Miroslav Krleža tražio je Karpatskog da mu sredi arhivu

Govornici na otvaranju izlože u DAR-u / Snimio Damir ŠKOMRLJ

Posebno emotivna evociranja imali su nekadašnji studenti toga velikog češkog kroatista, a kasnije i njegovi suradnici Dubravka Sesar, Zdenka Pozaić, Jaroslav Pecnik i organizator Andreja Stojković

RIJEKA U povodu trogodišnjice smrti istaknutog češkog kroatista, književnika, povjesničara i prevoditelja Dušana Karpatskog u Državnom arhivu u Rijeci otvorena je izložba sačinjena od njegovih rukopisa, pisama, osobne korespodencije s Miroslavom Krležom i drugih vrijednih radova i spisa.

Ova putujuća izložba, koja je prošle godine bila i u Pragu, a nakon Rijeke putuje u Zagreb, Sarajevo, Beograd i Podgoricu, nastala je na inicijativu Karpatskijevih prijatelja, studenata koji su ujedno bili i njegovi dugogodišnji suradnici.

Glavni organizator izložbe Andreja Stojković ističe da je ideja o izložbi nastala spontano.

– Dušan Karpatsky nije imao djece, pa je sve svoje nekretnine ostavio dobrotvornom društvu »Olga Havlova«, koje se brine o poboljšanju kvalitete života hendikepiranih osoba. Ostali vrijedni spisi, arhiva i rukopisi ostali su nezbrinuti. U dogovoru s njegovom suprugom Marijom, nas nekolicina prijatelja i suradnika, napravili smo ovu putujuću izložbu koja podsjeća na vrijedan rad Dušana Karpatskog – kaže Stojković.

Zanimljivo putovanje

Vrijednu izložbu otvorio je ravnatelj muzeja Goran Crnković, a izložbi je prisustvovao i zamjenik Veleposlanika Republike Češke u Republici Hrvatskoj Slavomir Goga. Posebno emotivna evociranja imali su njegovi nekadašnji studenti, a kasnije i suradnici Dubravka Sesar, Zdenka Pozaić, Jaroslav Pecnik i organizator Andreja Stojković.

Oni su publiku poveli u zanimljivo zamišljeno putovanje kroz život istaknutog književnika, uz prepričavanje anegdota i susreta s književnikom otkrivajući manje znane sitnice iz Karpatskijeva života.

U kratkim intermezzima prikazan je i videokolaž s fotografijama, zatim omiljena Karpatskijeva pjesma »Barbara« u izvedbi Zvonka Špišića te pjesma Tina Ujevića »Odlazak« u izvedbi Arsena Dedića, s kojim je književnik i osobno prijateljevao.

Ljubav koju je ovaj istaknuti češki kroatist rođen u Trebiševu u Slovačkoj 1935. godine imao prema hrvatskom slovu i pismu rađala se postupno. Sve je započelo kad je Karpatsky kao student Karlova sveučilišta u Pragu na dvopredmetnom studiju uz češki odabrao i hrvatsko-srpski jezik.

Još za vrijeme studija Karpatsky je započeo suradnju s hrvatskim književnim krugovima, koja se nastavila za cijeloga njegova života. Tako je Karpatsky u drugoj polovici 1960-ih radio u Zagrebu kao lektor češkog jezika na Filozofskom fakultetu. Suradnja je bila nakratko prekinuta iz političkih razloga ranih 1970-ih, kad mu je bilo zabranjeno objavljivanje sve do 1981. godine. Tijekom te blokade, 1978., Karpatsky se zaposlio u Pragu, gdje je do 1989. bio lektor hrvatskog jezika u Jezičnoj školi.

Karpatsky je u zasebnim knjigama i antologijama objavio oko 70 prijevoda hrvatskih pisaca. Značajno je bilo i njegovo prijateljstvo s Miroslavom Krležom, koji ga je na kraju života i pozvao sa željom da mu sredi arhivu, što je Karpatsky nažalost ipak odbio.

Jaroslav Pecnik o svom dragom profesoru, suradniku i prijatelju:Dušan Karpatsky kakvog pamtim i kakvog ću zauvijek pamtiti bio je u svakom pogledu izuzetan, ali iznad svega dobar čovjek. Malo se stidio svoje dobrote, nikada se nije razmetao velikim riječima ili obećanjima, ali ako je rekao za nekoga ili nešto da će vidjeti što može učiniti, mogli ste biti sigurni da će uistinu napraviti sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao drugome.Jednom me, kad smo zajednički ljetovali na Korčuli, sjedeći na terasi uz more, upitao: »Znaš li što me je naviše povrijedilo u životu?« Odmah je odgovorio: »Kada su me ‘tvoji’ Slovaci protjerali iz Slovačke. Tim fašistima to dugo nisam mogao oprostiti, jer su mi oca otjerali u smrt, a majka, brat i ja smo izuzetno teško proživjeli ratne godine. Istjerali su me samo zato što sam nosio židovsko prezime. Ali, na koncu, jesam, oprostio sam im, nakon rata u Jugoslaviji pojmio sam da bez dobrote i oprosta svijet ne može opstati. Propast ćemo ako ne činimo dobra djela. To je tako jednostavna, a velika istina. Dobrota je ljepota duše. Činiti dobro i ne tražiti ništa zauzvrat, to je jedino što istinski vrijedi u ovim našim bijednim životima«

Brojne nagrade

Prevodio je i Ivu Andrića, kojim je bio posebno fasciniran. Andrić mu je otkrivao njemu nepoznatu dimenziju istočnog, mističnog, bizantskog i religioznog. Posebno drag mu je bio i Danilo Kiš, koji je prema njegovu viđenju bio ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu.

Prevodio je i Mešu Selimovića, kao i brojne druge hrvataske i srpske pisce među kojima su: Marija Jurić Zagorka, Ranko Marinković, Slobodan Novak, Ivan Aralica, Ivo Brešan, Pavao Pavličić, Ivana Simić Bodrožić, a na češki je preveo i Bašćansku ploču, »Smrt Smail-age Čengića« Ivana Mažuranića i druga djela.Teško bi bilo nabrojati sve autorske radove i prijevode koje je ovaj vrijedni zaljubljenik u hrvatski jezik ostavio iza sebe.

No osim hrvatske književnosti, Karpatsky je zaslužan je i za promociju češke kulture u Hrvatskoj. Posebno je značajno djelo »Croatica«, bibliografija prijevoda hrvatskih pisaca na češki iz 1983. godine. Nezaobilazno je spomenuti i značajno izdanje »Zlatne knjige češkog pjesništva«, kao i antologiju hrvatskog pjesništva »Koráb koralový« (Korablja od koralja).

Osim književnih radova Karpatsky je rado zbližavao hrvatsku i češku kulturu, pa je osmislio i značajnu izložbu 2000. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod nazivom »500 godina hrvatske književnosti u Češkoj«, te izložbu »Pola tisućljeća češko-hrvatskih književnih odnosa«, održanu 2002. u praškoj Nacionalnoj knjižnici.

Istaknuti književnik dobitnik je brojnih nagrada, među kojima je i prvi dobitnik nagrade Matice hrvatske Ljudevit Jonke za iznimna postignuća u promicanju hrvatskog jezika i književnosti u svijetu. Od 1990. godine je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.