Riječki Dnevni boravak u petak je povodom predstavljanja knjige „Yugo.Logo – grafička identifikacija u Jugoslaviji“ ugostio Ognjena Rankovića, Beograđanina koji je idejni autor i osnivač istoimenog istraživačkog projekta koji zaranja u desetljeća raznovrsnih logotipova jugoslavenskih dizajnera. Neki od njih su zaboravljeni, ali neki su u pogonu i danas.

Projekt je započeo prije četiri godine, obogaćen je izložbom, a odnedavno i knjigom, a upravo je u Dnevnom boravku doživio svoje riječko predstavljanje.

Predstavljanju je prisustvovao grafički dizajner Antonio Karača čija je tvrtka Radnja izdavač knjige, a razgovor je moderirao Tomislav Matić, član studija za dizajn i iliustraciju Yan Kamov iz Rijeke.

Kada se govori o logotipima i struci grafičkog dizajna, susrećemo se s nedostatkom terminologije, objasnio je Matić.

Stoga termin grafičke identifikacije jako dobro funkcionira na našim jezicima i opisuje čime se struka bavi, i to puno bolje nego drugi termini kao što su branding i vizualni identitet, smatra Matić.

Tada, u bivšoj državi, logotipi su bili drugačiji, a i njihovi kreatori su bili drugačiji.

„Mislim da su dizajneri više vremena posvećivali poslu i trudili su se da unaprijede struku. Oni su bili likovni umjetnici, kipari, arhitekti, što se vidi u znakovima koje su stvarali“, smatra Ranković koji je za ovaj projekt prikupio oko 500 logotipa nastalih u Jugoslaviji.

„To je bio prilično rudarski posao“, kaže.

„Barem dok ne nađem nešto što me interesira. Većinu informacija nabavljam iz starih knjiga i publikacija. U zadnjih 30 godina nitko se nije bavio takvim sličnim projektom, a onaj tko se bavio, stavljao je naglasak na posebne republike“, objašnjava.

„Otkako sam pokrenuo projekt, mnogi su mi slali radove, što je dobro, jer pristup informacijama u regiji nije lagan. Zato je projektu puno doprinijelo kada su mi ljudi počeli slati materijale i knjige koje su meni promaknule“, objašnjava Ranković.

Trojica su se grafičkih umjetnika složila da je u ta vremena standard struke bio viši. Iako je Jugoslavija bila na neki način izolirana zemlja, grafički je dizajn bio ukorak s vremenom.

Funkcionalnost je bila najvažnija, ali zato su se dizajneri morali potruditi da u ograničenjima koja su pred njima pronađu estetiku. One najuspješnije gledamo i dan danas uz poznata nam imena.