaštano. I to dobro izmaštano.

Razrađeni likovi

A to ostalo je da Emily i ne sluti u što se upustila. Naime, njezin bivši šef, lijepi i bogati Scott u kojeg je ona, logično, potajno zaljubljena, želi da ona bude ponajprije potpora njegovoj psihički bolesnoj ženi. Ninina bolest nije lako uočljiva, pa Emily treba poprilično vremena kako bi shvatila da nije došla u svijet iz bajke te našla ljude koji je iskreno vole.

Psihičke Ninine traume polako će izlaziti na vidjelo, kao i strašna tajna vezana uz malu Aureliju. Završetak i rasplet bit će krajnje dramatični i za život same Emily iznimno opasni, te zavređuju čitanje, pogotovo ako ste ljubitelj dobrih psiholoških drama s elementima krimića.

Naravno, ne bi bilo pošteno napisati o čemu je riječ, ali svakako treba reći da su i priča i svi likovi odlično razrađeni. Radnja teče polako i lagano se iz priče o mladoj neuspješnoj glumici kojoj novca nedostaje i za plaćanje bijednog stana, pretvara najprije u idiličnu priču o neshvatljivoj sreći, a potom, opet odmjereno i s dobrim naznakama lagane prijetnje, prerasta u klasičnu triler-štoriju u kojoj strepimo za život glavne junakinje.

Lik Emily očigledno je izgrađen na vlastitim iskustvima i dijelu života same autorice, stoga je vrlo uvjerljiv, ali isto se to može reći i za ostale likove. Nesretna Nina i njezine oluje koje joj nagrizaju psihu od mladosti predočene su na dojmljiv način kroz nekoliko epizoda, a isto je tako nizom dobrih pojedinosti prikazan lik Scotta, koji Ninu toliko voli da nema snage zaustaviti njezina ozbiljna zastranjenja.

Upečatljiv je i lik djevojčice Aurelije, kao i Yvesa, šutljivog radnika na tom velikom imanju. Uz likove i kompoziciju pažnje je vrijedan i način pripovijedanja u kojem autorica priču slaže tako da nam o događajima priča kroz epizode koje nam pripovijedaju čas Emily, čas Scott, pri čemu se šokantna istina dugo skriva, ali se itekako slute negativnosti, što ovoj priči daje nužnu dozu napetosti i neizvjesnosti, neizostavne za ovu vrstu književnosti.

»Shadow House«

Sve u svemu, za Annu Downes već se sada može reći da je bolja književnica no što je bila glumica! Ova je ocjena jaka ako se zna da je iza nje sasvim solidna glumačka karijera. No, uspješnost prodaje, kao i broja prijevoda ove knjige, pokazuju kako je Downesova dobro odlučila okrenuvši se literaturi.

Potvrđuje to i uspjeh njezinog novog romana »Shadow House«, koji još nije preveden na hrvatski, ali vjerojatno je i to samo pitanje vremena. Bilo bi lijepo kad bi se to moglo reći i za njezin povratak glumi. Posebno ako bi, primjerice, u filmskoj verziji ovog romana odglumila Ninu! No, to je već čista mašta…