Izvođenje predstave »TO=TO« inkluzivnog Petog ansambla riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca u napuštenom prostoru Tržnice Brajda, u sklopu Riječkih ljetnih noći, nakon podosta vremena otvorilo nam je vrata ove nekoć žive tržnice, još jednog »trbuha grada« u Rijeci. Mi koji smo je nekad pohodili, još u društvu baka, pamtimo je kakva je nekad bila, prije postupnog propadanja i konačnog gašenja. Sada su je zahvaljujući kazalištu, makar na trenutak, oživjeli ljudi, gledatelji koji su došli vidjeti što im je priredio vrijedni Peti ansambl u suradnji s kolektivom CO2. Oni su na mjestu stare tržnice kreirali neku novu, ispunili njezine štandove maštom, kreativnošću, riječima, glazbom, pokretom, zajedništvom…

Privremeno ulaženje teatra u ovaj prostor podsjetilo nas je i na neke druge zapuštene prostore u gradu u kojima su se nekad odvijale Riječke ljetne noći i drugi programi – Tvornica papira, »Torpedo«…, a ovogodišnje Noći otkrile su i neke druge lokacije u Rijeci koje dosad nisu korištene za glazbeno-scenske izvedbe – predivan kortil Pomorskog fakulteta u Rijeci, dvorište Ekonomske škole, remiza na Mlaki… No, vratimo se Tržnici Brajda. Ponovnim ulaskom u ovaj prostor shvatili smo da je još uvijek u relativno dobrom stanju i da bi se uz neka možda i nevelika ulaganja mogao prenamijeniti, primjerice, u multimedijski centar u kojemu bi se postavljale izložbe, priređivale predstave, koncerti i slično. Već od ranije postoji i projekt za Gradsko kazalište lutaka Rijeka, a svojedobno se pojavila ideja da tu bude Muzej torpeda. Stoga bi iznova valjalo razmisliti o prenamjeni tržnice, po mogućnosti za programe u kulturi.

Osim toga, riječ je o lijepom i vrijednom zdanju koje nije zaslužilo devastaciju. Podsjetimo, Tržnicu Brajda projektirao je Giacomo Zammattio 1895. kao komunalni dio nove gradske četvrti. Parter tržnice bio je namijenjen javnim sadržajima, a prostrani trg oko paviljona tržnici na otvorenom. Prostor je obnavljan nekoliko puta, no sačuvan je dekor: kamena plastika, crveno-žuta opeka i kovana bravarija u izvornom obliku. Zgrada je projektirana u neorenesansnom stilu s glavnim ulazom i dva bočna.

U knjizi »Kako čitati grad« Radmila Matejčić o kompleksu zgrada i pokrivenoj tržnici Brajda piše kao o suvremenoj gradskoj četvrti.

Citiramo Matejčić: »Mogli bismo ustvrditi da je prvi mikrorajon u Rijeci, urbanistički sistematiziran i po projektu dokraja dovršen, kompleks zgrada i pokrivena tržnica na Brajdi.

U eri velikih gradnji u Rijeci u posljednjem desetljeću 19. stoljeća pojavila se potreba da se oko željezničke stanice uz glavnu riječku prometnicu, podignu veći stambeni objekti, tržnica, hoteli i sve što pruža moderan kozmopolitski urbani centar… Pokrivena tržnica usred tog kompleksa čini divan arhitektonski prijelaz, zdanje nosi elemente firentinskog kvatročenta koji dolazi do izražaja na glavnom pročelju okrenutom u pravcu mora.

Na tom je pročelju u središtu postavljen portal s izvanredno harmoničnom rešetkom od kovanog željeza, nad kamenim je arhitravom portala u reljefu isklesan stari riječki grb…

Giacomo Zammattio je u toj zgradi pomirio estetske principe arhitekture povijesnih stilova i strogu funkcionalnost ambijenta, stvorio je sklad između punog i praznog, pročistio je i pojednostavio građu tako da je taj objekt mogao bezbolno podnijeti modernu adaptaciju.«

Zaključne riječi Radmile Matejčić navode na pomisao da se o viziji razvoja Rijeke nekad promišljalo i da je ona postojala:

»Tržnica i gradska četvrt Brajda odraz su organskog rasta grada u pravcu kolodvora kao značajne točke u tadašnjem modernom prometu, odraz su podizanja životnog standarda građana čijim potrebama i imovinskom stanju treba monumentalna arhitektura srednjoeuropskog kulturnog kruga. U tome je projektant tog kompleksa očito uspio.«

Vezano uz to, možemo se zapitati postoji li danas vizija razvoja Rijeke ili je možda mi obični građani često ne primjećujemo. U kojem smjeru ide grad, pitanje je koje traži odgovor. I kakvo će mjesto u toj nekoj imaginarnoj budućnosti naći Tržnica Brajda.