ZAGREB – U Leksikografskom zavodu Miroslava Krleže predstavljena je knjiga Nataše Govedić, znanstvenice, književne, kazališne i filmske kritičarke, spisateljice i predavačice teatrologijskih kolegija te suradnice Novog lista. Riječ je o njezinoj četrnaestoj knjizi i 75. knjizi biblioteke Mansioni Hrvatskog centra ITI – jedinoj specijaliziranoj teatrologijskoj i dramskoj biblioteci u Hrvatskoj. ‘’Stil za stil: živa rampa adapt-autorstva’’ ne privlači samo zanimljivim naslovom već, kako su to kazali predstavljači knjige, i revolucionarnim teorijskim pristupom.
»Predlažem da večer započnemo zvukom, kako smo to i navikli u ovom ‘audiookolišu’ u kojem smo se našli od početka pandemije.

Razmišljala sam koja je to pjesma najadaptiranija u povijesti popularne glazbe te zamolila Nenada Hrgetića da nam napravi medley s tom pjesmom – jedna pjesma, u različitim verzijama«, kazala je u uvodu autorica, nakon čega smo poslušali glazbeni klasik – »Summertime«.

Kompleksno djelo

Intelektualno kompleksno i opsežno djelo u kojem, iz svake rečenice, izvire erudicija autorice čija je intencija zapravo pozivanje na dijalog različitih vrsta u umjetnosti, štivo je koje će zasigurno postati obavezna lektira svakom kulturnjaku. Teatrologinja Lada Čale Feldman u svome se dvadesetominutnom izlaganju osvrnula na dva poglavlja knjige jer bi, kako kaže, obaveza da ju prikaže u cjelini bila izuzetno teška. Čale Feldman tvrdi kako Govedić zagovara ideju svakog stvaralaštva kao svojevrsne bitke protiv samoće i izolacije, adapt-autorstvo je tako neizbježno jer se sve, htjeli mi to ili ne, posuđuje i preinačuje te je po definiciji dijaloško, suradničko, komunalno i druželjubivo.

‘’Sve se okončava pitanjima te naslućujemo da je to dio karakterističnog traga Natašine pedagogije. Knjiga tako ostaje ispisivom, a ne samo čitljivom. Poziva nas da nastavimo misliti njezinim tragom, a ne da samo, poput konzumenata, knjigu progutamo i skinemo s dnevnog reda’’, napominje Čale Feldman i dodaje kako autorica u svojoj novoj knjizi demonstrira neukrotivu interpretacijsku rječitost i razvija vlastitu adapt-autorsku estetiku. »Već i puka količina obuhvaćenih autora, naslova i referenci te intelektualni i emocionalni intenzitet s kojim se sa svima njima ovdje, kako potpoglavlja napominju, ‘razgovara’, može samo jamčiti svima vama da će vas knjiga, na mnogo posve nepredvidivih načina, staviti na kušnju«.

Brojni autori i reference

I doista, autora, referenci i naslova kojih se Govedić dotiče na četiri stotine stranica zadivljujući je te na prvu, ali samo na prvu, totalno nepovezan. Tako su joj konzultanti, sudionici poglavlja, dijaloški partneri i sugovornici, između ostalih, William Shakespeare, Albert Camus, Rade Šerbedžija, Hana Jušić, Agata Juniku, Agnes Varda, J. R. R. Tolkien, Quentin Tarantino i Joaquin Phoenix, a glasove su knjizi posudili i Platon, Euripid, Jean Genet i Haruki Murakami.

»Kada sam uzeo Natašinu novu knjigu u ruke i započeo razgovor s temama koje sama knjiga otvara na, za mene, neobično otvoren i zabavan način, ušao sam u razgovor bez prethodnog znanja o tome da su upravo igra i igranje duboko upisani kako u formu, tako i u sadržaj Natašine knjige. Djelo je to koje ne može biti tek pročitano jer to nije građa koja se mora savladati ili znanje koje se mora usvojiti – iako erudicijski predaje znanje i kompleksno iznosi svoju građu. Ona je možda udžbenik, ali nikako svoj sadržaj ne predaje u smislu izlaganja, već ostavljanja i poklanjanja i to u tom otvorenom prostoru razmjene u kojem i živi adaptacija sa svim svojim postupcima koje razumije i prenosi Nataša Govedić«, naglasio je, u svome izlaganju, književnik i dramaturg Tomislav Zajec.

Golema mreža značenja

Govedić je, također, istaknula kako joj je drago što je knjiga, već vidljivo iz izlaganja, početak neke druge knjige ili čitanja te izrazila zahvalnost što u publici sjede i studenti koji na vrlo specifičan način vraćaju pomnost čitanja. Knjigu je tako predstavio i dramaturg, pjesnik i student autorice Patrik Gregurec koji je rekao da mu je ona odgovorila na brojna pitanja s kojima se duže vremena mučio.

»Profesorica Nataša Govedić ima jednu krilaticu, ili mantru, a ona glasi – rad, rad i rad. Nije u pitanju samo rad, već i velika doza igre, odnosno zaigranosti koja taj rad prožima. To se vidi i u knjizi ‘Stil za stil’ – tri riječi koje, u smislu nastave, jasno opisuju stil profesoričine pedagoško-umjetničke metodologije. U ovome slučaju nema velike razlike između Nataše Govedić kao profesorice i kao autorice – što nije uvijek važno, ali ostavlja konkretan dojam autentičnosti«, ispričao je Gregurec na kraju izlaganja citiravši »Stil za stil«: »Intimnost je cijena koju moramo platiti za ulazak na teritorij umjetnosti. Ne možemo ući s tuđom ulaznicom.«

Da je ova knjiga zahvalan ‘sugovornik’ ne samo kazalištarcima, potvrdio je i filmolog Tomislav Šakić koji je pohvalio Govedićkin pristup analizi i razumijevanju filma. »U teorijskom i stvaralačkom smislu, ova intelektualno opsežna dijaloška knjiga puna je senzacionalnih analiza te funkcionira kao ‘’sučelje’’ i nudi više razina iščitavanja i razumijevanja. Kada je krenete čitati, puno se stvari počne asocijativno otvarati u golemu mrežu značenja i u tome jest jedan od golemih značaja nove edicije Nataše Govedić.«